U vremenu kada tržištem dominira romantasy, podžanr fantastike koji u središte stavlja ljubavne zaplete i međuljudske odnose, hrvatski autor Dalibor Kovačec odlučio je krenuti drugim putem. Njegov serijal Peti bog vraća čitatelje korijenima epske fantastike, svijetu velikih sukoba, drevnih mitova i moralno složenih likova. Time se Kovačec, koji se pisanjem bavi već više od dva desetljeća, upisuje na književnu kartu autora koji stvaraju djela u duhu Tolkiena, Salvatora i Martina, ali s prepoznatljivim slavenskim pečatom.
Epska fantastika sa slavenskim pečatom
U serijalu Peti bog, Kovačec gradi svijet L’ven, raskošno oblikovano prostranstvo prožeto staroslavenskom mitologijom. Upravo taj izbor izvora čini njegov opus posebnim. Dok većina svjetskih fantasy autora poseže za anglosaksonskim ili germanskim mitovima, on se okrenuo domaćoj baštini, uvodeći u priču bogove, bića i motive koje zapadna književnost rijetko koristi.
Središte sage čini panteon od četiri vrhovna božanstva, dok jedno staro i zaboravljeno božanstvo pokušava ući u njihov svijet. Hoće li uspjeti i postati peti bog, pitanje je koje pokreće cijelu priču. Taj okvir otvara prostor za epske bitke, političke spletke i unutarnje borbe likova. Umjesto vedrine i romantičnih zapleta, serijal donosi tamnije tonove, bliske mračnoj fantastici, gdje granice između dobra i zla nisu uvijek jasne.
Dug put do Petog Boga
Put do Petog boga bio je dug. Prvu priču, Crni zmajevi, Kovačec je počeo pisati još 2002. godine, ali je dovršio tek 2024. godine. Trebalo mu je, kako kaže, vremena da priča sazrije i da životne okolnosti dopuste da se posveti pisanju. Odmah nakon toga nastavio je s nastavkom Magija duše, koji je dovršio u nekoliko mjeseci. Treći dio, otkriva, već je u pripremi i trebao bi biti najopsežniji do sada.
Sam proces pisanja temelji se na detaljnim pripremama. Autor je razrađivao skice, vremenske linije, karakterizacije likova i zemljovide svijeta L’vena, kako bi svaki detalj bio uvjerljiv.
- Kada stvarate svijet bez tehnologije, morate istražiti i razumjeti mnoge sitnice, od društvenih odnosa do načina preživljavanja. Tek kada sve to posložite, priča može početi živjeti na papiru, ističe Kovačec.
Rođen 1979. u Zagrebu, danas s obitelji živi u Velikoj Gorici. Još kao dijete bio je strastveni čitatelj, s posebnim interesom za znanstvenu fantastiku, fantasy i mitologiju. Tijekom školovanja i studija taj interes se produbio, a prve ideje za priče došle su mu za vrijeme služenja vojnog roka.
Svestrani umjetnik
Osim pisanja, Kovačec se u mladosti bavio i glazbom, svirao je tamburu u kulturno-umjetničkom društvu. Profesionalni put vodio ga je kroz telekomunikacijsku industriju i rad u edukaciji odraslih, gdje se dodatno usavršio i kao copywriter. Pisanje, međutim, ostalo je njegova tiha strast. U obitelji za književnost nije bio usamljen – njegov otac objavio je nekoliko zbirki poezije, dok se on odlučio za prozu i epske narative.
Na popisu književnih uzora Kovačec navodi čitav niz imena, od Tolkiena, Ursule K. Le Guin i Georgea R. R. Martina, do Margaret Weis, Tracyja Hickmana i Andrzeja Sapkowskog. Osim fantasyja, oblikovali su ga i autori znanstvene fantastike poput Isaaca Asimova i Arthura C. Clarkea, kao i domaće književne velikanke Ivana Brlić-Mažuranić i Marija Jurić Zagorka.
- U mojim pričama spojio sam sve ono što sam godinama upijao iz različitih žanrova, ali uz snažan oslonac na slavensku mitologiju. Smatram da ona nudi golemo bogatstvo koje je još uvijek nedovoljno istraženo, objašnjava autor.
Kreativna sloboda vlastite naklade
Kovačec svoje knjige izdaje u vlastitoj nakladi, bez podrške izdavačke kuće. Iako mu to pruža potpunu kreativnu slobodu, donosi i brojne izazove. Samostalno se bavi promocijom, što često znači sate provedene u osmišljavanju i izradi sadržaja za društvene mreže, umjesto za sam proces pisanja.
- Digitalne platforme naizgled olakšavaju promociju, ali zapravo imaju svoja pravila i očekivanja. Nije jednostavno doprijeti do čitatelja. Izdavanje u vlastitoj nakladi je zahtjevno, no, bila je to jedina realna opcija s obzirom na stanje na hrvatskoj književnoj sceni, kaže Kovačec.
Govoreći o hrvatskom nakladništvu, autor primjećuje da izdavači uglavnom igraju na sigurno, birajući samo provjerene i profitabilne autore. To otežava proboj novih imena, osobito u žanru fantasyja, koji je i inače slabije zastupljen.
Hrvatski izdavači izbjegavaju rizik
- Većina izdavača kod nas izbjegava rizik. Fantasy se kod nas najčešće svrstava pod širi pojam fantastike, pa se u istom žanru miješaju knjige koje nemaju puno dodirnih točaka. Ako pogledamo što se objavljuje, rijetko ćete naići na domaćeg autora koji uistinu piše epsku fantastiku, objašnjava.
Kao rijetke iznimke navodi Krešimira Butkovića, Jelenu Dunato, Saru Škrobo i Borisa Kovačevića Mirina. Na svjetskoj razini, dodaje, fantasy je posljednjih godina pod snažnim utjecajem romantasya, koji privlači široku publiku i postao je najprodavaniji podžanr. Ipak, Kovačec se svjesno odlučio za drugačiji pristup.
- Ja ne pišem da bih zaradio. Pišem zato što sam osjetio unutarnju potrebu da svoje priče pretočim na papir. Ako pronađu svoju publiku, to je nagrada više, rekao je Kovačec.
Saga Peti bog trenutno obuhvaća dva objavljena naslova, dok je treći u nastajanju. Kovačec ne skriva da ima planove i za daljnje nastavke, jer, kako kaže, svijet L’vena pruža gotovo neograničene mogućnosti za priče. Čitatelji koji traže više od površnih zapleta i koji žele uroniti u složen univerzum epske fantastike, u njegovim knjigama pronalaze upravo to.
U vremenu kada trendovi književnu scenu često vode prema komercijalnijim i lakšim sadržajima, Dalibor Kovačec svojim djelom podsjeća da epska fantastika i dalje ima moć privući one čitatelje koji traže dubinu, mitološku autentičnost i priče o vječnom sukobu svjetla i tame.
