Ministri unutarnjih poslova država članica u ponedjeljak su na sastanku u Bruxellesu postigli dogovor o zajedničkom stajalištu o tri uredbe koje će biti podloga za pregovore s Europskom parlamentom o konačnom tekstu tih zakona te dogovor o mehanizmu solidarnosti za koji nije potrebna suglasnost europskih parlamentaraca.
Te su uredbe dio novog Pakta o migracijama koji će se početi provoditi sredinom sljedeće godine.
Dogovor o mehanizmu solidarnost formalno će biti usvojen do kraja ove godine. To uključuje uspostavu "fonda solidarnosti" iz kojeg će se pružati pomoć članicama koje se nađu pod velikim migrantskim pritiskom, a počet će se primjenjivati od 12. lipnja sljedeće godine. Države članice mogu doprinositi tom fondu solidarnosti na tri načina - plaćanjem financijskog doprinosa, tehničkom potporom slanjem opreme ili eksperata te prihvatom migranata.
Četiri zemlje koje su pod najvećim pritiskom, Cipar, Grčka, Italija i Španjolska, moći će tražiti pomoć iz fonda solidarnosti, što uključuje premještanje 21 tisuće tražitelja azila ili financijsku pomoć u iznosu do 420 milijuna eura iz europskog proračuna. To su brojke dogovorene za razdoblje od 12. lipnja do kraja 2026. godine, a potom će se za svaku godinu određivati nove brojke ovisno o potrebi
Šest zemalja - Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska i Poljska - za koje je Komisija utvrdila da su u posljednjih pet godina kumulativno bile izložene migrantskom pritisku imaju pravo tražiti da budu potpuno ili djelomično izuzete o obveze doprinosa mehanizmu solidarnosti, što znači da neće morati davati financijsku pomoć niti primati migrante iz članica koje su pod najvećim pritiskom.
Ministri su postigli dogovor o uredbi o sigurnoj zemlji podrijetla, kojom so po prvi put uspostavlja jedinstvena europska lista zemalja čiji će državljani teško dobiti međunarodnu zaštitu. Na tom su popisu Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Kosovo, Maroko i Tunis. Zahtjevi za azilom državljana tih zemalja bit će tretirani već na granici po ubrzanoj proceduri s velikom vjerojatnošću da će biti odbijeni.
Ministri su usuglasili zajedničko stajalište i o uredbi o vraćanju migranata, koja, između ostaloga predviđa mogućnost uspostave centara za povratak migranata u trećim zemljama.
U prijedlogu uredbe stoji da "zemlja povratka" može biti zemlja s kojom postoji sporazum ili aranžman na temelju kojeg se prihvaća osoba koja nema pravo boravka u državama članicama. Također se utvrđuju uvjeti za sklapanje tih sporazuma ili aranžmana. Oni se, mogu sklopiti samo s trećom zemljom u kojoj se poštuju međunarodni standardi ljudskih prava i načela međunarodnog prava, uključujući načelo zabrane vraćanja.
Ta uredba treba olakšati deportaciju odbijenih tražitelja azila. Trenutačno se samo 20 do 25 posto stranaca koji dobiju nalog za deportaciju iz EU zapravo pridržavaju naredbe. Od sljedeće godine, svatko tko primi nalog za deportaciju morat će ostati dostupan vlastima, identificirati se i dati svoje biometrijske podatke te se ne smiju prijevarno opirati deportaciji. Otpor deportaciji kažnjavat će se zatvorom u svim državama članicama.
Najveća politička bitka vodila se o prijedlogu da sve zemlje članice moraju automatski priznati nalog o vraćanju migranta izdan u jednoj članici. Nekoliko država članica izražavalo je bojazan da bi zemlje na vanjskim granicama koje su pod velikim migrantskim pritiskom mogle olako izdavati naloge za vraćanje, a provedbu prepustiti drugim članicama.
Postignut je kompromis da priznavanje naloga u prve dvije godine ne bude obvezno, nego dobrovoljno. Nakon dvije godine Komisija će ocijeniti kako to funkcionira i bude li potrebno predložiti zakon kojim će to postati obvezno.
Postignut je dogovor i o sigurnim trećim zemljama, koja će vlastima država članica omogućiti da odmah ocijene zahtjev za azilom kao neprihvatljiv ako je tražitelj mogao tražiti međunarodnu zaštitu u trećoj zemlji kroz koju je prošao. Pritom se ne traži da tražitelj azila mora imati neku vezu s tom trećom zemljom, poput obiteljskih veza ili da je dulje vrijeme boravio u toj zemlji kao što predviđa sadašnja odredba.
Hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović izrazio je zadovoljstvo donesenim odlukama. Rekao je da se ne slaže s ocjenama kako se radi "drastičnim promjenama" kako se sugeriralo u europskim i hrvatskim medijima.
Rekao je i da je zadovoljan činjenicom da će Hrvatska biti izuzeta od obveza dodatnih prihvata migranata ili plaćanja financijskih doprinosa. "Znamo da su neki kod nas dizali paniku oko toga i govorili da je to omča oko vrata za Hrvatsku, a mi smo cijelo vrijeme govorili da se od Hrvatske neće po tom pitanju ništa tražiti i to se i dogodilo", rekao je.
"Za nas u Hrvatskoj ovo je logičan nastavak onoga na što smo ukazivali cijeli niz godina, a to je da treba promijeniti pravni okvir koji je ilegalnim migrantima omogućavao da manipuliraju s europskim zakonima i da ga zlorabe", rekao je Božinović
Dodao je da opcija tzv. neulaska ostavlja mogućnost državama članicama da u kratkom postupku odmah vide tko ne ispunjava uvjete za ulazak u EU
Odluke ministara unutarnjih poslova naišle su na kritike organizacija za zaštitu ljudskih prava.
"Države članice EU-a i dalje se zalažu za okrutne i nefunkcionalne ‘centre za povratak‘ ili centre za deportaciju izvan EU-a - prisilno prebacujući ljude u zemlje u kojima nemaju veze i mogu biti pritvoreni dulje vrijeme, kršeći međunarodno pravo. Ovaj pristup odražava potresna, dehumanizirajuća i nezakonita masovna uhićenja, pritvaranja i deportacije u SAD-u, koja razaraju obitelji i uništavaju zajednice", rekla je Olivia Sundberg Diaz, koja je u Amnesty Internationalu zadužena za pitanja migracija i azila u EU-u. (Hina)
