Malo tko nije čuo za Anu Burazer, izvanrednu plivačicu i donedavno studenticu koja je svojim talentom i neumornim radom osvojila brojne medalje i priznanja, dok je istovremeno uspješno balansirala obveze i na akademskom polju. Studij je nedavno završila, a ubrzo je po završetku studija našla posao, i to ni manje ni više nego u branši u kojoj je i željela.
Ana je iz Šibenika i ima 23 godine, a u Zadru je upisala studij kroatistike 2018. godine te je diplomirala u rujnu. Nakon studija odlučila je ostati u Zadru jer se, kako kaže, jednostavno pronašla u ovom gradu. Trenutno je zaposlena kao account manager u jednoj marketinškoj tvrtki koja se bavi izradom i vođenjem Google i Meta kampanja.
Skromnost, toplina i srdačnost, samo su neke od vrlina koje krase ovu uvijek vedru i nasmijanu djevojku.
- Izrazito sam zahvalna i sretna što sam odmah nakon završetka studija kao mlada osoba bez poslovnog iskustva imala priliku zaposliti se u tvrtki koja ima educirane profesionalce koji mi prenose svoje znanje. Mislim da mogu biti pozitivan primjer svim ostalima poslodavcima jer je danas doista teško mladim ljudima bez iskustva s diplomom u rukama pronaći posao, kaže Ana.
O počecima i usponima
Plivanjem se bavi još od pete godine, prepričava nam, a upisali su je roditelji s ciljem da razvije motoričke sposobnosti, radnu naviku i da, naravno, nauči plivati.
- Uz to sam još probala i balet, gimnastiku… Dakle, sve ono čime se jedna djevojčica u tim godinama željela baviti. Međutim, plivanje je najviše privuklo moju pozornost i s vremenom sam počela uživati u tom sportu. Dok ste dijete, ne razmišljate o natjecanjima, velikim rezultatima, samo se želite dobro zabaviti i steći nova poznanstva. I evo, nakon 18 godina plivanja, mislim da stvarno mogu reći kako je to sport koji me čini sretnom i ispunjava kao osobu. Rekla bih da sam se jednostavno pronašla u tome, otkriva Ana.
Ana je vješta u nemalom broju plivačkih disciplina, dokaz tome su brojne medalje koje je tijekom svoje plivačke karijere osvojila. Ipak, zanimalo nas je postoje li one koji bi posebno izdvojila.
- Moje najdraže discipline su 200 i 400 m mješovito. To su utrke u kojima sam postala državna prvakinja i smatram da se u tim disciplinama najbolje može vidjeti koliko si dobar i kvalitetan plivač. Te trke objedinjuju sve tehnike plivanja i ne može ih svatko ni isplivati. Također, 200 m mješovito s razlogom nosi naziv “kraljevska disciplina”. Uz mješoviti stil mi je srcu draga i leđna tehnika jer sam svoju prvu seniorsku zlatnu medalju osvojila na Državnom prvenstvu u disciplini 100 m leđno, odgovara nam.
Zadar se može dičiti ovom zlatnom djevojkom, inače Šibenčankom, za koju je od prvog dana otkako je stupila na zadarsko tlo postalo jasno da ona pripada ovome gradu, ali i da on pripada njoj. Teško je i na prste pobrojati silne nagrade, medalje i priznanja koja je Ana osvojila u ime zadarskog sveučilišta, a na svu sreću i grad je prepoznao njezinu vrijednost, zapravo ne samo grad, već i država te su je sukladno njezinim uspjesima i nagradili.
- Teško je izdvojiti točno jedno priznanje, tj. jedan rezultat jer svaka trka ima svoju čar. Ponosna sam na sve rektorove nagrade, nagrade za sportašicu grada, Grb Grada Zadra i nagradu za najbolju sportašicu Hrvatske. Ali nešto čime se možda najviše ponosim jest upravo utrka koju sam prethodno spomenula. To je zlatna medalja na 100 leđno na Prvenstvu Hrvatske za koju vjerujem da je i odredila moj daljnji put. Nakon te trke sam postala seniorska prvakinja Hrvatske i sam taj kraj trke kada sam ušla u cilj i pogledala u semafor…,to je nešto što teško možete opisati nekome tko se nije bavio sportom. Ta trka mi je dala odgovor na pitanje trebam li nastaviti paralelno s plivanjem i studiranjem. Sjećam se da sam nakon trke prišla svojoj budućoj trenerici PK Zadra i rekla kako želim pokušati nastaviti s plivanjem, ona mi je pružila podršku i stvarno mnogo pomogla u tim trenutcima prelaska u drugi grad i klub, prisjeća se Ana.
Sport kao sigurno mjesto
Mnogi pucaju i odustaju samo kada se nađu pod pritiskom akademskih obaveza, a naša draga Ana uspješno je i stoički hvatala konce i između onih sportskih i akademskih. Nije uvijek bilo lako, ali imala je svoje sigurno mjesto - sport.
- Izrazito je teško redovito na natjecanjima biti u kontinuitetu po pitanju rezultata. Najteže se bilo zadržati na vrhu. Mogu reći da je uspon bio lakši dio posla. S vremenom su naravno uslijedila mnoga očekivanja i nije bilo jednostavno sve držati pod kontrolom. Mislim da je zapravo moja najveća prednost u sportu to što sam mentalno izrazito jaka. Ja sam većinu utrka osvajala u posljednjim sekundama. Moja glava nikada ne odustaje, ona je ta koja daje podršku mome tijelu i govori “nemoj stati”, čak i kada svaki dio tebe odustaje i osjećaš da više ne možeš. Međutim, moram istaknuti i sport kao jedan važan čimbenik kada govorimo o mentalnoj higijeni. Zahvaljujući sportu, ja sam uvijek imala sigurno mjesto na koje sam mogla doći i razbistriti sve svoje misli. Plivanje me odgojilo i naučilo nositi se s raznim situacijama i pritiskom, priznaje nam.
Upitali smo je i kako je čitavo vrijeme uspjela održati motivaciju. Predavanja na fakultetu bila bi u osam sati ujutro, a ona bi već u šest, ako ne i ranije, bila u teretani i na bazenu. Pritom valja naglasiti da za vrijeme studiranja niti jedan kolegij nije prenosila na drugu godinu, a nije pravila društvo ni kolegama i kolegicama na jesenskim rokovima. Uz sve sportske obveze, Ana je bila odlična studentica i oni, kojima je jedina obveza bila fakultet, uvelike su zaostajali za njezinim akademskim uspjesima.
- Nekad sam si i ja sama znala postaviti to pitanje. Bude trenutaka kada Vam je dosta svega, ali ako nešto istinski volite, onda nećete odustati od toga. Fakultet mi je doista oduzimao mnogo vremena jer sam morala mnogo čitati i pripremati ispite. Međutim, bitno je znati vratiti se na pravi put. Sve se na kraju isplati onog trenutka kada se pojavite na natjecanju i osjetite ponos nakon trke ili položenog ispita. Motivacije nikada nije nedostajalo, a najbolja nagrada mi je dijete koje može reći da sam mu uzor. Želim biti pozitivan primjer mladima u klubu, ali i van njega. Želim potaknuti interes mladih za sportom jer iz osobnog iskustva mogu reći kako me sport odgojio i izgradio u osobu kojom se danas ponosim. Plivanje me naučilo porazu i pobjedi, radu i nagradi. Mladim studentima poručujem da je sve moguće ako oni čvrsto vjeruju u to, kaže nam ova prekrasna i hvale vrijedna mlada žena.
Teški, ali i srcu dragi trenuci
Bilo je i mnogo nepredviđenih situacija i nezaboravnih trenutaka. Danas ih se rado prisjeća, no u tim trenucima joj i nije bilo lako.
- Mnogo je bilo nezaboravnih trenutaka, ali evo jedna iznimna priča o povijesnoj medalji iz Lodza s Europskog sveučilišnog prvenstva, a trka na kojoj sam osvojila tu medalju je bila 200 m leđno. Inače, trka koju sam davno zavoljela i smatrala najdražom disciplinom. Nekako sam je kasnije zaboravila i negdje potisnula, više nisam bila leđašica, ali ljubav prema toj disciplini je i dalje živjela u meni. U Lodzu sam morala unijeti nekakve promjene jer prvi dan nisam imala ni jednu disciplinu prijavljenu pa sam u afektu odlučila da to bude 200 leđno. Zamislite osjećaj, skočiti u bazen i otplivati trku koju niste plivali pet, šest godina. I zamislite onda još upasti u finale i dotaknuti cilj kao treća. Taj trenutak nikada neću zaboraviti jer se očito nekakvo malo veće čudo dogodilo. I dalje ne znam kako sam to uspjela ostvariti, ali sigurna sam da je moja glava tada odradila pola posla, priča Ana.
“Last dance” u Parizu
Nedavno je diplomirala pa je odlučila da će se plivanjem baviti samo rekreativno. Ipak, i na svojem je posljednjem natjecanju Sveučilištu donijela broncu.
- Diplomirala sam i otišla na svoj “last dance” ni više ni manje nego u Pariz. Više nisam aktivna sportašica i sada plivam samo rekreativno iz ljubavi koju ću uvijek gajiti prema tom sportu. Međutim, kako to uvijek biva sa mnom, na natjecanje rijetko dolazim samo sudjelovati. Što god u životu radim, radim to svim srcem. Tako sam i ovog puta u Parizu pokazala da još uvijek nisam za podcijeniti, govori nam kroz smijeh.. Osvojila sam brončanu medalju na 200 m mješovito u izrazito jakoj konkurenciji. Po prvi put smo imali i sveučilišnu plivačku žensku ekipu pa smo nastupile i u štafeti te na kraju zauzele četvrto mjesto, kazuje Ana.
Sada je vrijeme, ističe nam, za neke druge trke, one životne.
- Mislim da sam u plivanju postigla sve, pa možda čak i više nego što sam ikada sanjala i zato vjerujem da je došlo vrijeme da krenem osvajati druge utrke van bazena. Naravno, nije jednostavno zaboraviti sve te emocije i osjećaje koji te prožimaju u trenucima natjecanja za koje živiš i ustaješ svakog jutra. Međutim, plivanje je mene odgojilo i sada sam spremna za jedan pravi životni maraton. Uvijek volim reći kako život nije sprint. On je maraton i moramo biti spremni ostaviti nešto iza sebe u svrhu napredovanja i osvajanja nekih drugih životnih utrka, zaključuje.
