-Mama sam postala s 19 godina, na drugoj godini studija kroatistike. Nisam znala što me čeka, ni što majčinstvo nosi. U tom trenu pod svaku cijenu htjela sam nastaviti svoj studij bez pauziranja, misleći da će zbog korone i online nastave biti izvedivo. Poslala sam puno mailova u kojima sam jasno davala do znanja da bih voljela nastaviti studij, slala upite o mogućnosti izostanka s predavanja zbog svoje situacije, no nisam dobivala odgovore ili ako sam ih dobila bili su upute za upis mirovanja, životna je i studentska priča 24-godišnje Marie.
- Na drugoj godini učiteljskog studija rodila sam svoje prvo dijete, zbog čega sam iskoristila pravo na prekid studija do njegove prve godine. Nakon povratka na studij, upisala sam i izvanredno studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Drugo dijete sam rodila tijekom četvrte godine studija, ali nisam prekidala studij i uspjela sam oba studija dovesti do gotovo završene faze. Moj svakodnevni život sastoji se od brige o obitelji, kućanskih poslova i studijskih obveza koje često obavljam nakon što djeca zaspu. Dok stariji sin pohađa vrtić, mlađa kćer ima tetu čuvalicu jer još nije uvrštena u vrtićki program, priča je 26-godišnje Tine.
Buđenje uz plač, kuhanje kašice i presvlačenje pelena prije nego što svane, za neke je početak roditeljskog dopusta, a za druge početak još jednog studentskog dana. Dok većina studenata jutra provodi uz kavu i skripte, majke studentice balansiraju između predavanja, kolokvija i roditeljskih obaveza, često bez ikakve institucionalne podrške. Zbog toga se, u organizaciji Erasmus studentske mreže Zadar pokrenuo projekt “Majčinstvo 101: Paralelni Semestar Života”.
Ne postoji kategorija “roditelj-student”
- Ideja za projekt počela je još početkom siječnja ove godine. Tražile smo nešto što nije dovoljno zastupljeno u javnom prostoru, nešto o čemu se rijetko govori i na kraju smo došle do teme majki studentica. Odlučila sam preuzeti organizaciju projekta nakon što me na to potaknula priča najbolje prijateljice koja studira i ima dvoje male djece. Nevjerojatno mi je kako ona sve to uspijeva, ali kroz naše razgovore shvatila sam koliko joj je zapravo teško. Shvatila sam koliko ne postoji sustavna podrška za žene u toj situaciji. Na primjer, kad je pokušavala upisati dijete u vrtić, nije postojala opcija da se označi kao roditelj-student. Ako si roditelj, sustav te odmah pita gdje si zaposlen, ako si student, pretpostavlja se da te financiraju tvoji roditelji i da ne živiš samostalno. Ne postoji kategorija ‘roditelj-student’ i to je nešto što želimo promijeniti. Cilj nam je olakšati roditeljima upisivanje djece u vrtiće i omogućiti im ostvarivanje drugih prava i beneficija koje bi im trebale pripadati, kao što su dodatna sredstva za Erasmus, pomoć pri školovanju i državna potpora, izjavljuje Nikolina Puškarić, voditeljica projekta.
Jedan od najvećih problema jest što ne postoji jedinstvena državna regulativa koja bi osigurala prava majkama studenticama.
- Sve ovisi o volji profesora. One nemaju pravo pomicati ispite ili kolokvije jer jednostavno ne postoji zakonska osnova za to. Nažalost, mnoge majke studentice još uvijek se susreću s pitanjima profesora koji im govore:,,Zašto si uopće odlučila studirati ako si htjela imati dijete?’’, kaže Nikolina.
Ako možeš učiti i dojiti, zaslužuješ više od tišine sustava
Prvi konkretan korak je, ističe voditeljica projekta, uvođenje sustava vrtića i teta čuvalica za majke studentice u Hrvatskoj, da mogu bez brige pohađati predavanja uživo, bez svakodnevnog pitanja kome će ostaviti dijete. Drugi cilj je uvođenje kategorije “majka-studentica” prilikom upisa djece u vrtiće, što bi otvorilo vrata brojnim benefitima koji bi studenticama s djecom značili sigurniju i stabilniju svakodnevicu.
-Tražimo i dodatnu financijsku potporu za majke koje studiraju. Prvorotkinje već imaju određena prava, ali majke studentice moraju imati dodatne potpore jer nose dvostruko opterećenje; akademsko i roditeljsko. Na razini Europske unije, predlažemo sustavne prilagodbe unutar studentskih mobilnosti poput osiguravanja smještaja za majku, dijete i partnera, kao i uvođenje vrtića i teta čuvalica, jer većina žena neće otići na Erasmus ako ne znaju tko će im pomoći s djetetom. To je realnost, a ne nešto što bi sustav ‘smio’ ignorirati, naglašava.
U mnogim zemljama EU, majke studentice imaju pravo na pomicanje ispita i dodatne mjere podrške, dok u Hrvatskoj to još uvijek nije slučaj. Kako bi javnost osvijestili o izazovima s kojima se te žene suočavaju, projektni tim organizira niz aktivnosti, poput debate koja se 29. travnja održala u Centru za mlade.
- Nismo najgori u Europi, ali smo svakako među najgorima u Europskoj Uniji. Želimo da se njihov glas čuje, da njihova svakodnevica dobije vidljivost i da se konačno priznaju njihova prava. Mnoge su nam se već javile, povjerile i podijelile svoja iskustva, što nam daje motivaciju da nastavimo, ističe Nikolina.
Djeca nisu otegotna okolnost, sustav jest
Vratimo se majkama studenticama s početka članka koje svoj “paralelni semestar života” žive svaki dan.
- Bilo je teško, usudila bih se reći nemilosrdno i bez ikakvih ustupaka, pa sam se samo odlučila ispisati i posvetila se majčinstvu nadajući se da ću skupiti snage za povratak. Upisala sam Učiteljski studij kada je moja djevojčica napunila godinu i 10 mjeseci te ju upisala u privatnu čuvaonicu, jer vrtić nisam mogla dobiti. Vratila sam se studiju ponovno puna želje i volje jer sam htjela svome djetetu jednog dana pokazati da mama nije odustala te da je ona bila razlog tome što sam uvijek išla naprijed. Djeca nisu otegotna okolnost, sustav je, poručuje Maria koja je na drugoj godini Učiteljskog studija postala mama drugi put.
- Naviknuta na sustav, ovaj put s jačim stavovima, oslanjala sam se ponovno samo na sebe i svoga muža (koji i studira i radi) i odlučila bez odustajanja gurati naprijed. Profesori na Učiteljskom studiju su bili blagonakloni, nisam tražila puno, samo nešto veći izostanak s predavanja zbog rođenja djeteta u ljetnom semestru. Trenutno sam na trećoj godini, odradila sam dvije stručne prakse, čekaju me ispitni rokovi. Teško je i izazovno, idem dan po dan, sve za svoje dvije djevojčice. Projekt Majčinstvo- paralelni semestar života daje mi nadu da će jednog dana majke studentice imati veća prava, ali i pomaže jer osjetim da nisam sama, da nas ima još i da stremimo istom cilju: da nas se čuje i razumije. Jer uistinu može se htjeti i biti oboje, ali i mora moći: biti dobra mama i dobar student, ističe Maria.
Djeca su naš najveći ulog
Tina, majka dvoje djece i studentica dvaju studijskih programa ističe kako su joj financije najveći problem.
- Imamo samo jedan izvor prihoda, dok se troškovi za skrb o djeci brzo nagomilavaju. Uz to, djeca su podložna virusima i virozama pa često izostanci sa studija ovise o njihovom zdravlju. Usprkos svemu, osjećam ogromnu podršku od strane fakulteta, ali činjenica jest da su prepreke, ipak, uvijek prisutne. Smatram da bi bilo korisno da studiranje majki bude bolje regulirano pravilnicima, jer na različitim odjelima i razinama studija situacija nije ista. Bilo bi korisno omogućiti veći broj izostanaka bez negativnih posljedica, fleksibilne rokove za ispite i, posebno, više fleksibilnosti u terminima ispita. Također, smanjenje obveza vezanih uz grupne radove bilo bi izuzetno korisno jer je usklađivanje timskog rada s obiteljskim obvezama često izuzetno izazovno. Kao majka studentica, osjećam stalni balans između različitih uloga – žene, majke i studentice. Ako se previše posvetim studiju, osjećam grižnju savjesti zbog vremena koje ne provodim s djecom, a ako se posvetim djeci, brinem da ne ulažem dovoljno u svoj akademski napredak, objašnjava Tina i za kraj poručuje fakultetima i državnim institucijama da bez djece nema ni studija, ni budućnosti.
- Djeca su naš najveći ulog, najvrjednija ostavština i temelj društva. Zakoni i pravilnici trebaju bolje štititi roditelje jer oni odgajaju buduće generacije i sve nositelje društva. Idealni sustav podrške za studentice s djecom trebao bi biti fleksibilan i sveobuhvatan, omogućujući veći broj izostanaka, fleksibilne rokove, subvencionirane vrtiće i smanjenje obaveza vezanih uz grupne projekte kao i veću akademsku i psihološku podršku, zaključuje Tina.
