U vremenu kada se društvo sve više dijeli, a kultura sve češće postaje poprište ideoloških sukoba, u zadarskom klubu Knjigozemska krajem listopada održana je tribina “Slobodno o slobodama”. Organizator, nova zadarska udruga Crveni kvadrat, uz podršku udruge Punktum, ovom je raspravom otvorila pitanje granica slobode izražavanja u umjetnosti i kulturi te pokušala odgovoriti na ključno pitanje – tko danas određuje što se smije, a što ne smije prikazati?
Vrijeme polarizacija
Tribina je okupila pet govornika, predavača na zadarskom Sveučilištu – Anu Gospić Županović, Mirandu Levanat Peričić, Svena Marcelića, Marka Vučetića i Marija Županovića – koji su kroz razgovor rasvijetlili fenomen zabrana, autocenzure i društvenih pritisaka koji se posljednjih mjeseci sve češće prelamaju kroz kulturno-umjetničku sferu.
- Živimo u vremenu polarizacija. U takvom ozračju zabrane, autocenzura, medijski pritisci i društvena klima mogu oblikovati uvjete u kojima pojedinci ili grupe odustaju od kritičkog doprinosa zajednici, stajalo je u najavi događanja.
Organizatori su podsjetili i da datum održavanja tribine, 31. listopada, nije slučajan – poklapa se s obilježavanjem Dana oslobođenja Zadra, pa je tema slobode dobila i simboličnu dimenziju.
- Otvaramo i pitanje antifašizma danas. Želimo razgovarati o ulozi umjetnika i kulturnih radnika u vremenu rastućih nacionalizama i difamacije vrijednosti antifašizma, kazao je ranije Roberto Vodanović Čopor, jedan od pokretača Crvenog kvadrata
Od “zabranitelja” do autocenzure
Raspravu je moderirao Mario Županović, koji je odmah otvorio temu događaja koji su obilježili proteklo ljeto – otkazivanja festivala i kulturnih programa u više hrvatskih gradova.
- Postoje li granice umjetničkog i kulturnog stvaralaštva? Jesu li takozvani zabranitelji toliko moćni ili su kulturni radnici postali toliko nemoćni da vlastite programe ne mogu realizirati?, upitao je Županović.
Podsjetio je na nekoliko slučajeva koji su potresli kulturnu scenu – otkazivanje festivala ‘Nosi se’ u Benkovcu, projekcije filma Mirotvorac u Zadru i festivala ‘Oglede’ u Velikoj Gorici.
- Vidimo li ikakav pomak nakon blage intervencije Vlade?, upitao je Županović sudionike.
Ana Gospić Županović ocijenila je kako su se mediji i javnost prema ovim događajima ponijeli kao da se dogodilo nešto neviđeno.
- Kao da se ovo ljeto srušio svijet, rekla je, podsjećajući da pritisci i pokušaji zabrana nisu novost.
- Mediji imaju kratko pamćenje. Ovo nije prvi put da se intervenira u kulturni sadržaj. Dovoljno je prisjetiti se slučaja predstave Olivera Frljića “Naše nasilje i vaše nasilje”, koja je 2017. izazvala prosvjede, ali je na kraju odigrana zahvaljujući publici koja se pjesmom usprotivila zabraniteljima, dodala je.
Prema njezinim riječima, takvi pokušaji zabrana predstavljaju “protestni kontinuitet” koji traje više od dvadeset godina, ali i pokazatelj jedne vrste kazališta koje “namjerno proizvodi antagonizam jer ga smatra društveno produktivnim”. Gospić je istaknula kako ne podržava zabrane, ali razumije organizatore koji se na njih povremeno odlučuju zbog sigurnosnih ili organizacijskih razloga.
- Ipak, takve odluke su oblik pristajanja na društvenu polarizaciju i autocenzuru, istaknula je.
“Kultura u Benkovcu može doći samo naoružana”
U raspravu se potom uključio Marko Vučetić, koji je iz filozofske i političke perspektive komentirao slučaj benkovačkog festivala.
- Pretpostavljam da nitko nema iluzija da kultura u Benkovac može doći ikako drugačije nego naoružana, rekao je ironično, izazvavši reakcije publike.
Po njemu, organizatori festivala trebali su inzistirati na održavanju programa “bez obzira na stav lokalne zajednice”.
- Benkovčani nisu ustali protiv festivala, nego protiv onoga što su mislili da festival jest. Protestirali su protiv predstave koja nije bila ni na programu, protiv redatelja koji nije ni trebao doći. To je bio trenutak u kojem su se apolonijsko i dionizijsko susreli – kultura i instinkt, razum i emocija, objasnio je.
Vučetić je dodao kako su organizatori “propustili priliku da taj dionizijski naboj pretoče u dijalog”. Usporedio je Benkovac sa Zagrebom, gdje je, rekao je, “metropola dala slobodu koju je Benkovac uzeo”.
- Benkovac je kapitulirao tribinom održanom u Zagrebu. Ali pitanje je ima li Zagreb snage preuzeti taj impuls i pretvoriti ga u grad alternativne Hrvatske, ustvrdio je Vučetić.
Polarizirano društvo i slabe institucije
Na pitanje o sociološkim posljedicama takvih pojava odgovorio je Sven Marcelić, koji smatra da suvremena umjetnost samo odražava šire društvene procese.
- Ovo su teme koje su se rješavale još u Engleskoj u 17. stoljeću, rekao je, podsjećajući na Johna Lockea i njegovu tezu da je svaka ideologija koja se nameće kao univerzalna osuđena na neuspjeh.
- Suvremeno društvo je fragmentirano, disonantno. Ideja da će se kroz zabrane stvoriti univerzalni konsenzus – jednostavno je neodrživa, istaknuo je Marcelić.
Kao ključan problem današnje Hrvatske naveo je “potpunu eroziju institucija i nedostatak povjerenja u one koje bi trebale jamčiti elementarni red”.
- U takvom okruženju nastaje prostor za nesankcionirana ponašanja i neformalna djelovanja koja se odvijaju izvan institucionalne kontrole. S jedne strane imamo Zagreb, s druge Benkovac – dva svijeta. Jedan je metropola s razvijenim kulturnim kapitalom i lijevim političkim upravljanjem, drugi ratom pogođena sredina u kojoj lokalne mreže moći oblikuju javni život. Ta razlika objašnjava zašto isti događaji u različitim sredinama izazivaju toliko različite reakcije, rekao je Marcelić.
Književnost kao utočište slobode – jer je nitko ne čita
Govoreći o prostoru književnosti, Miranda Levanat Peričić je s dozom ironije kazala kako je književnost “još uvijek prostor slobode, ali samo zato što nitko ne čita”. Publika se nasmijala, no nastavak njezina izlaganja bio je ozbiljan.
- Zabrinjavajuće je kada se od kulturnih radnika očekuje da svoje projekte usklađuju s nekakvim svetinjama. U trenutku kad cehovske udruge same preporučuju autocenzuru, društvo je zakoračilo na opasan teren, rekla je.
Levanat-Peričić je upozorila kako zahtjevi da svi programi budu “usuglašeni s Deklaracijom o Domovinskom ratu” predstavljaju udar na ustavni poredak i put prema totalitarizmu.
- Jedinstvo je totalitarni koncept. Pluralistička društva moraju počivati na antagonizmima. Kad ih pokušamo izbrisati, gubimo demokraciju, rekla je.
Osvrnula se i na nedavni okrugli stol o Jasenovcu u Hrvatskom saboru, za koji smatra da je pokazao kako “Benkovac nije izgubio”.
- To što se dogodilo u Saboru dokaz je da se ideje isključivosti s periferije prelijevaju u središte moći, smatra Levanat Peričić.
“Ne damo” – između akcije i reakcije
Vučetić se nadovezao rekavši da su upravo takvi događaji korisni jer pokazuju tko javno zastupa revizionističke stavove.
- To je odjek Benkovca, ali odjek Zagreba je javna reakcija koja se usprotivila revizionizmu. Mi djelujemo po sistemu akcije i reakcije. Netko nas mora ugroziti da bismo mi reagirali, smatra Vučetić.
Dodao je da će pokušaji relativizacije povijesti, poput onih o Jasenovcu, samo oživjeti istinu o njemu.
- “Ne damo!” se treba polarizirati u spoznajnim i moralnim, a ne oružanim ratovima, poručio je.
U završnom dijelu tribine govornici su se složili da su zabrane, prijetnje i pritisci simptom šire društvene klime u kojoj su institucije slabe, a društveni dijalog sveden na sukobe po društvenim mrežama. Umjetnici, kako je zaključeno, trebaju zadržati pravo na propitivanje i provokaciju, jer “kultura ne vrijeđa, nego provocira da bi društvo napredovalo”.
Zadar kao grad otvorenog dijaloga
Udruga Crveni kvadrat ovim je događajem najavila niz novih programa kojima želi oživjeti javni dijalog u Zadru i potaknuti građane na raspravu o kulturnim i društvenim pitanjima.
- Zadar bi kroz ovakve inicijative mogao napraviti korak prema gradu slobodnog kulturnog dijaloga, rekla je Ana Gospić Županović, naglašavajući da javnih rasprava o aktualnim temama kronično nedostaje.
Publika u Knjigozemskoj mogla je čuti i poruku koja se provlačila kroz cijelu večer: da je sloboda uvijek rezultat borbe, a ne dano stanje. Kako je Vučetić ranije izjavio, “sloboda je naša – mi je definiramo, mi se za nju borimo”.
Tribina je trajala više od dva sata, a Knjigozemska je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Rasprava je pokazala da, unatoč podjelama, u Zadru postoji interes za otvoreni razgovor o temama koje nadilaze lokalni okvir. Za Crveni kvadrat, to je, kako su rekli organizatori, tek početak.
