Malmö je jedan od švedskih gradova s najvećim brojem oružanih incidenataJulia Wueschenbach/dpa
StoryEditor
STANJE U ŠVEDSKOJ

Premda vojske na ulicama nema, problemi s imigrantskim nasiljem su brojni

Prema procjeni policije, oko 30 tisuća ljudi u Švedskoj izravno je uključeno ili ima veze s kriminalnim skupinama. Nasilje se iz velikih gradova proširilo i u manja mjesta u kojima se prije rijetko događalo. Samo ove godine zabilježena je 261 pucnjava u kojoj je ubijeno 36 ljudi, a više od 70 ranjeno

Već neko vrijeme se u hrvatskom javnom i političkom prostoru može povremeno čuti tvrdnja kako je “u Švedskoj vojska prisiljena izići na ulice da bi održavala red”, ili neka slična inačica takve rečenice, koja se izgovara ne samo u medijskim nastupima i predizbornim sučeljavanjima, nego i sa saborske govornice. Koliko je ta tvrdnja točna? Pa, kako to često biva, u svemu ima neka jezgra istine, no oko te jezgre se isplelo debelo klupko pretjerivanja i neinformiranosti.

Moguće da je sve počelo lani, 19. listopada kada je u emisiji “Otvoreno” Hrvatske radiotelevizije Marinko Ogorec, vojni analitičar i sigurnosni stručnjak s Veleučilišta Velika Gorica kazao kako je veliki dio Zapadne Europe danas destabiliziran, a glavni uzrok tome su ilegalne migracije, a najbolji primjer je Švedska koja je nekad bila zemlja visokog standarda I potpune sigurnosti, a sada vojska mora održavati red na ulicama.

Nakon toga se rečena informacija kapilarno proširila domaćim medijskim prostorom i priča je počela. No, u svojoj procjeni analitičar Ogorec nije bio potpuno u krivu, a konstrukcija da će “vojska održavati red na ulicama” proizlazi iz izjave premijera UIfa Kristersona.

Premijer Kristersson je naime, lani rekao je da “nijedna druga zemlja u Europi nije iskusila ovakvu situaciju”. Naglasio je da su djeca i nedužni prolaznici sve više ugroženi nasiljem diljem zemlje i da se razmatra mogućnost da policiji u obavljanju dužnosti, po potrebi pomogne i vojska.

image

Lani je u Švedsku ušlo 94.514 imigranata

Benjamin Nolte/dpa

Suradnja vojske i policije

“Švedske oružane snage mogu podržati policiju u određenim ograničenim područjima, kao što je pružanje prijevoza helikopterom ili u slučaju terorističkih napada kada su oni u tijeku”, kazao je Johann Hjelmstrand.glasnogovornik švedskog Ministarstva obrane, kojemu se ovim upitom obratio portal lupa.com.

“Kako navodi glasnogovornik švedskog Ministarstva obrane, Vlada je zadužila švedsku policiju i oružane snage da dodatno analiziraju kako mogu surađivati u okviru važećeg zakona.

“Bit će provedeno ispitivanje iz kojeg će Vlada dobiti zakonske prijedloge o tome što se može učiniti kako bi se povećala potpora koju oružane snage mogu dati policiji, ali vojne patrole na ulicama ne spadaju u okvir toga”, kazao nam je Hjelmstrand, objavili su na tom portalu..

No, daleko od toga da situacija s nasiljem koje provode migranti u Švedskoj nije zabrinjavajuća. Primjerice, prema vladinom izvješću iz 2021. četvero ljudi na milijun stanovnika umire svake godine u pucnjavi u Švedskoj, u odnosu na 1,6 stanovnika u drugim europskom zemljama.

Prošle jeseni zabilježen je niz napada i obračuna bandi u kojima često stradavaju nedužni prolaznici. U noćnoj eksploziji u Fulleru, 80 km sjeverno od Stockholma, ubijena je žena za koju se smatra da je susjeda osobe povezane s organiziranim kriminalom. Nešto ranije je ubijen 20-ogodišnji muškarac u pucnjavi u Jordbrou, južno od glavnog grada, a istoga dana 18-godišnji mladić ubijen je u blizini sportskog igrališta u Stockholmu, dok se tu nalazilo puno ljudi.

Prošle je godine više od 60 ljudi poginulo u pucnjavi u Švedskoj, što je najviše do sada zabilježeno, a očekuje se da će ove godine biti isto ili gore.

Imigranti koje Švedska ne želi

Portal Voice of Europe prenio je nevjerojatnu priču koju je švedska novinarka Ingrid Carlqvist nedavno objavila na ingridochmaria.se. Priča prikazuje dvostruke standarde kada su u pitanju imigracijski zakoni u Švedskoj koja je već širom svijeta stekla glas raja za imigrante.

Ali, čini se, ne za svih.

“Bob, Betty i njihova šestogodišnja kći Dora žive na selu u južnoj Švedskoj. Došli su prije par godina iz Južnoafričke Republike. Otkada su su tu radili su, plaćali poreze, nikad nisu primali socijalnu pomoć niti na ikoji način bili na teret društvu. No to ih društvo ne želi. Kao bijeli Južnoafrikanci nemaju nikakve šanse za dobijanje azila, iako je priča o tome kroz što su prošli zastrašujuća”, piše Carlqvist.

U članku se nadalje opisuje njihov život u JAR. Iako su bili dugo u braku, nisu imali djece. I onda, kada je Betty bilo 46 godina, dogodilo se pravo čudo i ona je ostala trudna te rodila djevojčicu. Betty je uvjerena da je to bio dar Božji. Pravo čudo.

No, to su čudo primijetili još neki. Kada je Dori bilo tek nekoliko mjeseci, Betty su se na poslu pojavila dva crnca i ponudila da bi kupila njenu kćerkicu za, kako su kazali “medicinske svrhe”.

“Medicina” o kojoj su govorili zapravo je crna magika, vještičarstvo, još veoma ukorijenjeno čak i u tako industrjaliziranim i razvijenim afričkim zemljama kao što je Južnoafrička Republika.

Betty je kazala da nije otišla na policiju i prijavila ih zato jer joj je cijela stvar izgledala nevjerojatnom. No nakon par tjedana su došli ponovno u njen ured, a kada ih je odbila pojavili su se i na kućnoj adresi. Kako dalje piše Ingrid Carlqvist, ti ljudi ne samo da nisu odustali, nego su postajali sve drskiji.

Konačno su pokušali i fizički oteti Doru dok je bila s majkom u trgovini. Betty je jednog udarila bocom koju je dograbila s police u panici te su pobjegli, no obitelj je tada počela ozbiljno razmišljati da napusti zemlju. Pogotovo što policija ni nakon tog posljednjeg incidenta nije željela pokrenuti istragu niti im pružiti ikakvu zaštitu.

“Nitko ne govori o vještičarstvu u Južnoafričkoj Republici jer je današnjim ljudima jednostavno nevjerojatno da bi netko pokušavao oteti dijete da bi od njega radio talismane. Ali to se tamo događa,” kazala je Betty.

Bob je uspio ugovoriti posao u Švedskoj. Obitelj je za bagatelu prodala svoju farmu i odselila na sjever.

U Švedskoj je Bob radio na farmi gdje je bio slabo plaćen, a kao stranac nije znao ništa o svojim pravima. To se promijenilo tek kada se upisao u sindikat i dobio zaostale nadnice, no švedska Agencija za radne odnose mu je tada htjela ukinuti radnu dozvolu s obrazloženjem da je previše radio za premalenu plaću. Obitelj je morala uzeti odvjetnika da bi se izvukla iz te bizarne situacije.

Ingrid Carlqvist primjećuje da se može “lako pomisliti da Agencija favorizira imigrante iz zemalja Trećeg svjeta koji žive od socijalne pomoći, a ne želi pomoći bijelim Južnoafrikancima koji žele raditi i sami se izdržavati.”

No na kraju je Bobova radna dozvola istekla. Ne želeći se vratiti natrag u pakao iz kojeg su pobjegli, obitelj je zatražila azil u Švedskoj, no ovih dana im je stigao odgovor da im ga se ne može odobriti.

Agecija za migracije im je u pisanom obliku odgovorila kako oni “ne sumnjaju da su im pokušali oteti dijete”, ali da bi oni “trebali imati mogućnosti za zaštitu u Južnoafričkoj Republici.”

“Mislim da se radi o političkoj odluci,” kaže Bob. “Švedska još podupire Vladu ANC-a u JAR i ako bi se nama odobrio azil, to bi se moglo smatrati vidom kritike režima.” On se u međuvremenu zaposlio kao auto-mehaničar, cijenjen je na poslu i sklopio je mnoga prijateljstva. Obitelj je savršeno integrirana u švedsko društvo, a Dora kojoj je sada 6 godina tečno govori švedski. Betty je također položila ispit iz švedskog jezika i htjela bi se zaposliti kao prevoditeljica. No, odluka Agencije za migracije skoro je potpuno uništila njihove snove. Kako piše Carlqvist, žalili su se na odluku sudu, ali svijesni su da su im šanse malene.

“Njihova situacija je očajnička. Bobu možda i uspije da mu se produži radna dozvola, ali Betty će morati napustiti Švedsku. Kao majka, ona je spremna na najveću žrtvu – ostaviti Doru s ocem i vratiti se sama u JAR,” piše Ingrid Carlqvist.

Ugroženi poštari

Još prije nekoliko godina švedska kompanija PostNord prestala je isporučivati pošiljke u nekoliko dijelova Malmöa koje je ocijenila preopasnima, piše portal The Voice of Europe, pozivajući se na članak iz švedskih novina SVT.

Predstavnik kompanije je kazao za SVT da je rizik od napada i pljačke u nekim dijelovima Malmöa “jednostavno prevelik”.

Slučaj je dobio na publicitetu kada Sylvia Ziegler stanovnica predgrađa Augustenborg, koje graniči s migrantskom četvrti Seved, danima nije dobila očekivanu pošiljku.

“Nismo svi kriminalci ovdje. Što će biti slijedeće? Hoće li i hitna pomoć prestati dolaziti ako me strefi srčani udar”, kazala je Ziegler za SVT.

Regionalna upraviteljica PostNorda Anita Nilsson kazala je da je rizik “za vozača koji dostavlja pošiljke veći nego za poštara. Događaju se napadi i pljačke. Odgovornost uprave za sigurnost i zdravlje zaposlenika je jedino o čemu se ovdje radi.”

Gđa Ziegler je najavila da će tražiti od PostNorda da uposli zaštitare da bi se pošiljke mogle dostavljati, jer da je u protivnom ona diskriminirana prema mjestu svog stanovanja.

image

Građani donose cvijeće na mjestu terorističkog napada 2017. u kojemu je ubijena i Ebba Akerlund

Fu Yiming/xinhua

Otkazuju se koncerti

Nadalje najveći glazbeni događaj u Švedskoj, Bravalla festival otkazan je 2019. o čemu je pisao lokalni list Norrkopings Tidningar. Razlog otkazivanja je seksualno nasilje nad ženama koje provode imigranti.

Prošle godine je bilo 11 takvih napada zbog kojih su tri osobe privedene. Četrdesetak djevojaka se žalilo policiji da su ih na neki način uznemiravali mladi muškarci “koji su izgledali kao stranci”.

Kako je za švedski list izjavila Alexamdra Larsson, 17-godišnja žrtva nasilja: “Najvjerojatnije su bili imigranti. Mrzim što moram to reći, ali tako je.” Njen iskaz potvrdile su i mnoge druge djevojke.

Glasnogovornica festivala Kajsa Apelqvist rekla da je odluka koju su donijeli “zacijelo razočaravajuća, ali činjenica je da ne možemo dalje razvijati naš Festival na način koji smo željeli i koji bi odgovarao našim budućim posjetiteljima.”

Organizatori su priznali da nije moguće osigurati sigurnost žena na Bravalla festivalu i da je otkazivanje bilo jedino rješenje.

Drugi znakoviti primjer onoga što se događa u Švedskoj je slučaj slobodnog novinara Joakima Lamottea koji je izložen prijetnjama sebi i obitelji, zato jer otvoreno piše o problemu imigrantskog nasilja.

Maloljetnici koji to nisu

Prema izvješću od prije nekoliko godina nevjerojatnih 90 posto marokanskih migranata u Švedskoj koji su primljeni u tu zemlju kao maloljetnici, zapravo su odrasle osobe, piše Voice of Europe.

“Posljednji podatci o Marokancima koji su zatražili azil u Švedskoj tvrdeći da su djeca – što je status koji im daje više prava i bolju zaštitu – pokazali su da su oni zapravo odrasli”, navodi autor Arthur Lyons.

U razgovoru za švedsku državnu televiziju SVT nekolicina migranata je kazala kako su im drugi rekli da će u Švedskoj bolje proći ako tvrde da su maloljetnici.

Tijekom posljednjih sedam godina 1800 marokanskih neoženjenih muškaraca zatražilo je azil u Švedskoj. Zadnjih godinu dana, međutim, taj je broj iznosio 55 zahvaljujući uspostavi bolje suradnje između švedskih i marokanskih vlasti. Christian Froden, jedan od upravitelja organizacije koja upravlja granicom i imigracijama u Stockholmu pohvalio je tu suradnju, posebice šo je Maroko dopustio Šveđanima uvid u njihovu bazu podataka otisaka prstiju.

“Kada utvrdimo identitet azilanata, oni tad napuste zemlju i odlaze u druge europske gradove, najviše Barcelonu i Pariz. Ne žele da policija zna njihov identitet jer bi ih se u slučaju da prekrše zakon moglo protjerati u Maroko”, kazao je Froden.

Kako prenosi Voice of Europe, ovaj problem ne postoji samo u Švedskoj. Lani su francuske vlasti uhitile 1500 lažnih maloljetnika koje se uhvatilo u kriminalnim aktivnostima. No Francuska ih je uspjela deportirati samo šestoricu.

Prijetnje neovisnom novinaru

“Nedavno su mu prijetili da će ga ustrijeliti čim ga vide, a kći mu silovati i onda živu spaliti. Lamotte je već navikao na to da mu švedska policija ne će pomoći, ali se za pomoć obratio švedskoj javnosti,” piše Katerina Janouch, također slobodna novinarka i aktivistica švedskih Žutih prsluka.

Sam Joakim Lamotte je vrsta lutajućeg reportera čiji je stil rada sličan onome Tima Poola u SAD. Lamotte uobičava putovati zemljom, posjećivati kvartove po gradovima i razgovarati s tamošnjim stanovnicima, ponajprije o stalnom porastu kriminala koji ugrožava njihov miran život. U razgovorima s ljudima pušta ih da govore slobodno i bez cenzure prikazuju ono što se događa po predgrađima švedskih velikih gradova.

“Lamotte je dosad podnio policiji mnoge prijave prijetnji koje je primao, ali sve su bile odbačene unatoč postojanju obilja dokaza, SMS poruka pa čak i imena i mjesta boravišta onih koji su mu prijetili”, navodi Janouch.

Ona nadalje piše kako se Lamotte nakon posljednjih, osobito neugodnih i krvoločnih prijetnji obratio švedskoj javnosti.

Poruka koju je primio Lamotte glasi: “ti malo kopile, upucat ću te u glavu, znam gdje živiš, spalit ću ti kuću, kći ti je k..va i silovat ću je i spaliti s kućom, samo se usudi još nešto reći protiv imigranata, spalit ću je živu.”

“Prema procjeni policije, oko 30 tisuća ljudi u Švedskoj izravno je uključeno ili ima veze s kriminalnim skupinama. Nasilje se iz velikih gradova proširilo i u manja mjesta u kojima se prije rijetko događalo. Samo ove godine zabilježena je 261 pucnjava u kojoj je ubijeno 36 ljudi, a više od 70 ranjeno, objavio je HRT.

Vandaliziranje groba djevojčice, žrtve terorizma

Otac Ebbe Akerlund, djevojčice koja je bila ubijena u terorističkom napadu kad joj je bilo 11 godina, počeo je iznositi svoju priču na društvenim mrežama jer mu je to jedini način da se čuje i njegov glas, piše portal Voice of Europe. Naime, grob njegove kćeri vandaliziran je već nevjerojatnih 30 puta, počinitelj je poznat, no nema reakcije vlasti i policije.

U nekoliko slučajeva, policija je privela počinitelja, imigranta koji ima azil u Švedskoj, no nakon rutinskog ispitivanja bi ga pustili. Stefan Akerlund upozorava da je to u suprotnosti sa zakonima.

“Zašto taj čovjek nije uhićen, zašto se ne primjenjuje zakon o ekstradikciji”, pita se Akerlund u svojoj objavi na Facebooku. Po zakonu bi se takvo nedjelo moglo kazniti i s jednom godinom zatvora, a status azilanta bi došao u ozbiljno pitanje.

Stefan Akerlund je nekoliko puta i sam zatekao imigranta prilikom skrnavljenja groba njegove kćeri i pomogao policiji u njegovom privođenju. U policiji bi mu čestitali na “dobro obavljenom poslu”, a migrant bi uskoro bio pušten na slobodu.

U svojoj objavi Stefan Akerlund za smrt svoje kćeri okrivljuje političare zbog nemara površnosti koje su teroristički napad u travnju 2017. i učinile mogućim. Po njemu, isti nemar i površnost opet se ponavljaju u slučaju vandalizma nad grobom njegove kćeri.

Zaključio je da se red i zakon u Švedskoj ne provode, a da će najveću cijenu platiti roditelji i djeca.

Briga za sigurnost Hrvatske

Sve to upućuje da je stanje u ovoj zemlji na sjeveru Europe uistinu ozbiljno i da ne odgovara onim predodžbama koju je većina naših ljudi imala ili još uvijek ima o njoj. Pa, iako švedskim gradovima ne prolaze vojne ophodnje, razina sigurnosti je daleko ispod one kakvu uživamo u Hrvatskoj. U jednu ruku, možda i nije loše da naši političari dramatično upozoravaju na primjer Švedske, no nije potrebno u tome toliko pretjerivati i upadati u današnje mreže “lažnih vijesti”, jer se i to zna ponekad vratiti poput bumeranga.

07.07.2024., 09:02h
16. srpanj 2024 11:16