Bivši maturanti Pomorske škole Zadar, koji su pripadali prvoj generaciji Šuvarove reforme, obilježili su 45. godišnjicu mature. Okupila su se dva razreda nautičara, dva razreda brodostrojara te jedan razred riboprerađivača iz školske generacije 1978./1979. Među prisutnima bili su i omiljeni profesori Ratko Radulić, Dragan Govorčin i Maximiljana Barančić.
Susret je započeo okupljanjem ispred Pomorske škole Zadar, a atmosfera je bila puna nostalgije i starih priča. Čuo se gromoglasan smijeh dok su se bivši učenici zajedno prisjećali starih dogodovština i raspravljali tko je još uvijek u akciji i “naviga”, tko je kapetan, a tko već uživa u zasluženoj mirovini.
Prisutne i dame
Organizator okupljanja, Zoran Mijolović, bivši učenik brodostrojarskog smjera, kazao nam je kako planiraju nastaviti ovu lijepu tradiciju.
- Svake pete godine se okupljamo, imamo neku nit koja nas drži zajedno već 45 godina, a nadamo se da će se tako i nastaviti. Najemotivniji dio našeg protokola je bacanje vijenca u more za sve naše drage preminule kolege, usudim se reći da nekako zbog njih najviše i organiziramo okupljanje. Organizacija uvijek protekne u redu, većina ljudi koja je blizu i u mogućnosti doći rado se odazove, kazao je Mijolović.
Na početku službenog dijela susreta, ravnatelj Pomorske škole Zadar Marin Perinić, srdačno im je zaželio ponovnu dobrodošlicu u školu.
- Ovo je prvi put da sam dočekao ovako brojnu delegaciju, čak pet razreda. Uobičajeno je kad se održavaju godišnjice matura u našoj školi da budu prisutni samo muškarci, a ovog puta imamo tu čast da su nam se pridružile i dame iz riboprerađivačkeg smjera, kazao je Perinić.
Prozivka učenika
Pokušavajući pronaći imenike, ravnatelj Perinić pronašao je samo dnevnike, a našalio se da je možda i bolje da ih nema, naglasivši da se situacija što se tiče učeničkog ponašanja nije znatno promijenila.
- Izvadci s Nastavničkog vijeća pokazuju da niste bili ništa drugačiji od današnjih učenika - nije Vas bilo previše briga, izostajali ste s nastave, zabavljali se, ima i nekih koji bi kasnili po 20 minuta na peti sat, posebno oni koji su živjeli na Kalelargi..., kazao je kroz smijeh Perinić.
Ravnatelj je listajući dnevnik prozivao bivše učenike, a nakon prozivke je zavladao svečani trenutak s minutom šutnje u čast preminulih bivših učenika, kolega i profesora.
Nakon ugodnog druženja u školi, okupljeni su se prošetali do rive gdje su zajedno bacili vijenac u more u čast poginulih i preminulih pomoraca, posebno onih iz njihove generacije.
Najljepši dio mladosti
Ravnatelj Perinić istaknuo nam je kako je uvijek ponosan kada prisustvuje ovakvim događajima.
- Uvijek kada se okupe bivši učenici, a pogotovo na ovako značajnu obljetnicu kao što je 45., posebno sam zahvalan i ponosan što je Pomorska škola Zadar bila dio njihove mladosti i najljepših trenutaka, veza i poznanstava, naglasio je Perinić.
Drago mu je što ima iz prve ruke priliku vidjeti da su bivši učenici Pomorske škole uspješni i ostvareni ljudi.
- To mi je posebno drago kad listam imenike i dnevnike, jer vidim da su to sve bili isti “fakini”, a danas su uspješni zreli ljudi. Baš kao što je i pokojni ravnatelj znao reći: “Uvijek su najveće barabe bili najbolji kapetani”, kazao je Perinić.
Prisutnost Tatjane Petešić, bivše učenice iz riboprerađivačkog smjera, unijela je dodatnu radost i energiju među okupljene.
- Iznimno mi je drago da nakon 45 godina mogu vidjeti iste ljude u gotovo istom okruženju. Neki od nas nažalost nisu više s nama, ali zato je posebno lijepo da se mi ostali okupimo njima u čast, istaknula je Petešić.
Pomorski identitet
Profesor Dragan Govorčin, koji je predavao stručne predmete, također se prisjetio starih dana, podijelivši anegdote i sjećanja s okupljenima.
- Puno mi znači da vidim sve ove ljude i svoje bivše učenike ponovno, a žao mi je što neki od njih više nisu s nama. Ovo je prva tranzicijska generacija po Šuvaru, a prema njima nekako imam posebne osjećaje i uspomene, kazao je Govorčin.
S tugom u glasu, naglasio je kako se čini da je s vremenom nestala važnost pomorskog identiteta te potreba za očuvanjem pomorske tradicije.
- Nakon svih ovih godina moram reći da sam razočaran što se pomorska orijentacija u Hrvatskoj srozala. Izgubili smo svojstvo pomorske zemlje, izgubili brodogradilišta, brodove..., sve to ide po globalističkoj agendi. Na tome zaista treba poraditi, zaključio je Govorčin.
Nakon ceremonije na rivi, uslijedila je večera i zabava koja je potrajala do jutarnjih sati. Okupljeni su uživali u hrani, glazbi i međusobnom druženju, obnavljajući stara prijateljstva i stvarajući nove uspomene.
Osobito su se emotivno prisjećali dragih kolega koji više nisu s njima, a čije uspomene i dalje žive. Kako su svi istaknuli, njihova odsutnost je osjetna, no njihova prisutnost kroz zajednička sjećanja i priče oplemenila je svaki trenutak okupljanja.
