Pariz ima Eiffelov toranj. Barcelona ima Gaudíjev Park Güell. Sydney svoju Opera House, a Reykjavík dojmljivu dvoranu Harpa. A Zadar? Zadar ima Morske orgulje.
Vizionarska arhitektura
Ovaj jedinstveni arhitektonski i akustički podvig, djelo vizionarskog arhitekta Nikole Bašića, stavio je Zadar na mapu svjetske suvremene eksperimentalne i intervencijske arhitekture; onog tipa arhitekture koji se ne zadovoljava isključivo pukom formom, već se poigrava prostorom na način da postaje dio njega. Orgulje ne uzimaju, nego stvaraju. surađuju s prirodom, ritmom, okolišem i emocijom. Dvadeset godina nakon što su prvi put zasvirale pod udarima mora, Morske orgulje i dalje stoje, kako to i sam Bašić kaže, kao “simbol trajanja u svijetu prolaznosti”. One nisu samo vizualni landmark, one su doživljaj, posrednik između mora i čovjeka, glazba koja pripada svima. Na njihovim stepenicama mnogi su turisti zavoljeli Zadar, a njegovi stanovnici pronašli svoj identitet.
Tehnički složen pothvat
Morske orgulje nastale su iz iznimno složenog i tehnički osjetljivog zahvata. Zadarska riva, jedan od najdelikatnijih dijelova gradskog prostora, stoljećima je bila izložena moru, vjetru i vremenu - svaka intervencija na tom prostoru nosila je svoje rizike, pa se projekt Morskih orgulja od samog početka smatrao pothvatom kojeg bi mnogi gradovi izbjegli zbog kompleksnosti, a neki zbog straha od skupe pogreške. U suradnji s timom vrhunskih stručnjaka iz različitih područja (građevinskih inženjera, akustičara, hidrauličara, projektanata), Bašić se usudio dokazati da se i na hrvatskoj obali može stvoriti arhitektonsko čudo svjetskog kalibra. Trebalo je izračunati kako će se valovi lomiti, kolika će sila udarati u konstrukciju, kako će cijevi rezonirati, kako će zrak strujati, koliko je potrebno ojačati podmorje i kako sve to uklopiti u prostor koji je već imao svoju povijest i svoje lice. Orgulje su morale biti savršeno usklađene s prirodom, a istodobno dovoljno čvrste da izdrže njezinu nepredvidljivost.
Stamaćevi zvukovni klasteri
Akustičar i glazbenik Ivica Stamać oblikovao je sedam zvukovnih klastera temeljenih na dvama durskim akordima, G i C6, koji se međusobno izmjenjuju u postupnim skalinadama. Takva struktura omogućuje stvaranje kontinuiranog, protočnog niza harmonija koje se nadovezuju jedna na drugu, zadržavajući pritom stabilnost durskog tonaliteta. Izbor tonova i akorda nije slučajan, nego je preuzet iz glazbene matrice tradicionalne klapske pjesme, što cijeloj kompozicijskoj gesti daje prepoznatljivu, mediteransku zvučnu podlogu.
Orguljarski atelje Heferer izradio je detaljne računice za svirale, odnosno proreze koji oblikuju i artikuliraju zvuk Morskih orgulja. U početku se razmišljalo o korištenju okitenskih cijevi, ponajprije zbog straha od korozije koja bi najviše mogla naškoditi upravo sviralama. No pokazalo se da je okiten termički nestabilan materijal: zbog promjena u temperaturi dolazi do širenja i stezanja, što narušava preciznost zazora u labiumu - svojevrsnoj “zviždaljci” koja određuje čistoću i karakter tona.
Kako bi se izbjegli takvi problemi, Goran Ježina predložio je kompromisno, ali tehnički pouzdano rješenje: okitenske cijevi koristiti samo kao dio sustava, dok bi same svirale bile izrađene od inoxa. Nehrđajući čelik omogućava preciznu obradu, stabilnost oblika i dugotrajnu otpornost na more i sol, što je ključno za instrument koji neprekidno djeluje u izravnom doticaju s morskim valovima. Rezultat svega: dokaz da je kreativna snaga ove zemlje daleko veća nego što se često vjeruje.
Europska nagrada za urbani javni prostor
Tako je u svibnju 2006. godine arhitekt Nikola Bašić osvojio prestižnu Europsku nagradu za urbani javni prostor za svoj projekt Morskih orgulja u Zadru. To inovativno zadarsko zdanje, koje spaja arhitekturu, glazbu i prirodne procese, prepoznato je kao izniman doprinos oblikovanju suvremenog javnog prostora. Bašić je prvu nagradu podijelio s nizozemskom skupinom arhitekata nagrađenih za projekt u Zaanstadu, a priznanje je dodijeljeno u izrazito jakoj konkurenciji od 207 projekata pristiglih iz 31 europske zemlje. Nagrada valorizira projekte koji unapređuju kvalitetu urbanog života, potiču društvenu inkluziju i promiču inovativna prostorna rješenja - ciljeve koje su Morske orgulje ostvarile na jedinstven i međunarodno prepoznat način.
- Prije dvadeset godina ni u snu nisam mogao očekivati da ćemo se jednoga dana ovako okupiti i slaviti dvadeset godina jednoga mjesta koje je “izraslo” iz mora i kamena. U suvremenom svijetu prolazi samo senzacija, sve traje kratko. Usprkos tome, Morske orgulje postale su simbolom trajanja. Zahvalan sam svima koji su me pratili, posebno onima koji su sa mnom promišljali i stvarali, podijelili svoje znanje, umijeće i medij, kazao je arhitekt Morskih orgulja Nikola Bašić na nedavnoj obljetnici dvadesete godine Morskih orgulja u Crkvi sv. Nikole.
Čudo od male intervencije u prostor
- Morske orgulje su fenomen koji je zadobio pažnju čitavog svijeta. Stavio je Zadar na europsku i svjetsku kartu suvremene arhitekture jednim bezvremenskim izričajem koji je učinio Zadar gradom inovativnosti. Zadivljuje kakvo je čudo ova mala, a bitna intervencija koja na najbolji mogući način dopušta posjetitelju da osjeti naš grad. Znamo svi koliko smo mi Zadrani osjetljivi na rivu, a ova tako malena intervencija u prostor napravila je čudo, i Zadar pozicionirala na turističku kartu svijeta. Svakodnevno na Morskim orguljama ljudi zastaju, meditiraju, i traže trenutak za sebe, bilo da se radi o domaćim ljudima ili turistima. Djelo akademika Nikole Bašića omogućilo je Zadru da neprestano svira, kazao je gradonačelnik Šime Erlić.
Morske orgulje danas stoje kao jedan od rijetkih primjera u kojem arhitektura ne dominira prostorom, nego ga sluša. U njihovim cijevima nema patetike ni želje da zadive, nego samo promišljena konstrukcija koja dopušta moru da se izrazi onako kako jedino ono zna – ritmom koji se ne ponavlja i tonom koji se ne može predvidjeti. Bašićev projekt pritom nije samo novi gradski prizor, nego promjena u načinu na koji Zadar koristi svoju obalu: ne kao kulisu, nego kao živu membranu koja reagira na vrijeme, valove i ljude. Možda i zato Orgulje nemaju završnu notu. One su instrument koji radi isključivo u sadašnjem trenutku, podsjećajući nas da se i u javnom prostoru može stvoriti djelo koje traje upravo zato što se neprestano mijenja.
