Već je dugih 13 godina prošlo otkad dizajnerica Eloiza Ella Dušević nije davala nikakvu izjavu za medije osim na određenu temu. Imamo tu čast prenijeti Vam dašak Ellinoga duha i pozitivne energije, koju smo imali prilike doživjeti u ovome razgovoru. Modnim dizajnom i izradom odjeće bavi se otkad zna za sebe, a moda joj je uz ples najveća strast. Za sebe voli reći da je srednje kreativna, ali je znatno bolji menadžer, i da je to vjerojatno jedan od razloga zašto je struka nije previše priznavala. Obožava pozornicu i street wear, kao i prenaglašenost u dizajnu.
Od mamine mašine do zvijezda
- Sve je krenulo kada sam imala možda tri godine i kad sam uzela škare u ruke, a moja je mama rekla: “Bože, evo nje, opet nešto reže”. Izrada odjeće oduvijek mi je bila najveći resurs za opuštanje. Sjećam se i mamine mašine, i kako sam samo čekala kada će na njoj biti izvučen donji konac, jer sam skrivala da je uopće diram. A kada sam bila drugi razred osnovne škole, radili smo odjeću od kolaža, učiteljica je uzela moj rad pa ga stavila na ploču, a ja sam već tada izradila 3D plisiranu suknju, ispričala nam je Ella.
Istaknula nam je kako je silno htjela konstruirati, a ne dizajnirati, stoga je završila srednju školu za konstruktora. Njezin vjetar u leđa dogodio se 1994. godine kada ju je nazvala Ana Gojanović i ponudila joj da kreira odjeću za međunarodnu modnu reviju, što je na koncu rezultiralo time da je u 90-ima oblačila gotovo sve dance zvijezde. 1995. godine održala je modnu reviju u Milanu, koji je poznat po svojoj dugoj tradiciji visoke mode i prestižnim modnim tjednima. U 90-ima je bila poznata kao kraljica avangarde i uvijek se natjecala u toj kategoriji. Budući da ona jest moda 90-ih, zanimalo nas je kako bi opisala glavne odlike svojega dizajnerskog stila.
- Crna, bež i bijela su mi vječni klasik, ali ću uvijek posegnuti za florescentnom rozom bojom. Ne volim sitne uzorke, kao ni sitne ljude, asociraju me na laž. Na koncu sve dolazi iz moje strukture osobnosti; ja sam kontradiktorna i kontroverzna, što proizlazi iz mog osobnog života, djetinjstva i odgoja. Tata mi je bio pomorac, pa smo živjeli dva života – jedan bez njega, i jedan s njim kad bi došao kući. Oduvijek težim krajnostima i to mi se itekako preslikalo na modu. Primjerice, radila sam kreacije za zbor koji je bio u smokinzima, ali je taj smoking na kraju bio cargo i ispod su imali trenerke, kazala je Ella.
Predivan, ali i krvav posao
Uvijek pokušava održavati balans između kreativnosti i komercijalnosti u svome radu i kolekcijama. Istaknula je kako je moda predivan, ali i krvav posao jer je teško zaraditi za život od nje. Imala je sreću da se nije dala komercijalizirati. I dalje ima puno skladište starih kolekcija odjeće koja nije prodana, ali će zasigurno jednoga dana opet ugledati svjetlo dana i tražiti svoj dom. Upitali smo je kako izgleda njezin kreativni proces stvaranja nove odjeće...
- Uđem u svoj atelier i obavezno zatvorim vrata, jer ako ih ne zatvorim onda cijeli Kampo Kaštelo dođe kod mene. Sjednem za mašinu, nešto bezveze skrpam, i onda mi odjednom dođe inspirational rush, jedino mi je bitno znati za što je točno dizajn potreban. U školi koju trenutno pohađam od milja me zovu gospođa rakun jer uvijek tražim jednostavnije rješenje. Jako sam snalažljiva i zato su mi u konačnici basic krojne slike. Definitivno sam više idejni kreativac, a vrlo često zbog ovih ili onih razloga moram biti izdašni, iznijela je Ella.
Danas vlada fast fashion, moda fokusirana na brzo zadovoljavanje aktualnih trendova bez previše pažnje posvećene kvaliteti materijala i izrade odjeće, što najčešće rezultira nošenjem istih komada samo jednu sezonu. Ellina škola za krojenje i šivanje, kao i atelier, predstavljaju joj točku na i na cijeli njezin modni put. Otvorila ih je s ciljem pružanja znanja dizajniranja i konstruiranja odjeće u lokalnoj zajednici, nudeći početničke i napredne tečajeve, a posebice s obzirom na to da je krojački zanat s godinama postao ne samo zanemaren, već gotovo pa ugašen. U sklopu škole postoji i krojački salon koji nudi usluge šivanja odjeće i krojačkih popravaka.
- Ja sam odrasla u doba kada se odjeća šivala, bila je personalizirana i nije se ni mogla napraviti bez dobrih materijala. Smatram da je materijal pri izradi odjeće najvažniji, a posebice pazim na to kako bi se na taj način moj dizajn izdignuo iz današnjeg fast fashiona. Za prošlu kolekciju, Fleek, radila sam s 240-gramskim pamukom kojega se gotovo pa ne može pronaći u trgovinama. Zajedno s mamom sam napravila tu kolekciju uz tehniku macrame, koja se dotad nije radila. U modi se pojavuljem periodično, radim kolekciju onda kada sam inspirirana da je napravim, kazala je Ella.
Instant dizajneri
Ispričala nam je kako je iznimno ponosna na svoju nećakinju jer zna čitati krojnu sliku i odlučila se jednoga dana opredijeliti za studij dizajna. To joj je osobito drago iz više razloga, a najviše zbog toga jer se na taj način nastavlja s obiteljskom tradicijom, s obzirom da je njezina majka također bila dizajnerica, ali i spisateljica pred kraj života. Na ovaj će način njezina baština i dalje živjeti kroz kreativni rad nove generacije.
- Ja sam utjelovljenje mamine kreativnosti. Ona me cijeli život poticala da budem autentična i na tome sam joj neizmjerno zahvalna. Kada sam došla na Fashion news međunarodno natjecanje u 90-ima u Rijeci, mama mi je nakon nagrađene revije i odrađenoga intervjua za MTV rekla: “Ella, lako je bilo do ovdje doći, ali teško će biti ovdje ostati”. Zapamtila sam to za cijeli život, i možda je upravo ta rečenica razlog zašto mi danas uopće razgovaramo. Mama me odgajala da imam veliku širinu i otvorenost, a ja sam uvijek težila tome da budem ispred svoga vremena, kazala je Ella.
Nekoć je bilo izrazito teško probiti se na modnu scenu jer je konkurencija bila velika, a mogućnosti za promociju ograničene, stoga su mnogi mladi talentirani dizajneri imali poteškoća u ostvarivanju svojih snova. Danas je konkurencija vjerojatno još i veća, ali zahvaljujući društvenim mrežama predstavljanje kreativnoga rada i dizajna postalo je znatno jednostavnije. Ella nam je ekskluzivno otkrila kako je počela stvarati instant dizajnere, budući da je i ona bila jedan od njih, ali i zbog toga što je vješta u korištenju svih alata i tehnika kako bi postigla uspjeh u svojim nastojanjima da pomogne mladim dizajnerima. Njezin prvi projekt je djevojka koja se krije iza brenda Minnoreni, koja je uz Ellinu pomoć stvorila ljetnu i zimsku kolekciju, a trenutno su u fazi iščekivanja otvorenja webshopa.
The Lutka
Dotaknuli smo se i famozne The lutke, 26-ogodišnje Mare iz Briševa, koja je u jedan dan podigla cijelu Lijepu Našu na noge. Plastična lutka je uhićena na Veliku subotu zbog svoje nagosti u blizini crkve, kada je Ella kao jedna od organizatora sudjelovala u inicijativi Vratimo ljude na Poluotok. Lutke su bile postavljene po cijelom parku iza crkve Gospe od Zdravlja, a simbolizirale su ljude koji nam nedostaju na Poluotoku. Nije li ironično to što jedna od njih biva uhićena?
- Mnogi su mi zamjerili što se akcija organizirala na uskrsnu subotu. Poštujem to, ali nisam imala apsolutno nikakvu lošu namjeru, samo sam htjela napraviti nešto pozitivno za mjesnu zajednicu. Čak sam otišla i obukla lutku, što je bilo totalno van mojih kreativnih potreba. U svakom slučaju pokušavam iz svega izvući najbolje što mogu. Pa od plastične smo lutke napravili zvijezdu, valjda ćemo postići da se nešto s vremenom ipak promijeni, zaključila je Ella.
Nježno prema sebi
Unatoč dugogodišnjem radu na sebi i kontinuiranoj edukaciji, nije se upuštala u psihoterapijski rad zbog određenih kočnica, no nedavno je odlučila ozbiljnije krenuti u te vode. Upisala je školu integralne tjelesne psihoterapije i trenutno pohađa drugu godinu. Izdvojila je da ima uznemiren sistem, i da za njom ide energija koju ona potiče, ali trenutno radi na tome da pokušava usporiti.
- Bitno je skenirati sebe, pratiti svoje osjećaje, prihvatiti ih kakvi god oni bili, dozvoliti sebi da ih osjećamo i ne reagirati pretjerano. Za neke senzacije koje osjećamo po tijelu mislimo da nisu dobre, a zapravo tako izbacujemo van određenu emociju. Stvari su vrlo jednostavne, ali i vrlo duboke, a u procesu ne smijemo zaboraviti biti nježni prema sebi. Rad na sebi je doslovno kao rad na trbušnjacima; sinapse u mozgu doslovno treba fizički prespojiti na drugo mjesto, naglasila je Ella.
Što se tiče planova za budućnost, od nje može možemo očekivati implementaciju škole osobnoga razvoja s poslom koji radi. Već je započela s time, a posebice će realizirati tu ideju putem dodatnih edukacija, stvarajući modu i pomagajući ljudima da se izraze kroz svoj potencijal.
- Ništa nije slučajno; svaka naša misao, vizualizacija, mašta – sve je stvarno i sve je istina. Sve što želiš napraviti, a ne možeš, upravo to trebaš napraviti. Život je predivan kada ga sebi tako posložiš, pa čak i sa svim ranama i traumama koje vučemo sa sobom, sumirala je Ella.
