Tržnice su oduvijek bile mjesto identiteta grada, mjesto susreta, razgovora sa sugrađanima i idealna prilika za nabavku svježih proizvoda. No, sve se više postavlja pitanje - odakle ta hrana postavljena na štandovima dolazi.
Tomislav Letinić, direktor Tržnice Zadar, pričao nam je o certificiranih proizvođačima, organiziranju događaja kojima nastoje potaknuli lokalnu proizvodnju te otkrio što se najčešće uvozi.
Premda je teško jednoznačno odrediti podrijetlo hrane, Letinić ističe da sa sigurnošću mogu odgovoriti da znaju odakle dolaze proizvodi samo za mali broj certificiranih proizvođača koji su provjereni od njihove strane ili neke druge ustanove koja provodi certificiranje...
- To su korisnici tržnice koji dolaze iz naše županije, Like, Slavonije i iz ostalih krajeva Hrvatske, a koji proizvode voće, povrće, sadni materijal, suhomesnate i mliječne proizvode, jaja i proizvode od meda. Za oznaku “Proizvodi hrvatskog seljaka” proveli smo kontolu, certificiranje krajem petog, početkom šestog mjeseca i opet smo prošlog tjedna proveli kontrolu za jesenski dio, za sezonsko voće i povrće kako bismo bili sigurni da prodaju isključivo svoje proizvode. Čekam izvješće od komisije, ali prema usmenim informacijama, sve je bilo dobro, kaže Letinić.
”Proizvodi hrvatskog seljaka”
Certifikate, odnosno oznake “Proizvodi hrvatskog seljaka” dobili su OPG Božji Vrtlić - Drita Dunatov iz Dikla, OPG Mile Soldo iz Islama Latinskog, OPG Slavko Marušić iz Zemunika Donjeg, OPG Mateo Pastuović iz Murvice, OPG Milka Bašić iz Škabrnje, OPG Nedjeljko Vidaić iz Murvice, OPG Ines Sorić iz Bibinja, OPG Ivica Bošnjaković iz Piškorevca, OPG Franči Bukša s Paga, OPG Marko Matić iz Koprivnice, OPG Anka Marinović iz Zadra te OPG Pavić Tomislav iz Sukošana.
Međutim, napominje Letinić, tijekom certificiranja uočili su da ima dosta i drugih trgovaca, ne samo nabrojanih 12, koji prodaju svoje proizvode, ali na svoje štandove stavljaju i svoje proizvode i proizvode susjeda, drugih OPG-ova kako štandovi ne bi djelovali, u odnosu na druge, siromašno i poluprazno i kako bi imali širu ponudu od onoga što sami imaju.
- Dakle, certifikat dozvoljava prodaju isključivo svojih proizvoda. No, imamo i nekoliko trgovaca koji prodaju isključivo hrvatske proizvode. Jedan dio od OPG-ova iz Like, drugi iz slavonskih OPG-ova... To jesu domaći proizvodi, ali ih ne proizvode sami, nego uzimaju od drugih OPG-ova, govori Letinić.
Poticanje lokalne proizvodnje
Kupci radije uzimaju domaće proizvode. Primjerice, kada padne cijena rajčica, uvijek će prije odabrati onu lokalnu. No, na početku i kraju sezone nekog voća i povrća, dok je cijena naših proizvođača više od one uvozne, odlučuju se ipak za uvezeni proizvod.
- Problem je što Tržnica nema zakonsko pravo niti stručne ljude koji mogu određivati i provjeravati što trgovac prodaje na svom štandu. Imamo pravila kao i sve druge tržnice, onaj koji prodaje na tržnici mora imati registriranu djelatnost i to je sve što mi možemo napraviti. Ali zato, pomoću ovih certifikata možemo istaknuti proizvođače, podržati ih marketinški majicama i certifikatima, tumači Letinić i dodaje da planiraju još sličnih projekata kojima bi mogli poticati lokalnu proizvodnju i prodaju.
Primjerice, planiraju događanje slično nedavno uspješno održanom Festivalu mesa - Festival ribe, odnosno ribljih proizvoda.
- Našli smo izvore financiranja, dio bismo mogli financirati bespovratnim europskim sredstvima. Nadam se da će to zaživjeti iduće godine, no ovisimo o Gradu i Turističkoj zajednici koji mogu dobiti puno veći iznos, nego kad bismo se mi, kao trgovačko društvo, direktno javljali na natječaje. Ideja je jednog dana “pomiješati” mesare i proizvođače povrća tako da posjetitelj Tržnice može doći, odabrati sa štanda komad mesa, odabrati sa štanda neko povrće i dati da mu se to na licu mjesta pripremi, priča Letinić.
Također, tijekom pandemije ostvarili su suradnju sa Seljačkom tržnicom Zadarske županije i udrugom “Volim domaće” budući da, zbog zabrane održavanja događaja, nisu mogli samostalno obavljati djelatnost.
- Nadam se da će se i u budućnosti realizirati suradnja, dodaje Letinić.
Uvoz mesa
Većina korisnika tržnica, dakle, povrće i voće nabavlja na našoj veletržnici, kod veletrgovaca ili direktno od proizvođača.
- Kada je riječ o Ribarnici, najveći su dio proizvoda lokalni, osim manjeg dijela smrznutog programa koji je dijelom iz uvoza. Mesnice nastoje prodavati što više domaćih proizvoda dok su dostupni, a manji dio proizvoda koji se ne može nabaviti na domaćem tržištu je iz uvoza. Najviše se uvozi voće, osim onog sezonskog, npr. limun i naranča, zatim povrće kao što su kapula, mrkva i češnjak jer su to proizvodi koje je tijekom godine malo teže nabaviti kod nas, objašnjava Letinić.
S druge strane, meso obično uvozimo jer nemamo dovoljne količine.
- Mesari jednostavno imaju po jednog, dva dobavljača za neke proizvode i onda, ako ne mogu cijelu godinu konstantno dobivati proizvode od njih, onda uzimaju iz uvoza. Ili, iz uvoza nabavljaju stoku koja se onda dohranjuje u Hrvatskoj, govori Letinić.
