“Nogomet je jednostavna igra, 22 čovjeka trče za loptom 90 minuta, a na kraju uvijek pobijede Nijemci”, rekao je engleski nogometaš Gary Lineker na Svjetskom prvenstvu 1990. godine nakon što Zapadna Njemačka u polufinalu pobijedila Englesku boljim izvođenjem jedanaesteraca, a njegova čuvena izjava možda i najbolje opisuje logiku nedavnog prvog kruga lokalnih izbora u Zadru.
Jednostavna igra, ali na kraju...
“Izbori su jednostavna igra, od 5 do 10 kandidata trči za političkim funkcijama u gradu i županiji od mjesec dana do četiri godine, a na kraju uvijek pobijedi HDZ”, glasila bi tvrdnja legendarnog golgetera u našem slučaju nakon što je u prvom krugu HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Šime Erlić osvojio gotovo dva puta više glasova od SDP-ovog Daniela Radete, dok je stranačka lista osvojila 13 mandata u Gradskom vijeću te HDZ-u sada nedostaje samo jedan mandat za većinu u Gradskom vijeću. Nije puno drugačije bilo ni na županijskoj razini gdje je HDZ-ov kandidat za župana Josip Bilaver veći dio izborne noći izgledao kao da će odnijeti pobjedu u prvom krugu, no na kraju se SDP-ov Jure Zubčić provukao kroz ušicu igle pa ćemo ipak gledati dvoboj za župana u drugom krugu, dok je njihova lista za Županijsku skupštinu osvojila 19 mandata i tako prešla natpolovičnu većinu.
Što smo naučili?
Što nas je, dakle, poučio prvi krug ovog izbornog ciklusa? U principu, ništa što nismo znali i dosad. Najveća lekcija, koju utvrđujemo po tko zna koji put, je da građani zapravo nisu zainteresirani za izbore, a samim time ni za to tko će zapravo voditi grad. Premda ćete u razgovoru sa Zadranima nerijetko čuti kako su nezadovoljni stanjem u gradu i brojnim neriješenim problemima, premda ćete čuti kako je gradu potrebna promjena vlasti, kad dođe izborni dan građani Zadra očito imaju pametnijeg posla od izlaska na izbore.
Kako drugačije objasniti da je na nedjeljne lokalne izbore u Zadru izašlo 22.996 građana, odnosno samo 37,12 posto ukupnog biračkog tijela? Također, valja naglasiti kako je u Zadru registrirano 2194 birača manje nego prije četiri godine, dok na razini županije ta brojka iznosi 5482 birača, uz izlaznost od nešto većih 42,73 posto.
Neslavni trend sve manje i manje izlaznosti traje već 16 godina, te ne izgleda kao da će uskoro prestati. Naravno, takva politička apatija nije vezana samo za Zadar i Zadarsku županiju, već i za cijelu Hrvatsku u kojoj su birači sve manje i manje zainteresirani za politiku, što ih naravno ne spriječava da sve više prigovaraju o stanju u gradu i državi na kavama i društvenim mrežama, ne shvaćajući da se sva snaga potencijalne političke promjene nalazi u njihovim rukama.
Takav način razmišljanja među biračima, naravno, najviše na ruku ide HDZ-u. Što god netko mislio o njima, činjenica je da je HDZ najozbiljnija stranka u Hrvatskoj, što se pokazalo i na ovim izborima. Naime, nakon četverogodišnjeg cirkusa niti jedna oporbena stranka zapravo nije bila u stanju ozbiljno pristupiti osvajanju vlasti u gradu. Premda su sve oporbene opcije u predizbornom periodu tvrdile kako im je cilj maknuti HDZ s vlasti nakon 35 godina, nisu to pokazale u praksi. Najveće šanse za micanje HDZ-a bi vjerojatno imale, da su se ujedinile i istaknule jednog nezavisnog kandidata za gradonačelnika, kako im je to savjetovao i Marko Vučetić kojem je malo nedostajalo da prije četiri godine pošalje Branka Dukića u političku mirovinu, no to se nije dogodilo, kao što ni prethodne četiri godine nisu bili u stanju pokazati jedinstvo u Gradskom vijeću te dovesti grad do koliko toliko funkcionalnog stanja.
Premda je tjednima prije izbora u gradu vladala atmosfera kako je nakon 35 godina zaista došlo vrijeme za promjenu vlasti u Zadru, a s naslovnica lokalnih medija stizale su tvrdnje kako ankete najveće šanse daju nekom od oporbenih kandidata za gradonačelnika, sve se to pokazalo netočnim.
Mlaki odgovori protukandidata na Erlićevu retoriku
HDZ je jednostavno na vrijeme povukao prave poteze, riješio se Dukića koji je postao prevelik politički teret, zamijenivši ga Erlićem, jedinim kandidatom u ovoj kampanji s nacionalnim političkim pedigreom. On je, pak, u kampanju ušao s pričom o promjenama, od kojih bi najveće trebale biti baš u njegovoj stranci, a premda ta retorika sa sobom povlači određene upitnike, pogotovo ako znamo da je Erlić posljednjih pet godina predsjednik Gradskog odbora HDZ-a, bila je dovoljno jaka da protukandidati nisu uspjeli adekvatno odgovoriti na nju.
Kampanje su bile poprilično mlitave, a čak ni najveći favoriti među oporbenjacima, poput Daniela Radete i Ivice Žuvele, nisu pokazali ništa posebno. Jedan je proveo veći dio kampanje pričajući o Novici Erliću, Šiminom nepravomoćno osuđenom ocu, umjesto o konkretnim rješenjima, a pitanje je i koliko je glasova izgubio koalicijom s Možemo, strankom koja dalje od zagrebačke Trešnjevke nema apsolutno nikakvu snagu, a u konzervativnoj sredini poput Zadra ima brojne neprijatelje. Drugi je pak kampanju proveo u relativnoj tišini, pa nismo na kraju saznali ni što uopće smatra problemima koje u gradu treba rješiti.
I “Trumpovci” podbacili...
Građane čini se nije oduševila ni amerikanizirana kampanja poznatog poduzetnika Mladena Ninčevića. Kampanju mu je vodila tvrtka koja je vodila i Trumpovu kampanju, što je rezultiralo i nekim dosad neviđenim novotarijama na našim političkim prostorima. Ninčević je tako na početku kampanje javno istupio sa svojom suprugom i objavio kako već neko vrijeme boluje od leukemije, a probleme građana saznavao je kroz tjedne izravne susrete s njima u vlastitom hotelu. No, premda je nudio konkretna rješenja gradskih problema, Ninčević je na kraju završio tek šesti, sa svega 4,16 posto glasova, odnosno 958 zaokruženih glasačkih listića. Poznatom privatnom poduzetniku vjerojatno nije pomoglo ni to što nije imao listu za Gradsko vijeće, pa je svatko tko imalo razumije sustav lokalne vlasti bilo jasno da bi se Ninčević, ako postane gradonačelnik, našao u situaciji u kojoj se Dukić nalazio 4 godine i u kojoj ne bi mogao previše toga napraviti, jer gradonačelnik je jak onoliko koliko je jaka njegova podrška u Gradskom vijeću.
Damir Biloglav (DOMiNO) kampanju je također proveo u relativnoj tišini, dok je nezavisni Robert Modrić, unatoč tome što je u brojnim lokalnim Facebook grupama, od kojih neke imaju i više od 30 tisuća članova, kotirao kao uvjerljivi favorit, osvojio samo 6,22 posto glasova.
“Kralj je ostao kralj”
Sve je to išlo na ruku HDZ-u koji ima izrazito jako i odano biračko tijelo, biračko tijelo koje se, u trenutcima krize poput ove koja je nastala nakon Branka Dukića, mobilizira i ulaže sve snage da njihova stranka ostane na vlasti. Posebna je to sposobnost koju druge političke opcije na ovim prostorima nemaju, što najbolje pokazuje primjer SDP-a, druge najveće nacionalne stranke, koja živi u deluznom uvjerenju o vlastitoj snazi, a u praksi gubi dugogodišnje utvrde poput Rijeke.
Premda izbori još nisu gotovi, te nas čeka bitka u drugom krugu, čini se kako HDZ može biti i više nego zadovoljan jer, sudeći prema ostvarenoj razlici u odnosu na drugoplasirane kandidate SDP-a, izlazak na birališta 1. lipnja trebao bi biti čista formalnost.
Nakon 1. lipnja HDZ će se i službeno resetirati nakon osam godina Dukićeve politike. Novi ljudi će ući u Gradsko vijeće, kao i u izvršnu vlast, a ako se pokažu nesposobnima, trebat će opet barem osam godina da grad dođe do točke kad je spreman na promjenu vlasti.
Stoga, prilika koja se sad nudila oporbenjacima neće se ubrzo ponoviti. Kako bi to rekao Omar Little, baltimorski diler u slavnoj seriji Žica: “Kad kreneš na kralja, bolje ti je da ne promašiš.” Oporba je, usprkos velikoj halabuci, promašila, a kralj je pokazao zašto je kralj. I zašto će to ostati još neko vrijeme.
A građani? Oni će i nastaviti govoriti kako ništa ne valja i ostajati kod kuće na “praznike demokracije”, vjerujući valjda kako će za njih odlučiti netko drugi, a promjene doći same od sebe.
