To se pitanje nametnulo nakon što je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih u Obrascu zakonodavnih aktivnosti za 2026. godinu najavilo donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u drugom kvartalu 2026. godine. U Obrascu su navedeni sljedeći ciljevi koji se žele postići ovom zakonskom novelacijom: " … postići će se jasnoća i ujednačena primjena odredbi, osobito odredbi koje se odnose na mandate dekana i rektora javnih visokih učilišta, na formalne uvjete izbora na radna mjesta te nadležnosti za donošenje unutarnjeg ustrojstva administrativnih radnih mjesta javnih visokih učilišta." Tome je dodano još i "određivanje jasnog roka početka nastave" i to bi bilo sve.
Svako popravljanje zakona koji je prije tri godine isforsiran smicalicama i dealovima aktualnog ministra te nametnut političkom voljom u normalnim bi okolnostima zapravo trebalo pozdraviti, premda je jedini ispravni put u rješavanju ovog problema donošenje novog zakona na posve drugačijim postavkama i uz uvažavanje mišljenja većinskog dijela akademske zajednice. Međutim, evidentno je iz postavljenih ciljeva da se ovdje ne radi i "popravljanju zakona" nego o nastavku dealova aktualnog ministra s njemu važnim "dekanima i rektorima javnih sveučilišta". Zato se Akademski sindikat protivi ovom interesnom prilagođavanju odredbi postojećeg zakona, pri čemu najproblematičnije odredbe, koje se odnose na ukidanje znanstvenih i znanstveno-nastavnih zvanja, na ograničavanje akademskih sloboda i na ukidanje autonomije sveučilišta – ostaju netaknute.
U ovoj prilici nužno je podsjetiti na stavove već spomenutoga većinskog dijela akademske zajednice o dosadašnjim zakonodavnim pustolovinama aktualnog ministra. Prvi njegov pokušaj privođenje akademske zajednice u priželjkivani zakonodavni okvir, poznat pod nazivom "Fuchsov paket zakona", zaustavljen je daleka 2011. godine političkim sredstvima, sabotiranjem sjednice Saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu od 6. srpnja 2011., na kojoj je trebao dobiti prolaznu ocjenu. Time je većinski dio političke konstelacije uvažio stav većinskog dijela akademske zajednice. Pod "većinskim dijelom akademske zajednice" mislimo prije svega na Sveučilište u Zagrebu, koje predstavlja više od polovice visokoobrazovnog sustava i ukupnih znanstvenih postignuća u Republici Hrvatskoj, uz napomenu da u svojim stavovima Sveučilište u Zagrebu nikada nije ostalo osamljeno.
Dva mjeseca prije zaustavljanja "Fuchsova paketa zakona" unutar saborske procedure, Senat Sveučilišta u Zagrebu nakon temeljito provedene rasprave (10. svibnja 2011.) jednoglasno je prihvatio zaključak da "navedeni nacrti nisu prikladni za upućivanje u daljnju proceduru", te je istodobno uputio prijedlog Vladi Republike Hrvatske da "nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti povuče iz daljnje procedure" (citirano prema Zapisniku sjednice).
Unatoč tom zakonodavnom debaklu zbog kojeg "ni ulicom više ne bi smio proći u kojoj se nalazi zgrada Ministarstva znanosti" – kako glasi jedna medijska opservacija (Nacional, 17. 6. 2025.) – Radovan Fuchs postao je 2020. godine ministar znanosti i obrazovanja u novom mandatu. Novu priliku iskoristio je za ostvarenje stare opsesije. Uspio je 2022. godine progurati novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u kojem su regenerirane sve one zakonske postavke koje je 2011. godine akademska zajednica plebiscitarno odbila i koje su političkom voljom zaustavljene u tijeku saborske procedure.
Osim što se u cijelosti našao s onu stranu ustavnih vrijednosti i civilizacijskih normi, isforsirani Fuchsov zakon nomotehnički je nedorađen, proturječan i nejasan u odredbama te u konačnici neprovediv. Kao takav u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, u koji je trebao uvesti normativni red, Zakon je izazvao neviđeni kaos i funkcionalnu paralizu.
Većinski dio akademske zajednice i ovaj put, kao i 2011. godine, jasno je i pravodobno iskazao svoje protivljenje donošenju takvog zakona. Samo što je većinski dio političke konstelacije ovaj put odlučio ignorirati većinsku volju akademske zajednice, koja je bila artikulirana prije svega u Zaključcima Senata Sveučilišta u Zagrebu od 22. ožujka 2022., ali i u brojnim drugim odlukama, dopisima, napisima, prosvjedima i apelima. Protivljenje akademske zajednice donošenju ovoga fundamentalno pogrešnog zakonskog akta dokumentirano je u opsežnoj monografiji "Akademske slobode u prijedlozima novih zakona" (744 str.) autora doc. dr. sc. Ivana Obadića, koji je u to vrijeme obnašao dužnost predsjednika Sveučilišnog savjeta. Monografija je objavljena u izdanju Sveučilišta u Zagrebu u kolovozu 2022. godine, dakle u vrijeme kada se sporni zakonski prijedlog nalazio u saborskoj proceduri između prvog (7. srpnja) i drugog čitanja (6. listopada).
Nakon provedene javne rasprave na sastavnicama i u vijećima područja Sveučilišta u Zagrebu Senat Sveučilišta donio je na sjednici 22. ožujka 2022. temeljito obrazložene Zaključke o nacrtima zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u kontekstu cjelovite reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja. Zaključak pod rednim brojem I. glasio je da se "nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja odbacuje u cijelosti." U nastavku je taksativno navedeno 18 razloga kojima je taj zaključak potkrijepljen. Zaključak pod rednim brojem II. glasio je da se "nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, prihvaća kao polazišna podloga za raspravu o cjelovitoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja."
Naime, stručna i politička tijela koja su u aranžmanu resornog ministarstva sudjelovala u izradi i donošenju ovog zakona nisu ignorirala samo volju i stavove većinskog dijela akademske zajednice nego i Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Kao rezultat tako vođenog postupka nastao je novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti kao akt resorne i političke samovolje, kao akt upitne zakonitosti postupka donošenja i kao akt bez akademskog legitimiteta.
Akademski sindikat smatra da je, s obzirom na kaotično stanje i funkcionalnu paralizu koju je taj Zakon proizveo u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, u što skorije vrijeme nužno pokrenuti postupak donošenja novog zakona o znanosti i visokom obrazovanju iz startne pozicije koja je definirana Zaključcima Senata Sveučilišta u Zagrebu od 22. ožujka 2022. i zakonodavnom platformom koju je izradilo Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.
Akademski sindikat utoliko se protivi najavljenom interesnom podešavanju postojećeg zakona u formi "izmjena i dopuna" pod vodstvom aktualnog ministra, jer problem nije moguće rješavati istim pristupom kojim je stvoren (A. Einstein). Umjesto toga, sazrelo je vrijeme za utvrđivanje njegove političke odgovornosti kao i drugih oblika odgovornosti za štetu koju je prouzročio u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.
