S obzirom na nisku razinu svjesnosti o značenju komunikacijskih vještina, a dopuštamo da je ova sjednica nekima bila debitanstko pojavljivanje za govornicom, nećemo se baviti prestručnom analizom govornika na Gradskom vijeću, jer su verbalno pokazali da ne barataju osnovnim postulatima komunikacije. Spomenimo samo nekoliko primjera...
Gradska vijećnica je dio institucije Gradske uprave i ima svoje protokole ponašanja i komuniciranja, sviđalo se to nekome ili ne. U civiliziranom svijetu apsolutno je nemoguće da gradski vijećnik izađe za govornicu i mrtav-hladan izjavi da sve što se priča su pizd.... ili da je to zaje...... Nezavisni Enio Meštrović, ma koliko simpatičan bio u svojim skečevima, potpuno je zaboravio da su uloge performera i gradskog vjećnika dijametralno suprotne. Netko tko si dopušta ovakav odabir rječnika za govornicom jedne institucije, ne može očekivati da ga se shvati ozbiljno. Zapravo je izgledao kao da je zalutao, pa neugodu prikriva nepristojnošću.
Predsjednik Gradskog vijeća Ivica Žuvela je u nekim trenutcima toliko frfljao ispod glasa da ga je bilo gotovo nemoguće razumjeti. Pa je dopustio da ga vijećnik Daniel Radeta nadglasa i ipak kaže ono što je naumio reći. Zanimljivo je da je predsjednik Gradskog vijeća klapski pjevač, pa je već nešto trebao naučiti o kontroli glasa i razgovijetnom govoru. Prva sjednica, autoritet na niskim granama, ali kako je i on debitant u toj ulozi, dajemo šansu za popravak.
Vijećnik Daniel Radeta, kojeg već možemo nazvati, prema stažu, seniorom, u svakom mandatu komunikacijski sve dublje tone. Niski udarci prema predsjedniku Gradskog vijeća („za koga vi radite, građane ili HDZ?“) samo su pokazali osobnu količinu gnjeva i nezadovoljstva izbornim rezultatima i postizbornim dogovorima, pa je temu sjednice, za koju tvrdi da ju je osobno inicirao, bacio u drugi plan, jer mu je bilo iznimno važno „izbockati“ Žuvelu, pa se isto tako postavlja pitanje za koga radi Radeta? Kulminacija Radetinog egocentričnog sidrenja i nemogućnosti kontrole emocija pokazala se u trenutku kad je, ničim izazvan, vijećniku Marinu Periniću javno rekao da je „nula od čovjeka“ i u tu uvredu umiješao ime nikad prežaljenog Svetka Perkovića, što je u najmanju ruku bilo odvratno. Sviđalo se Radeti ili ne, Perinićevo izlaganje bilo je mnogo odmjerenije, uravnoteženije i emotivno kontrolirano od bilo kojeg Radetinog istupa na sjednici. A pritom mu je to bilo i prvo javno obraćanje za vijećničkom govornicom. A način na koji je replicirao Radeti na uvredu bio je maestralan.
Vijećnik Erol Gaši, koji poprilično dobro komunicira u ovom govorničkom kaosu, postavio se u jednom trenutku kao zabrinuti otac, kao da samo on ima djecu i kao da nitko od građana i ostalih vijećnika nema empatiju prema djeci. U trenutku kad građani očekuju dobiti konkretne odgovore na pitanja o azbestu, igranje na kartu emocija prema djeci je samo trošenje dragocjenog vremena, jer je umjesto priče o svojoj kćeri i ulozi tarot babe koja procjenjuje koliko će on još moguće poživjeti, itekako mogao postaviti par konkretnih pitanja i zahtijevati odgovore, na što kao vijećnik ima potpuno pravo.
Mi smo očekivali da se napokon razriješe dileme oko toga zašto ministarstvo tvrdi jedno, a Grad i Čistoća drugo, kad je reagirala inspekcija i koliko često nadzire tvrtke poput Sirovine, kako Grad kontrolira privatnu tvrtku koja prevozi opasan otpad, izvješća mjerodavnih institucija o utjecaju pohranjenog azbesta na deponiju po zdravlje građana, zašto je uopće azbest stigao u Zadar ako se nije imala namjera pohraniti ga na području grada i još mnogo toga. Ovako smo dobili šporke riči, osobne uvrede, tarot proricanja, frfljanje i nemogućnost kontroliranja vlastitog bijesa.
Kad se već vijećnik Radeta uporno poziva na Poslovnik i pokušava odati dojam da ga ima i malom prstu, nije li u ovih nekoliko mandata mogao proučiti i protokol odijevanja? Pojavljivanje u bijeloj majici/potkošulji za vijećničkom govornicom je izravno nepoštivanje građana koji ne smiju ni sami ući u Gradsku upravu ako ne poštuju „dress code“. Da ne govorimo o trapericama, majici i bejzbolskoj kapi (dalmatinski „frontin“) u kojima se, pojavio u Kneževoj palači na otvorenju izložbe „U spomen na Oluju“. Kao gradski vijećnik i lokalni političar pokazao je izravno nepoštivanje branitelja i Domovinskog rata što je skandalozno. U tome ga je tada pratio i kolega Erol Gaši koji je izgledao kao da se vratio sa Zrća.
Ne znamo ni što se dogodilo senioru/umirovljeniku Dušku Vukoviću koji je potpuno promijenio imidž, pa sad s repićem na zatiljku i ljetnim šlapama više izgleda kao da se pripremio na transcendentalnu meditaciju.
Što se tiče šlapica i otvorenih sandalica, i neke vijećnice bi trebale pripaziti kako dolaze u Gradsku vijećnicu, čak i ako su prije toga skoknule na pijacu.
I mogu se neki pozivati na ono da odijelo ne čini čovjeka, ali postoje mjesta i javni prostor gdje se pravila odijevanja i komunikacije moraju poštovati. Jer ako se ne poštuju, to samo govori o onima koji krše ta pravila. Demokracija nije anarhija.
