Glavna ulica u NinuLuka Jeličić
StoryEditor
GRAD KOJI ŽIVI KAO OTVORENA KNJIGA PROŠLOSTI

Svi putovi vode u - Nin!

Hrvati naseljvaju Nin odmah po dolasku u današnju postojbinu. Starohrvatsko groblje na Ždrijacu predstavlja najbogatije i dosad najistraženije arheološko nalazište iz najranijeg starohrvat­skog perioda...

Grad Nin, jedno od glavnih središta ranosrednjovjekovne hrvatske države, bio je naseljen već u mlađe kameno doba. Povoljan geoklimatski položaj, mogućnost eksploatacije soli, plitka laguna koja znači sigurnost od napada s mora i plodne ravnice završnog, sjeverozapdnog dijela Ravnih Kotara, vjerojatno su privukle prve stanovnike čije tragove nalazimo tristotinjak metara južnije od današnjeg naselja na otočiću.

image

Hram boginje Dijane u Ninu. Boginja svjetla, života, lova i mjeseca

Luka Jeličić

Sam otok na kojem se s vremenom razvio grad, bio je naseljen već od 9. stoljeća prije Krista. Tadašnji stanovnici, Liburni, daju ovome naselju ime Aenona, od kojega potječe i današnji naziv – Nin. Kroz starije i mlađe željezno doba, Aenona se razvija kao jedno od značajnih liburnskih središta i sjedište teritorijalne zajednice Enonjana.

Sačuvana imena Aeonjana

Vrhunac starohrvatskog perioda u Ninu, vrijeme je vladavine kneza Branimira kojemu papa Ivan VIII priznaje i potvrđuje državni suverenitet, 8. lipnja 879.

Liburnska Aenona nastavlja svoj život i nakon doaska rimske vlasti na istočnu obalu Jadrana. Već u 1. stoljeću poslije Krista Aenona postaje rimski municipij što znači da su njeni stanovnici imali status punopravih rimskih građana. U rimskome razdoblju nastaje i velebni Dijanin hram, a sačuvani su i kipovi rimskih careva među kojima se ističe onaj Augusta Oktavijana. Iz toga doba sačuvani su natpisi koji svjedoče o tadašnjim stanovnicima Nina. Poznati su Gaj Julije Kurtik koji je financirao izgradnju mosta, zatim gradski službenik – edil, Kvint Bebije Zuprik koji podiže tabernu i pergulu te Cinije Ganialis koji obnavlja svetište boga Janusa i podiže mu kip. Osim rimskih božanstava u Ninu se štuju i domaća, liburnska, kao što su Anzotica, Iicus i Latra.

Hrvati naseljvaju Nin odmah po dolasku u današnju postojbinu. Starohrvatsko groblje na Ždrijacu predstavlja najbogatije i dosad najistraženije arheološko nalazište iz najranijeg starohrvatskog perioda.

image

Nin, Plaža Ždrijac

Luka Jeličić

Nin kao jedno od prvih i najznačajnih sjedišta hrvatskih vladara. Nin je tada ne samo sjedište svjetovne kneževske vlasti Primorske Hrvatske, nego i sjedište ninske biskupije koja obuhvaća čitav teritorij tadašnje hrvatske države. Tijekom devetoga stoljeća nastaje i crkva Svetoga Križa do danas jedan od preoznatljivih ninskih simbola, na čijem nadvratku je sačuvan i prvi spomen na čast župana, koji se zvao Godežav ili Godečaj. Danski arheolog Dyggve nazvao je crkvu Sv. Križa «najmanjom katedralom na svijetu», a istraživanja Mladena Pejakovića pokazala su kako su tadašnji graditelji umijeli iskoristiti Sunčevu svjetlost u funkciji kršćanskoga kulta. U neposrednoj okolici Sv. Križa također su otkriveni grobovi iz starohrvatskog perioda, kao i ostatci srednjovjekovnih kuća.

7.000

ljudi odveli su Turci u ropstvo samo tijekom 1499. godine

Vrhunac starohrvatskog perioda u Ninu, vrijeme je vladavine kneza Branimira kojemu papa Ivan VIII priznaje i potvrđuje državni suverenitet, 8. lipnja 879. što se i danas obilježava kao dan prvog međunarodnog priznanja hrvatske državnosti.

Kraljevi i sabori

image

Memorijalni park Petra Zoranića Ninjanina

Luka Jeličić

Jedan od značajnih Ninjana je i biskup Grgur poznat po svome zalaganju za glagoljaško bogoslužje na crkvenim saboirma u Splitu tijekom desetoga stoljeća. I u samome Ninu održan je crkveni sabor, 1080. godine kojega saziva kardinal Ivan uz nazočnost kralja Dmitra Zvonimira. Zvonimirov predhodnik, kralj Petar Krešimir IV upravo u Ninu, 1069. izdaje darovnicu poznatu pod nazivom «Mare nostrum» kojom daruje zadarskom samostanu Sv. Krševana otoke Maun i Vir, «u našem dalmatinskom moru». O pomorskoj važnosti Nina toga doba svjedoče i nalazi starohrvatskih brodova iz ninske luke. O važnosti grada, pak, svjedoči i činjenica da se na prostoru nevelikog otočića nalazilo jedanaest crkava, baptisterij i tri samostana.

Važnost ovoga grada nije opala ni s dolaskom stranih dinastija na hrvatsko prijestolje. Kralj Ludovik Anžuvinac čija je vojska protjerala Mlečane s hrvatske obale naziva Nin «našim glavnim i kraljevskim dalmatinskim gradom». Tu se 1371. održava opći staleški sabor plemića i građana gdje se raspravlja o općem probitku i boljitku svih stanovika tada velikog Ludovikovog kraljevstva koje se protezalo od Baltika do Jadrana.

No prodajom Dalmacije, 9. srpnja 1409. godine, Mlečani preuzimaju i grad Nin kojemu polagano krše gradska, autonomna prava i nastoje što više zapostaviti njegov razvoj, znajući dobro što je Nin i kao središte ali i kao simbol značio Hrvatima na čitavoj istočnojadranskoj obali ali i unutrašnjosti. Kao što su Ninjani vjekovima pomagali Zadrane u borbama protiv Mlečana, tako sad Zadrani pomažu Nin od gospdarskog zaostajanja.

Provale Osmanlija

No već u prvoj polovici 15. stoljeća nad Ninom se nadvijaju nove nevolje. 1432. Turci pod Ishakbegom prvi puta i s tri tisuće konjanika provaljuju na sjevernodalmtinsko područje. U tome stoljeću bilo je još devet velikih turskih provala i upada u kojima je samo 1499. s ovoga područja odvedeno u robstvo sedam tisuća ljudi i ukradeno pedeset tisuća grla stoke. Istovremeno, turska se granica sve više primiče zidinama ninskog otočića.

image

Crkva Sv. Križ

Luka Jeličić

Početkom 16. stoljeća niz utvrda i gradova u unutrašnjosti Dalmacije padaju u turske ruke. Gradski pretori upozzoravaju 1522. vojne vlasti da su ninske zidine izgnjilile, Mlečani ih, međutim ne obnavljaju nego napuštaju grad u koji Turci ulaze 1538. godine, ruše ga i pale ali se i povlače pa je grad kasnije ipak obnovljen.

To je doba kad živi i stvara hrvatski književnik, Petar Zoranić Ninjanin, rođen 1508. godine u «gradu susedu», Zadru. U Ninu je obnašao pravničku službu te bio sudac i bilježnik, a 1536. je napisao i prvi hrvatski roman «Planine» u kojemu progovara o svim nevoljama koje tište njegovu «deželju» toga doba. I sam Zoranić zbog turske opasnosti živi malo u Zadru, a malo u Ninu, a do danas se ne zna kad je i kako preminuo. To se dogdoilo između 1543. i 1569., a ne isključuje se da je nastradao od turske zasjede putujući između Zadra i Nina.

Rušenje i obnova

Kroz 16. i 17. stoljeće Nin je i dalje na glavnom udaru u bezbrojnim ratovima i sukobima s Turcima koji ga ponovno ruše 1570. Konačno, 1646. Mlečani, bojeći se da ga Turci ne zauzmu i učine svojom pomorskim vojninm uporištem, sustavno razaraju Nin topovima s galija i lagumima pod bedemima. Ninjani se iseljavaju u Zadar i druga okolna mjesta, a slavna prošlost koja je ovdje cvala još od liburnskih vremena pada u višestoljetni zaborav.

image

Ostatci rimske kuće u Ninu

Luka Jeličić

Tek u 20. stoljeću, a posebice s uspostavom hrvatske države i ponovnim dobivanjem statusa grada Nin počinje svoj novi život u modernome dobu. Danas, zahvaljujući brojnim arheološkim istraživanjima i pomnim konzervatorskim radovima, grad Nin predstavlja sve više otvorenu knjigu kako iz starohrvatskog, tako i iz ranijih povjesnih razdoblja. Povijesni grad od posebnog značenja za Hrvatsku, Branimirov grad, sve raskošnije prikazuje svoju bogatu prošlost, gradeći na njoj život budućih pokoljenja svojih građana i svoje mikroregije...

17.03.2023., 19:18h
IVAN STAGLIČIĆ
21. svibanj 2024 08:16