U posljednje vrijeme, nažalost, sve se češće govori o pasivnosti mladih, o generacijama pogrbljenim nad ekranima, o antisocijalnoj mladeži koja se polako utapa u sjedalačkom načinu života. Statistike pretilosti nas često ostavljaju u čuđenju, a neaktivnost nas košta, kako na individualnoj, tako i na kolektivnoj razini. Međutim, iz srca zadarskih kvartova, polako ali sigurno, niče tiha revolucija tijela, volje i zajedništva. Na prvu možda neprimjetne, ali svakim danom sve živopisnije, zadarske šipke za vježbanje, razasute po parkovima, uz obalu i među zgradama, više nisu tek dekorativne konstrukcije koje skupljaju sol i prašinu - one danas svjedoče o nečemu dubljem i značajnijem: revolucionarnom pokretu koji nadilazi golu fizičku aktivnost i pretvara se u način života.
Kalistenika u gradu košarke
Grad košarke, povijesti i turizma, polako ali sigurno gradi i novu, modernu tradiciju - kulturu kalistenike. Riječ je o tjelesnoj disciplini u kojoj se koristi vlastita težina, ali i vlastiti karakter za izgradnju tijela i duha. U svijetu kalistenike, mišići rastu tek kad narastu volja, disciplina i samopoštovanje. To su uvidjeli mnogi zadarski mladići i djevojke koji već godinama s posvećenošću treniraju na otvorenom, bez reflektora i pažnje, ali s rezultatima koji nadmašuju i profesionalne teretane. Opremljenost grada kaliesteničkim parkovima - od Vruljice do Borika, od Kolovara do Višnjika - više nije samo komunalna stavka, nego temelj jedne zdrave gradske subkulture; ovdje se naime ne trenira samo za izgled, nego i za otpornost, fokus, zajedništvo i mentalnu bistrinu. Tu se ne pumpa ego, već se u poticajnoj atmosferi zajedništva grade karakter, disciplina i zdravlje. Predstavljamo iskrene i potresne ispovijesti zadarskih vježbača koji su kroz kalisteniku prošli osobne preobrazbe, nadvladali vlastite slabosti, ovisnosti i prepreke te izgradili novi identitet koji inspirira stotine ljudi.
Razlika između street i gym treninga
- Moj prvi susret sa calisthenicsom odnosno street workoutom se dogodio jos u osmom razredu osnovne škole kada san na televiziji pogledao nastup brace Svec. Njihova kontrola tijela i njihov izgled prvenstveno mi je bia zadivljujuć i htio sam biti kao oni, ali nisan znao odakle i kako krenuti, a da budem skroz iskren mislio sam da je to za mene nemoguće. Nisam krenuo s treningom do negdje polovice 1. razreda srednje škole. Prvo je to krenulo u parkovima na Višnjiku, sa nekim sklekovima i tobože zgibovima ali nista to nije bilo sistemično već spontano, ističe zadarski vježbač Moreno Kolega.
Moreno, koji je “mislio da je to nemoguće” postao je inspiracija mnogima te pokrenuo malu lavinu samopoboljšanja u svom socijalnom krugu.
- Po meni prva i osnovna razlika između street i gym treninga je psiha. Psihički je puno teži i siroviji street workout jer nisi uvijek u idealnim uvjetima i kako napreduješ treba puno volumena da se nastavi napredovati, znaci pričamo po 1000+ ponavljanja po treningu. To nisu male brojke i stres na tijelo je ogroman, a prirodu nije briga hoće li ti smetati kiša, snijeg, sparina i ostale nepogode. Trening se mora odraditi, dok je teretana, koju također iznimno poštujem, puno mentalno lakša. Profil vježbača za street workout, koliko god ovo smiješno zvučalo, je osoba koja je blagi mazohist. Ako ti je jedini cilj izgled tj. estetika, onda je bolje ići u teretanu, na šipkama se gradi primarno disciplina, objasnio je Kolega.
44% hrvatskih adolescenata je fizički neaktivno
Recentno istraživanje provedeno među adolescentima u Hrvatskoj (2022.) otkriva da je čak 44 % njih u potpunosti fizički neaktivno, što znači da unutar svoga dana nemaju nikakav vid fizičkog napora, a prosječno vrijeme aktivne tjelesne aktivnosti bio je svega 14 minuta u danu. Prema Europskom zdravstvenom istraživanju (EHIS, 2019.), u Hrvatskoj je 35 % muškaraca i 28 % žena klasificirano kao pretilo (BMI ≥ 30). Šire istraživanje Središnjeg državnog ureda za sport (populacija iznad 15 godina) pokazuje da se rekreacijskim fizičkim aktivnostima bavi tek 38 % građana Hrvatske. Dodatno, više od 60 % odraslih u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu ili debljinu (BMI ≥ 25), što znači da su odrasli građani s normalnom tjelesnom težinom u manjini. Zbog visoke stope pretilosti i neaktivnosti, u Hrvatskoj su u porastu kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, visoki tlak i depresija također bilježe rast, a procjenjuje se da Hrvatska godišnje troši više od 1,7 milijardi eura na liječenje bolesti povezanih s debljinom. Brojke su jasne; neaktivnost nije samo loša navika, već gorući problem koji svojom ukorijenjenošću u hrvatsku populaciju sve više tereti zdravstveni sustav.
Mentalitet pobjednika
- Najveća miskoncepcija među mladima je da trebaš biti jak da bi počeo. Istina je - krenut ćeš toliko slab da te čudi koliko toga ne možeš. Međutim baš tada se stvara mentalitet pobjednika. Nemoj čekati idealne uvjete nego izađi van na svježi zrak, primi se šipke i kreni. Tijelo će ti biti zahvalno, osjećat ćeš se bolje, a samopouzdanje koje stekneš prenijet ćeš na svaki aspekt života i druge ljude u sebe. Samo kreni i vjeruj u proces, poručuje 22-godišnji Nikola koji slobodno vrijeme provodi na street workout parkovima na Višnjiku.
- Calisthenics je imao veliku ulogu u mojoj transformaciji, ne samo fizičkoj nego i mentalnoj. Naučilo me disciplini i da ne tražim brze rezultate nego da uživam u procesu. Zadar ima nekoliko dobrih lokacija za street workout, ali moglo bi biti još bolje. Većina parkova je ili staro ili nema dovoljno sadržaja za napredne vježbače, ali su savršeni za početnike. Ja uglavnom treniram na Višnjiku jer mi je to najbliža lokacija. Mislim da bi grad mogao uložiti u još novih calisthenics parkova jer se sve više mladih počinje baviti ovakvim načinom tjelovježbe, kazao je.
- Upao sam u “jamu” prije par godina, onu iz koje se najteže popeti - droga, alkohol i loše društvo, klasična loša priča. Imao sam najbolje predispozicije da završim u zatvoru ili budem mrtav. Spasio me trening. Ulično vježbalište mi je vrlo vjerojatno spasilo život. Sada pijem samo vodu, prehrana mi je zdrava, idem na online studij i radim, a u svoje slobodno vrijeme treniram na Vruljici i Baninama, ponekad sam, a ponekad i sa svojom standardnom ekipom sa šipki, ispovijest je A.M.-a.
Zadar je stvoren za caliesthenics
- Naš grad je kao stvoren za caliesthenics. Nitko se ne može pravdati da ne vježba jer su teretane preskupe ili jer su vježbališta predaleko - Zadar je grad koji drži do sporta, a to se očituje i u tome da su vježbački parkovi na svakom koraku. Imamo i nešto što mnogi nemaju a to je sportski centar Višnjik gdje ima po nešto za svakoga pa koristim priliku da potaknem ljude da prihvate sport i vježbanje u svoju svakodnevicu ako već nisu. A caliesthenics, to je jednostavno zdrav hobi i svatko zaslužuje zdravu rutinu poput njega. Zajednica vježbača je iznimno zdrava što me u startu začudilo, jer premda je riječ o individualnom sportu i rekreaciji za one koji se često žele maknuti od ljudi, svi vježbači su uvijek spremni pomoći mlađima sa puno entuzijazma, istaknuo je.
U vremenu sveopće užurbanosti, površnosti i pasivne potrošnje sadržaja, osobne priče mladih zadarskih vježbača djeluju kao svojevrsna kontrakultura. U generaciji kojoj se sve češće pripisuje izgubljenost, prepuštanje nagonima i bijeg od stvarnosti, oni su odlučili preuzeti odgovornost. Njihov put nije jednostavan, svakako nije brz, i nije spektakularan na prvi pogled, no upravo u toj svakodnevnoj disciplini i znoju izlivenom pod otvorenim nebom, krije se snaga koja nadilazi puki čin vježbanja, snaga uma koja toj generaciji treba. Ovi mladi Zadrani su žuljeve na rukama naplatili u samopoštovanju, zdravlju i disciplini, dok se njihovi vršnjaci (barem prema statistikama) utapaju u hedonizmu. Zadar, kao grad sporta, mora prepoznati vrijednost ove rastuće subkulture, ne samo zato što ona promovira zdravlje u poticajnoj atmosferi, već i zato što iz nje progovara jedan novi duh - nepretenciozan, samozatajan, ali postojan. To je duh onog dijela hrvatske mladosti koja nije odustala od najbolje verzije sebe, niti se prepustila destruktivnom pomodarstvu, već koja vjeruje da se prava snaga gradi svakodnevnim pobjeđivanjem sebe i svojih nagona; pobjeđivanjem onog glasa u nama koji kaže “neda mi se”. Upravo zato, ovi mladi ljudi nisu samo ponos Zadra nego i primjer svima.
