Pogled s novigradske ForticeZadarski tjednik arhiva
StoryEditor
U novigradskoj tvrđavi

Novigrad čuva plašt koji je izvezla kraljica Elizabeta

Osmanlije su u više navrata pokušavali osvojiti Novigrad, no to im je zakratko uspjelo tek 1646. u Kandijskom ratu, ali već iduće godine je mletačka vojska vratila Novigrad pod svoju kontrolu

Iznad slikovitog Novigrada stražari ništa manje slikovita Fortica. Smatra se da je nastala obnovom rimske kule 1220. godine kad je i mjesto nazvano Castrum Novum ili Novigrad. Krajem XIII. stoljeća (1282.) ličko-krbavski knez Juraj Gusić Kurjaković tu je kulu temeljito pregradio i podigao novu utvrdu koja je služila za obranu njegovih posjeda oko Novigrada.

"Novigradske su utvrde tijekom XV., XVI. i XVII. st. bile temeljito modernizirane u nekoliko navrata. Zahvaljujući sretnoj okolnosti da su one prije gotovo dva stoljeća ušle u posjed novigradske općine, koja ih je očuvala od uništenja, povijesna jezgra Novigrada jedna je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih i novovjekovnih utvrđenih urbanih cjelina u Hrvatskoj. Glavni naglasak čitavom kompleksu daje velika utvrda Fortica, koja sa sjeverne strane nadvisuje naselje te ga s relativno uščuvanim sjevernim i istočnim gradskim bedemima čvrsto zatvara u jedinstvenu obrambenu cjelinu", piše u svom radu "Novigradske utvrde" Krešimir Regan.

Smiješni teatar

Osmanlije su u više navrata pokušavali osvojiti Novigrad, no to im je zakratko uspjelo tek 1646. u Kandijskom ratu, ali već iduće godine je mletačka vojska vratila Novigrad pod svoju kontrolu.

Prva veća bitka počela je 1646. Izvanredni providur, Bernardo Tagliapietra upozoravao je zajedno s drugim zapovjednicima, mletačke vlasti da se Novigrad ne može braniti, da su mu utvrde preslabe i vojnika premalo te da su rupe i nedostatci u zidinama zakrpani daskama da barem neprijatelj ne vidi stvarno stanje pa da ta tvrđava "više liči na smiješni teatar ali s tragičnim završetkom". No Mlečani nisu nipošto htjeli predati Novigrad bez borbe, a kako je ona izgledala opisuje Franjo Difnik u svojoj knjizi "Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji":

image

Tvrđava bogate prošlosti

Zadarski tjednik arhiva

Bitka za Novigrad

-Paša se uputio s vojskom iz Nadina...i približivši se Novigradu postavio je 1. srpnja s druge strane vode, s južne stane bateriju s dva topa i primjetivši da zbog udaljenosti nema uspjeha, dodao je više baruta, što je uzrokovalo da jedan top napukne i postane neupotrebljiv pa je na njegovo mjesto postavljen onaj što ga je uzeo u Kninu, a bio je to top kalibra 50 i nastavio tući mjesto idućeg dana...Neprijateljska bitnica napravila je brešu na barbakanu i iznad vrata kaštela, s pogibljom samo šest vojnika. Izazvala je veliku jezu među opkoljenima tako da je 3. srpnja poslan paši kapetan Martin Ostojić da pregovara predaju mjesta. Donio je natrag pašin prsten kao jamstvo da će ih pustiti da slobodno iziđu s oružjem i prtljagom. Zato dadoše Turcima kao taoce kapetana Luku Halaburića i Jurja Bradića. A kad se kapetan Martin ponovno vratio u mjesto, doveo je u pašino ime četiri Turčina, ne toliko kao taoce, koliko da se ne bi prokrijumčarilo streljivo i topništvo koji su tu morali ostati. Ne znajući mještani ništa o ovim pregovorima, na pojavu turskih talaca u kaštelu, pomislivši da su prevareni, pokušali su se u neredu spasiti lađicama. Ostali, ne mogavši se svi ukrcati, nastojali su se spasiti plivanjem. Kad su Turci primijetili taj nered, ne obazirući se na pašine zabrane i naređenja, ni na poštivanje datog obećanja, ušli su u naletu preko zidina barbakana u selo i u kaštel, okrutno sasjekli na komade većinu garnizona i nekoliko mještana, zarobivši Loredana, nekoliko kapetana, časnika i vojnika. Grof Suardo se odupro na vratima kaštela s mačem u ruci žestini tih barbara i junački se boreći izgubio je život."

Tragedija zatočenih krajica

Tijekom građanskog rata za hrvatsko-ugarsko prijestolje koji se vodio između Ladislav Napuljskog i Žigmunda Luksemburškog, u novigradskoj tvrđavi su bile zatočene hrvatsko-ugarska kraljica Marija Anžuvinska i njena majka Elizabeta Kotromanić, žena Ludovika I. Anžuvinca i kći bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Elizabeta je tu i umrla, a vjeruje se da je bila smaknuta, to jest, zadavljena. To turbulemtno razdoblje opisao je August Šenoa u svom romanu "Kletva".

Po legendi je kraljica Elizabeta u zatočeništvu izvezla kraljevski plašt – «Planitu», koja se čuva u župnoj crkvi Sv. Marije u Novigradu.

Veličanstveni pogled

Danas do novigradske tvrđave vodi stubište usječeno u stijenu, tako da je prilaz jednostavan, a zahtjeva i malko fizičke kondicije. Nagrada slijedi kada se s platoa tvrđave uživa u veličanstvenom vidiku na Novigradsko more i okolne krajeve. Znaju to i suvremeni nomadi koji su na Google Mapsu Forticu ocijenili prosječnom ocjenom 4,7, a njih čak 1033 ostavilo svoje dojmove.

"Izvanredan smještaj gradića! Pogled dok se prilazi, kao i pogled s utvrde su prekrasni. Put do utvrde svakako treba urediti i učiniti sigurnijim, a bilo bi lijepo nešto i napisati - šteta je ne znati joj povijest i značaj. Dodatni šarm je što se radi o mirnome mjestu," napisala je Anita Zubčić Ban, a slično razmišlja i Tomislav Uhernik: Povijesno mjesto koje je svjedok puno burnih događanja u ovim krajevima.Lako je pronaći stari grad ali doći do njega nije baš lagana šetnja ako je vani +30, preporučam uspon u jutarnjim ili večernjim satima. Pogled sa grada je odličan na mjesto ispod sa zaljevom ili prema Velebitu možete birati.Nema sadržaja ali vrijedno doći i napraviti jako puno dobrih fotki."

Tako da što reći nego požurite na Forticu!

03.03.2024., 08:30h

IVAN STAGLIČIĆ
19. svibanj 2024 15:46