Lidija Likar po zanimanju je knjigovođa, ali kreativnom čovjeku se kad-tad dogodi preokret u glavi. Tako se i Lidiji dogodilo upravo ono što bi se svakome trebalo dogoditi u glavi, a to je preokret. Lidija se počela baviti keramikom i slikarstvom. Iako je cijeli život imala talent i želju za umjetnošću, knjigovodstvo, dosadno samo po sebi, takvo kakvo jest, zagušilo ju je. Lidija se bavi izradom keramike na tri načina, dakle keramika se može lijevati, može se raditi iz kalupa, ručnim valjanjem ili na kolu.
Svi Lidijini proizvodi, bilo ručno napravljeni, ili rađeni iz kalupa se nakon toga bruse, zaglađuju, kako bi postali ugodni i upotrebljivi. Šalice i boce su oslikane posebnom tehnikom koja je vrlo zahtjevna. U biti dok se predmet ne razbije do tada slika, ili bilo kakvo umjetničko djelo i postoji. Evo što nam je o svom umjetničkom opusu kazala i sama slikarica, kojoj i prezime sve govori.
Beton kao likovna tehnika
Osim što ste priznata keramička umjetnica, Vi ste i slikarica?
- Moje sve su slike uglavnom u akrilu, radim slike samo s uljem na platnu i tehnikom s betonom, kada opet naknadno slikam u akrilu, ovisi o motivu. Moje su slike, kazala bih, apstraktne, a kada me pitate o tehnici s betonom, tada se dobiva jedna lijepa tro- dimenzionalna slika u konačnici i sama tehnika je prepoznata kod onih koji prepoznaju nešto novo. Poput akrila, vrlo brzo se da pomiješati i osušiti, Mahom radim uporabnu keramiku, koja je unikatna i koju ljudi mogu upotrebljavati.
Lidija, Vi ste redoviti gost i na međunarodnim izložbama?
- Kako sam ja bila u sekciji proizvođača suvenira u Zagrebu, sad sam nedavno bila na predstavljanju u Rimu, tako još čekam rezultate.
Zagreb, Sukošan, Zadar
Kako ste se vi iz Zagreba odlučili otvoriti, malu galeriju, u sred Varoši u Zadru?
- Ma vidite moji su s mamine strane iz Sukošana i tada sam imala svoju galeriju i u Sukošanu, ali kako život ide, tako sam i ja čekala da se djeca, osamostale i da ja mogu veći dio vremena provoditi u Zadru.
Vi ste došli u Zadar, a neki i odlaze u Zagreb, koja je i ima li razlike u načinu života?
- Ma pazite, ja sam Purgerica, ali što se tiče posla kad imamo jedan lošiji period sedmog mjeseca u Zadru, takav je Zagreb kroz cijelu godinu, pa Vas ja pitam.hoćete li raditi jedan mjesec slabog Zadra ili čitavu godinu slabijeg Zagreba. Dakle to se nikome ne isplati raditi. Još k tome pripomenimo, da ja zimi samo radim i stvaram, i onda sam spremna da od petog do desetog mjeseca u Zadru imam jedan mjesec koji nije profitabilan, dok u Zagrebu to ne mogu ostvariti. Na kraju krajeva, meni je ovdje lijepo, sve obavim doslovno biciklom, ili pješice. U Zagrebu doslovno morate staviti uzicu oko vrata, čekati bilo što, parking, da Vas netko pozdravi, a nitko vas ne pozdravi, meni je u Zadru puno opuštenije i ljepše.
Iz dosade u drugi svijet
Lidija Vi ste u Varoši, već Varošanka, može li se preživjeti od umjetnosti?
- Ma lako je za mene, ja se u Zadru ne osjećam kao padobranac, ali evo iskreno ja mogu to nekako progurati. S time da radim samo ljeti, ali zimi stvaram. Pazite, kako ste i sami kazali, ja sam iz jedne dosade otišla u sasvim drugi svijet. Iz papira s brojkama u papire s bojama. Samouka sam, mnogi akademski slikari su mi rekli kako papir nije bitan ukoliko imaš ono nešto izvorno u sebi.
