U zemlji u kojoj se 1. studenoga pale svijeće i obilaze groblja, ideja o bundevi s nacrtanim osmijehom još uvijek djeluje pomalo strano i odbojno. Ipak, Halloween, u Hrvatskoj poznat kao Noć vještica, posljednjih se 20-ak godina polako, ali sigurno uvukao i u našu zemlju. Taj “američki običaj” zapravo je puno stariji i europskiji nego što se misli, a svoje prve maske i priče o duhovima naslijedio je još od Kelta.
Halloween i kršćanski korijeni
Korijeni Halloweena znatno su stariji nego što se obično misli. Njegovo podrijetlo vodi do keltskog blagdana Samhain kojeg su Kelti obilježavali prije otprilike dvije tisuće godina na područjima današnje sjeverozapadne Europe. Samhain je označavao kraj žetve i prijelaz u mračniji dio godine (početak zime), pa je bio važan prijelazni trenutak u godini. Prema narodnim vjerovanjima iz tog razdoblja, u noći Samhaina granica između svijeta živih i svijeta mrtvih bila je prorijeđena, pa su se duhovi mogli približiti ljudima. Zato su se izvodili obredi, palile vatre i nosile maske kako bi se utjecalo na te sile i otjeralo ih. Kad se u Europi proširilo kršćanstvo, crkva je pokušala uklopiti neke paganske običaje u svoj kalendar, pa je tako 1. studenoga proglašen Danom Svih svetih (All Saints’ Day), a večer prije postala je poznata kao “All Hallows’ Eve” - noć prije dana posvećenog svecima. Iz tog izraza, nakon mnoštva stoljeća, nastao je današnji naziv Halloween. Na taj način, običaji iz keltskog Samhaina, kršćanskih svetkovina i kasnijih ruralnih tradicija spojili su se u skup običaja koji danas prepoznajemo: maskiranje, rezbarenje povrća za svjetiljke i rituali kojima se želi uprizoriti ili poništiti prisutnost drugih svjetova.
Bundeve - svjetlo koje odvaja od tame
Jedan od najupečatljivijih simbola Halloweena, rezbarena bundeva, ima zanimljivu i pomalo mračnu povijest. Taj običaj potječe iz Irske i Škotske, ali se ondje u početku nisu rezbarile bundeve jer ih jednostavno nije bilo. Umjesto toga, ljudi su koristili repu kojoj bi izdubili unutrašnjost, izrezali zastrašujuća lica, a u sredinu stavili ugljen ili svijeću te tako napravili svojevrsnu lampu koja je trebala otjerati zle duhove. Ove “svjetleće repe” bile su povezane s legendom o Jacku Škrtici (Stingy Jack), lukavom čovjeku koji je prema narodnoj priči prevario samog vraga. Nakon smrti, Jack nije mogao ni u nebo ni u pakao, pa je osuđen lutati zemljom s komadićem užarenog ugljena u izdubljenoj repi koja mu je služila kao svjetiljka. Upravo zbog toga su Irci svoje lampione nazivali Jack-o’-lanterns, “Jackove svjetiljke”. Kada su u 19. stoljeću irski i škotski doseljenici stigli u Sjevernu Ameriku, sa sobom su donijeli taj običaj. Tamo su otkrili da su bundeve, koje su u Americi rasle u izobilju, mnogo veće, mekše i lakše za rezbarenje od tvrdih europskih repa. Tako su bundeve postupno zamijenile repe, a Jack-o’-lanterns su postali glavni simbol Halloweena. Danas su bundeve neodvojivi vizualni znak listopada, no iza svake nasmijane ili zastrašujuće bundeve i dalje stoji drevna ideja o svjetlu koje odvaja ljude od tame.
Maska zavarava zle duhove
Još jedan važan običaj povezan s Halloweenom je onaj darivanja slatkiša, poznat kao “trick-or-treating”, što doslovno znači “šala ili poslastica”. Iako danas djeluje kao čista zabava za djecu, ovaj običaj ima stoljetne korijene u europskim vjerskim i narodnim tradicijama. Njegov najstariji trag nalazi se u srednjovjekovnoj Engleskoj i Irskoj, u običaju koji se nazivao souling. Na Dan svih svetih (1. studenoga) i Dušni dan (2. studenoga), siromašni bi obilazili kuće bogatijih obitelji i nudili molitve za duše pokojnika u zamjenu za “soul cakes”, male kruščiće s grožđicama ili suhim voćem. Svaka izmoljena molitva trebala je pomoći duši pokojnika da se prije oslobodi muka čistilišta. U Škotskoj i Irskoj postojao je i sličan običaj nazvan guising (od disguise - prerušavanje), u kojem su se djeca i mladi maskirali i obilazili domove, recitirajući pjesme, pjevajući ili izvodeći male predstave u zamjenu za hranu, novčiće ili slatkiše. Za razliku od soulinga, guising je bio više narodna, svjetovna varijanta istog običaja, a prerušavanje je imalo i simboličku ulogu; vjerovalo se da će maska prevariti zle duhove koji lutaju svijetom na prijelazu godišnjih doba. Kada su se irski i škotski doseljenici u 19. stoljeću preselili u Sjevernu Ameriku, prenijeli su i te običaje sa sobom. U novom svijetu spojili su se vjerski elementi soulinga i zabavni duh guisinga, čime je postupno nastao današnji trick-or-treating. Običaj je počeo dobivati svoj prepoznatljiv oblik tek u prvoj polovici 20. stoljeća, posebno nakon 1930-ih, kada su ga američki časopisi i filmovi počeli prikazivati kao sigurnu i veselu tradiciju za djecu. Nakon Drugog svjetskog rata, s procvatom industrijske proizvodnje slatkiša, Halloween je postao i ostao prava šećerna sezona.
Holywin kao odgovor na Halloween
U Hrvatskoj se Halloween susreće s mješovitim stavovima. Dok ga mnogi doživljavaju kao zabavnu prigodu za kostime, partije i bundeve, drugi ga smatraju “stranim”, “američkim” ili čak kulturološki neprimjerenim. Primjerice, jedna anketa u Zagrebu pokazala je da neki građani Halloween vide kao “dio zapadne kulture koja nije usmjerena na Boga”. Kritike se kreću od toga da je to “američka glupost” do tvrdnji da se radi o “kolebanju između tradicije Svih svetih i uvoznog običaja”. Za dio vjernika, Halloween se kosi s kršćanskim blagdanom Svih svetih i čini se kao “američki” obilazak koji umanjuje tradicionalnu ozbiljnost tog datuma. Neki smatraju da prihvaćanje Halloweena znači zanemarivanje vlastitih običaja. U Hrvatskoj su tradicionalni pokladni običaj,,maškare’’ odnosno,,poklade’’, ali one se vežu uz zimsko/pretproljetno razdoblje, a ne jesen te su obilježene tradicionalnim karnevalom. Još jedna česta kritika jest da je Halloween pretvoren u potrošački praznik. Kostimi, dekoracije, bundeve, zabave, sve to izgleda više kao potrošnja nego kao poruka ili tradicija. S druge strane, među mladima i u urbanim sredinama, Halloween dobiva svoj prostor. Klubovi, barovi i studentski događaji organiziraju kostimirane zabave na koje se svake godine odaziva sve veći broj mladih generacija. Iz tog razloga, kao odgovor krščana na Halloween, osmišljen je Holywin, koji se slavi noć uoči Svih svetih ponajviše u Irskoj, SAD-u, Kanadi i Australiji, ali nezaobilazi ni Hrvatsku. Tako se prošle godine slavio i u Zadru u Župi Gospe Loretske, a radi se o molitvenom bdijenju koje nudi duhovnu alternativu komercijalnom i zabavnom aspektu Halloweena.
Halloween u svijetu – piramide od bundeva postavile svjetski rekord
I dok u Sjedinjenim Državama Halloween predstavlja masovni, društveni i komercijalni praznik, u Hrvatskoj je još uvijek mladi i urban fenomen. Međutim, ovaj kostimirani običaj nije samo puki amerikanizam. Diljem svijeta postoje jedinstvene tradicije koje obogaćuju ovu noć. Od 31. listopada do 2. studenoga, Meksiko slavi Día de los Muertos, kada obitelji postavljaju oltare s omiljenom hranom, pićem i cvijećem kako bi pozdravile duše svojih voljenih. Obitelji priređuju oltare, poznate kao ofrendas, ukrašene cvjetovima marigolda, svijećama, fotografijama i omiljenim jelima preminulih. Ova tradicija spaja domorodačke meksičke običaje s katoličkim vjerovanjima. Središnji motiv je vjerovanje da se duše preminulih vraćaju kući tijekom tih dana pa obitelji slave njihov povratak kroz hranu, glazbu i ples. Iako Halloween nije tradicionalno slavljeni u Japanu, u posljednjim desetljećima postao je popularan, osobito u Tokiju i Osaki. U Tokiju se održavaju ulične zabave u četvrti Shibuya, gdje se okupljaju tisuće ljudi u kostimima, stvarajući živahnu atmosferu. Zanimljivo je da u Japanu ne postoji običaj “trick-or-treating”, ali kostimirane zabave postale su popularne. U Austriji se krajem listopada održava Kürbisfest, poznat i kao Festival bundeva. Tijekom festivala poslužuju se razna jela i pića od bundeve, a posjetitelji mogu vidjeti impresivne skulpture od bundeva, uključujući piramide od bundeva koje su postavile svjetski rekord po veličini.
