Ako je vjerovati Božidaru Kalmeti, još uvijek najmoćnijem čovjeku zadarskog HDZ-a, pred nama je još desetak dana predizborne kampanje ispunjenih ludilom i mržnjom čija se kulminacija može očekivati zatvaranjem drugog kruga lokalnih izbora. Sve što će nakon toga uslijediti bit će samo povratak u pritajeno ludilo i obuzdanu mržnju, valjda do početka sljedeće kampanje i nekih narednih izbora.
“Syllogismus calmetus”
Kalmeta sigurno neće biti optužen za doprinos “razvoju logike”, broj valjanih logičkih silogizama će i dalje ostati na 24, ali na planu demistifikacije i iznenadnog razotkrivanja specifične ovdašnje “političarske logike”, možda bi vrijedilo razmisliti o novom pojmu, o nekakvom “syllogismus calmetusu”.
Bez obzira radilo se o nepotrebnoj nervozi pred prvi krug izbora ili o nekontroliranom napadu iskrenosti, Kalmeta je i svojim i tuđim biračima u lice sasuo ono što desetljećima ionako znaju, ali to nisu imali priliku čuti s tako visoke političke adrese.
Što je to Kalmeta rekao?
- Jedino lud čovjek ili onaj tko je zadojen mržnjom ne bi izabrao Josipa Bilavera za župana, jer to garantira najlakšu i najučinkovitiju realizaciju svih projekata, rekao je Božidar Kalmeta.
A što važi za bivšeg državnog tajnika Josipa Bilavera, još više vrijedi za bivšeg ministra Šimu Erlića, jer obojica idu u drugi krug. Zašto protiv njih mogu biti samo “luđaci i birači zadojeni mržnjom”? Zato što njih dvojica “na brzom biranju imaju svoje bivše kolege u Zagrebu”, a njihovi protukandidati iz SDP-a, Jure Zubčić i Daniel Radeta u svom imeniku nemaju brojeve ministara, državnih tajnika, direktora moćnih državnih poduzeća i pratećih dijelova državnog mehanizma. Ispada da je upravo to presudno važno želi li se realizirati nekakav lokalni projekt, izgraditi vrtić, asfaltirati prometnica, mogućnost “brzog biranja” moćnika postaje ključno pitane razvoja ili stagnacije neke sredine, pogotovo one koja je sebi dopustila nečuveni luksuz birati kandidate izvan kruga vladajuće stranke.
Na žalost - to je točno!
Ništa bez “brzog biranja”
Kakvi projekti, kakva sposobnost, kakav trud i naporan rad, kakva kreativnost i vizija, važno je - “brzo biranje”!
Na nekim prethodnim lokalnim izborima, bilo je u Zadarskoj županiji “slučajeva” u kojima su pobjeđivali nezavisni kandidati. Nakon samo nekoliko mjeseci, hrabriji od njih su medijima počeli iznositi s kakvim se sve opstrukcijama sudaraju jer se njihovo “brzo biranje” nema domet ni do vrhova gradske i županijske administracije, a kamoli do nekog od ministara ili državnih tajnika – u pravilu su i oni i njihovi projekti bili “stavljeni na čekanje”.
Poneki nezavisni načelnici su se znali žaliti medijima i nabrajati na kakve sve plutajuće mine nailaze. Recimo, Bruno Mišlov, nezavisni načelnik Kali koji je pobijedio i na ovim izborima, objasnio je to ovako:
- Želim razmišljati na način da će se kvalitetni projekti podržati bez obzira na to tko ih je predložio, ali realnost pokazuje da to najčešće – nije slučaj.
Mišlov je još nezavisni načelnik, ali je bilo primjera u kojima su nezavisni pokleknuli pred “operativnim problemima” i prelazili u HDZ s cijelom listom ili su odjednom otkrili sve blagodati koalicije s HDZ-om “ispravljajući” na taj način posljedice izbora svojih “ludih i mržnjom zadojenih birača”.
Nepokolebljiva vertikala partijske države
Ponekad, jezikovu juhu bi dobili i birači, kao u slučaju zapovjednika Jadrolinijinog trajekta: bijesan njihovom preferencijom na lokalnim izborima, pitao ih je hoće li se čuditi ako sutra ne budu imali ni trajektnu vezu sa Zadrom. Treba li pojašnjavati da je zapovjednik trajekta visoko kotirao u gradskom HDZ-u? Rekli bi u Alan Fordu: bolje biti bogat i zdrav, jer ako si siromašan uzalud ti što si bolestan. Desetljećima opstaje ta famozna “vertikala” na koju se HDZ poziva na svim lokalnim izborima: mjesni odbor-gradsko vijeće-županijska skupština-Sabor-Vlada-premijer. Način funkcioniranja lokalnog političkog sustava je ostajao isti, mijenjali su se samo nevažni “zapovjednici trajekta”.
“Vertikala” je samo logikom partijske države impregnirana vlast – ili si s nama ili si “lud i zadojen mržnjom”. Kad se ta vrsta logike dovede do paradoksa, izbori u nekakvoj Gornjoj Donjoj su savršeno nepotrebni trošak: treba samo vidjeti iz koje je stranke župan i koja je stranka sastavila Vladu i onda jednostavno za pobjednika izbora u Gornjoj Donjoj proglasiti njihovog kandidata! Sve eventualne alternative bi tako konačno i za sva vremena bile obeshrabrene.
Nema nikakve dileme da je tako strukturirana partijska država jedan od ključnih generatora sve uočljivijeg trenda gubitka interesa za lokalne izbore, gađenja prema politici uopće i gubljenja nade da su ikakve promjene na izborima moguće. Jedinstvenost nepokolebljive “vertikale” partijske države je u interesu svih vladajućih političkih elita (imaju o tome razloga razmišljati i u IDS-u i u SDP-u), ali naiđe trenutak u kojem je bjelodano jasno da se taj interes ne preklapa sa stvarnim većinskim interesom društva i njegovih građana, pa ni birača, makar bili “ludi i zadojeni mržnjom”.
Raste broj zgađenih apstinenata
Uostalom, i u Zadarskoj županiji je popis birača sve manji, manji su i postoci birača koji se pojavljuju na izborima, sve je manje glasova potrebno za osvajanje vlasti, a jedino što raste je broj u takvim izborima osvojenih mandata i broj zgađenih apstinenata koji nisu dovoljno “ludi i zadojeni mržnjom” da bi se pojavili na izbornim mjestima. Rekao bi aforističar Jandre Drmić: “U politiku, najgorima je omogućen ulaz”, pa se poslije izbora “nemoralni prostituiraju, moralni im iznajmljuju sobe, a rezultat je da nema izlaza”. Ponovno, nakon izbora dolazi vrijeme sitnih trgovaca i kalkulanata, ali ovog puta ni za njima neće biti jagma.
Što je sa zadarskom opozicijom? Ništa. Opet.
Bez prepoznatljivih lidera, bez jakih nezavisnih pojedinaca, bez jasne taktike i strategije, bez makar jednog ozbiljnog pokušaja predizbornog stvaranja široke zajedničke platforme koja bi se, lišena napuhanih ega opozicijskih vođa, možda mogla suprotstaviti HDZ-u. Zadarska opozicija ove izbore nije izgubila prošle nedjelje, ona ih je gubila svakog dana od 2021. pa sve do 2025. godine. Sad čekaju 2029. I nadaju se da će dotle narasti broj “ludih i zadojenih mržnjom”.
