Tako je vijećnik Erol Gaši vrlo detaljno pojasnio tko gdje smije sjediti u vijećnici. Opozicija na lijevu stranu, pozicija na desnu (ako se gleda s vrha prostorije) odnosno pozicija na lijevu, a opozicija na desnu stranu (ako se gleda od stola predsjednika Vijeća prema gore). To je najvažnija stvar, jer ako netko slučajno ili namjerno sjedne ondje gdje Gašiju ne odgovara, točke dnevnoga reda padaju u vodu i rad Vijeća prestaje. Ako smo dobro razumjeli, to je za Gašija jedini način da građani shvate tko s kim šuruje, jer da nema njega, građani bi i dalje sve krivo shvaćali, pa bi, ne daj Bože, ako ubuduće Damir Biloglav sjedne iznad ili ispod Erola Gašija, to Gašiju proizvelo nepopravljivu štetu, jer on s Biloglavom nema i ne želi imati nikakve veze, a građani bi odmah zaključili da je Gaši prešao u Domino i programski surađuje s HDZ-om. Jedino što još nisu čuli je Gašijev prijedlog kazne za ovakav prekršaj ili kazneno djelo, valjda zato što ni sam još nije načisto u koju pravnu domenu to spada i treba li onome tko sjedne na krivo mjesto to dobro naplatiti ili ga strpati u zatvor.
Onda je „profesor“ Gaši održao lekciju neukima o razlici između programske suradnje i koalicije.
- Ovdje nikakvog problema nema onog trenutka kada se ovdje kaže da ne postoji programska suradnja, nego koalicija. Ali, u obliku koalicije i ne postoji programska suradnja u obliku kako oni govore. Imamo 4 godine koaliciju HDZ i Domina s predsjedavajućim Žuvelom, slavodobitno je otkrio dugo i strogo čuvanu tajnu vijećnik Gaši.
Pouka lekcije je da su svi, kako je rečeno iz redova SDP-a, koji surađuju ili koaliraju s HDZ-om prodane duše. Kao da građani već nemaju svoj stav o tome, pa im iz sjednice u sjednicu oni koji su jedino pošteni u cijeloj ovoj sapunici, a zapamtite takvi sjede lijevo ili desno od pozicije, ovisno iz kojeg kuta vijećnice ih gledate, to stalno moraju ponavljati. Istina, repetitio est mater studiorum (ponavljanje je majka znanja).
Doduše, Gaši je rekao i da mu Denis Barić nije u fokusu, iako je prihvatio mjesto člana Odbora za izbor i imenovanje, jer je "on nebitan s obzirom da HDZ i Domino imaju većinu". Ostalo je nejasno jel Barića smatra prodanom dušom, malo manje prodanom dušom, neprodanom dušom, nebitnom dušom ili misli da Barić duše nema? To ćemo, ako budemo dovoljno loše sreće, možda saznati na nekoj od idućih sjednica. Iako bismo kao građani, možda ipak više voljeli saznati, npr., kad će proračun i što će se sve njime financirati, kako će se u iduće četiri godine kvalitativno podići standard stanovnika grada u svim segmentima, hoće li nam i dalje rasti računi za komunalije, kad i kako će se riješiti parkiranje u gradu, posebice na Poluotoku, kad će prestati divljanje bicikala i romobila u pješačkim zonama i još mnogo toga konkretnog.
No, saznati što Gaši zapravo misli o Bariću nije baš tako nebitno ako to povežemo s rasporedom sjedenja. Pa zamislite npr. da je Gaši uvjeren kako Barić uopće nema dušu i da Barić kojim slučajem sjedne blizu Gašija i Gaši odjednom izgubi dušu zbog lošeg Barićevog energetskog utjecaja. Takav gubitak bi bio nenadoknadiv za funkcioniranje Gradskog vijeća, jer tko bi onda javno raskrinkavao lopove, političke trgovce, politički potkapacitirane i prekapacitirane, pojašnjavao razliku između koalicije i programske suradnje, odlučivao tko je prodan, a tko nije, tko je pošten, a tko nije, tko voli grad, a tko ga mrzi, tko je veći branitelj, odnosno veteran Domovinskog rata, a tko manji, tko je minhenska bojna, a tko hrabra zadarska, tko je humanist, a tko nije, tko se treba sramiti, a tko ponositi... To može samo čovjek s dušom, čovjek koji je toliko dugo u politici, pa si dopušta da o toj politici i nekog vraga zna.
Jer, prema njegovim riječima,ispada da je prava politika poštena, transparentna, jasna, nikakvih predizbornih i postizbornih suradnji ili koalicija u politici nema, sve su to mušketiri i mušketirke koji poput D‘Artagnanovih kompanjona stalno uzvikuju „svi za jednoga, jedan za sve“ (ili „ svi i sve za građane, a nama ništa“). Jer, predsjednik Gradske organizacije SDP-a Daniel Radeta, nakon ovih izbora, nije ni pokušao razgovarati s nezavisnima i oformiti opozicijsku većinu u Gradskom vijeću, s obzirom na to da je HDZ brojčano bio malo "u banani", jer zna koliko je to nepošteno. Da je SDP, umjesto HDZ-a, osvojio 13 mandata na lokalnim izborima, naravno da bi Radeta, Gaši i njihove stranačke kolege bez razmišljanja pošteno izašli na nove izbore, pa ako treba i pet puta ih ponovili dok građani ne izaberu stabilnu većinu. Naravno da ne bi nikad pokušali pregovorima dobiti većinu, jer je to protuzakonito, nemoralno, antipolitički i odvratno. Naravno da nikad ne bi zapošljavali po stranačkom ključu, naravno da bi za sva radna mjesta raspisali pošten natječaj, pa ako i Nepalac ispunjava sve uvjete i najbolji je na testiranju, pa neka čovjeka, pošteno je. Naravno da ne bi, po stranačkom ključu odrađivali mandate u Bruxellesu kao asistenti europarlamentarcima, jer europska politika je poštena, asistenti se biraju na natječaju, pa kakve veze ima politika s tim tko je kome asistent u Europarlamentu?!
Pa završimo onda s par izreka o politici mudrijeg i daleko iskusnijeg svjetskog političara Winstona Churchilla, pa neka svatko izvuče svoj zaključak.
„ Potrebna je hrabrost da se ustane i govori, ali je hrabrost isto tako potrebna da se sjedne i sluša.“
„ Govor bi trebao biti poput ženske suknje: dovoljno dugačak da bi pokrio temu, a dovoljno kratak da bi bilo zanimljivo.“
„Fanatik je onaj tko ne može promijeniti svoje mišljenje i ne želi promijeniti temu.“
„Ne postoje naši stalni pijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi.“
