BENKOVAC, ZADAR... Divljenje umjetnosti praznog želudca...

U zadarskom zaleđu spava jedan, usprkos gospodarskom potencijalu i zahvalnom prometnom položaju, siromašan grad. Štedi na javnoj rasvjeti, sve je iseljeniji, na ulicama nema psa, ali su zato vukovi postali česti gosti...

No, ne brinite se, gradonačelnik tog siromašnog grada Tomislav Bulić pronašao je rješenje, usprkos teškim vremenima, i kupio stol vrijedan 22.500 eura. U proračunu grada Benkovca koji za 2023. godinu iznosi nešto više od 21 mil. eura pod točkom 8. predviđeni su Prihodi od prodaje dugotrajne imovine (stanovi i kuće u državnom vlasništvu) ravno u iznosu od 45. 000,00 eura.

Ako se od prodaje jedne kuće ili stana u tom gradu uprihoduje 45.000,00 eura valjda se pola od toga može potrošiti za mobilijar, tj. jedan stol za vjećnicu. Zašto bi se uopće netko trudio vidjeti i platiti realnu vrijednost jednog stola? Računica je tu jasna; kad prodamo kuću, kupit ćemo stol u po‘ cijene. Što se tu ima netko čuditi, pa to treba znati i moći.

Na nacionalnoj televiziji gradonačelnik je objasnio da ne vidi ništa sporno i da će taj stol ostati generacijama. Bolje stol nego neka kućica ili stan za mladu obitelj. Samo, kojim generacijama? Mladi danas sve vide, čuju i razumiju puno prije nego im se krene objašnjavati nešto što je unaprijed neobjašnjivo. Uz ovakvo nerazumijevanje uvjeta u kojem žive oni koje predstavlja, i o čijim potrebama treba brinuti, zaista nije čudo da mladi odlaze što više i što dalje...

I onda kad smo pomislili da nas više ništa ne može iznenaditi, Grad Zadar je kupio sliku za iznos od 50 000 eura!

Ne dovodeći talent mladog umjetnika u pitanje, premda i struka i javnost i politika već uvelike raspravljaju, kao i onom što želimo upisati u gradsku povijest, nemoguće je ne zapitati se zašto je u ovom trenutku, kad ljudi u centru grada traže hranu u kontejneru za smeće, kad se privreda jedva oporavlja od korone, kad su plaće i standard građana sve manji, to bio prioritet...

Teško da će se ljudi diviti umjetnosti, koja će nekad biti postavljena u nekom muzeju, dok im kruli želudac i dok razmišljaju kako će prehraniti obitelj uz sve veće cijene. Vrlo vjerojatno i u njihovom djetetu čuči ogroman talent, ali eto, novca za izvannastavne aktivnosti nemaju. A nemaju ni vremena, jure s posla na posao, boreći se za golu egzistenciju, dok se oni koje su izabrali bez da se imalo osvrnu oko sebe odluče na ovako galantnu kupovinu umjetnina, naravno - njihovim novcem...