Tko sam? Huh, Branimir Vujević, s tim imenom i prezimenom rođen sam u Zadru, 29.11.1974. zajedno s bratom blizancem, Ivanom, u ranim jutarnjim satima. Eto, živim u Bibinjama, sa suprugom Marinom, sinovima Martinom i Tomasom, gdje sam pohađao i osnovnu školu, a nakon toga završio u Nazorovu perivoju Prirodoslovno-matematički smjer u Gimnaziji Jurja Barakovića. U Zagrebu sam diplomirao na Prometnom fakultetu, u Splitu završio i Kineziološki i postao stručni specijalist kineziologije - trener veslanja. Kad bolje razmislim, cijeli život nešto učim i usavršavam, od škole i fakulteta do zaveslaja u brodu, kazuje nam, za njega uobičajeno pomalo zafrkantski, na svoj račun, uz široki karakterističan osmijeh, od uha do uha. Dakle, veslanjem se počeo baviti sasvim slučajno, u dobi od niti 15 godina...
...
Najbolja posada u kojoj sam veslao je, huh, da, olimpijski osmerac, ali i klupski osmerci su bili gušt za veslati, samo nismo bili tako brzi, ne bih sad spominjao imena iz svih tih posada, da nekog ne zaboravim tu, na brzaka. Bez spora, najveći uspjeh je upravo bronca iz Sydneya ‘00, a najveće razočaranje neodlazak na OI u Atlantu 1996., ali i odličan motiv da upregnem i treniram za Australiju, ma doslovno sve medalje su mi u životu drage, i posebne, ali jedne su mi napose posebne, nisu metalne pločice, nego topla ljudska bića. Moja životna radost, djeca, ponosno nasmijan naglašava...
...
Hrvatski moderni galijoti srušili su na notiranim OI 2000. prastaru olimpijsku tradiciju, nakon točno 100 godina kako se, počevši s 1900., osmerac natjecao na igrama. U 23 utrke, uključujući i nedjeljnu, 24. rujna, na Penrithu - naveli su ondašnji medijski uposlenici - medalje su osvajali veslači samo 14 zemalja - Velike Britanije, SAD, Kanade, Australije, Rusije, Belgije, Nizozemske, Njemačke, Norveške, Italije, Čehoslovačke, Novog Zelanda, Rumunjske i - RH. Jedino je Novi Zeland populacijom manji, ali prostorom pet puta veća država. Rijetko je u kojoj olimpijskoj disciplini, istaknuli su, svjetski vrh tako uzak i rezerviran za predstavnike moćnih zemalja...
...
Na moj razvoj kao veslača najviše je, kao i svih nas u Zadru, utjecao Romano Bajlo, u daljnjem tijeku karijere i Nikola Bralić, sadašnji trener braće Sinković, s obzirom da sam dio karijere proveo pod njegovim nadzorom u Mladosti, a napomenuo bih i trenera koji me je trenirao u olimpijskom osmercu, Igora Čulina, napominje uz ožujsku kavicu bivši slavni reprezentativac. Kao trener pokušava primijeniti ono što je naučio kod spomenutih, ali i znanje s fakulteta, kao i ono što je sam iskusio na svojoj koži kao veslač...
...
Trener sam deset i pol godine u VK Jadran. Tu sam radio s juniorima-B, uzrast 15-16, kao trener i seniora i juniora - A. U nacionalnoj vrsti me u međuvremenu i izbornik postavio koordinatorom za rimen - veslanje s jednim veslom, tako da sam dobio priliku raditi s najboljim veslačima kod nas. U klubu konstantno imamo potencijalnih reprezentativaca, momaka i cura. Trebaju samo puno raditi i uspjeh će doći, ne manjka im talent i potencijal...
CIJELU ZANIMLJIVU PRIČU O SJAJNOM VESLAČU I TRENERU MOŽETE PROČITATI U NOVOM BROJU TISKANOG IZDANJA ZADARSKOG TJEDNIKA!
Izbori U Sabor izabrano 37 zastupnica, najviše do sada