<p>Novi Amsterdam na slici Johannesa Vingboonsa iz 1664. godine</p>
Novi Amsterdam na slici Johannesa Vingboonsa iz 1664. godineWikipedia
StoryEditor
’VELIKA JABUKA’ IMALA JE TADA 2.000 STANOVNIKA

Službeni status grada New York je stekao prije 371 godinu

Novi Amsterdam je skoro odmah postao važan grad pokazujući sve znakove napretka i širenja. Već su se tada u njemu počeli naseljavati trgovci i poslovni ljudi iz mnogih zemalja

Današnji dan je na određeni način rođendan možda i najpoznatijeg grada na svijetu - New Yorka. 2. veljače 1653. tadašnji Novi Amsterdam dobio je gradski status i postao i službeno grad. Naselje je tada imalo 2.000 stanovnika.

No povijest grada počela je godine 1626., kada je kapetan Peter Minuit dojedrio je do tad nepoznatog zaljeva. Minuit će ući u povijest kao jedan od ljudi koji su obavili najunosniju trgovinu nekretninama. Naime, upravo je on, 20-ak dana nakon pristajanja na nepoznatu obalu, od indijanskog plemena Algonkijanaca kupio otok Manhattan.

Povoljna kupovina

Za koliku je protuvrijednost kupljen otok čija je tržišna vrijednost danas tolika da bi se morala izražavati brojevima s puno ništica, dugo je predmet rasprave između povjesničara. Manhattan, naime, nije plaćen u novcu, nego u robi. Postoji Minuitovo pismo savjetu direktora u kojem on kaže da su Indijanci dobili robe u vrijednosti od 60 guldena. Sredinom 19. stoljeća su američki povjesničari nekako izračunali da je to vrijednost koja odgovara onoj od dvadeset četiri dolara 1846. Taj se izračun danas osporava, a valja primijetiti i da 24 dolara prije sto osamdeset godina i danas nemaju istu kupovnu vrijednost što se često zaboravlja. Povjesničar Cecil Adams postavio je 1992. kao ekvivalentan iznos od 72 dolara, dok Institut za društvenu povijest iz Amsterdama daje 2006., brojku od ravno tisuću dolara. Naravno, za sva tri iznosa zajedno se danas na Manhattanu ne može kupiti ni pedalj zemlje.

Nova Nizozemska i njeno središte na otoku Manhattanu, Novi Amsterdam nastavili su rasti i razvijati se. Da bi ohrabrila kolonizaciju u tim krajevima, Zapadnoindijska kompanija počela je nuditi velika zemljišta bilo kojemu članu Kompanije koji se založi da se na trošak Kompanije dovede najmanje 50 obitelji na razdoblje od četiri godine. Prva takva dodjela zemljišta provedena je 1629., a potom su uslijedile i druge. Pojedincima su davana velika imanja, slično principu po kojem su kraljevi dodijeljivali zemlju feudalcima, osobito na području današnjih američkih država: Connecticut, Delaware, New Jersey i New York. Sustav se temeljio na pretpostavki da će svaki zemljoposjednik, zvan “patroon” dovesti sa sobom težake i najamne radnike da obavljaju poljoprivredne radove na zemlji.

Roba za koju je kupljen Manhatan

Iako se ne zna koja je točno roba predana Algonkijancima za vlasništvo nad otokom Manhatan, slična kupovina susjednog otoka Staten može poslužiti kao dobra ilustracija. Tamo su Nizozemci razmijenili s domorodcima vunene tkanine, željezne kotliće, sjekire, klinove, šila, drombulje i nizove školjaka koji su Indijancima služili umjesto novca, kao i "ostalu robu", kako se navodi u dokumentu u toj kupoprodaji.

Trgovina ispred poljoprivrede

Međutim, u praksi malo je koji patroon uspio dovesti dovoljan broj radnika za rad na imanjima ili zadržao one koje je doveo. Razlog su bili dosta teški uvjeti koje su težaci morali ispuniti. Od svakog se poljodjelca očekivalo da vlasniku zemlje godišnje plaća 200 dolara, da tri dana u tjednu radi za gospodara sa svojim konjem i kolima, da vodi brigu o putovima na imanju i da gospodarevu smočnicu redovito opskrbljuje s divljači i žitom, a spremu s drvetom za ogrjev. U Nizozemskoj se nije moglo naći mnogo ljudi koji bi pristajali na takve uvjete života i rada pa je zabilježeno da je jedino takvo gospodarstvo koje je dobro napredovalo bilo ono nekog Kiliaena van Rennsealera na obalama rijeke Hudson.

I dok projekti farmerske proizvodnje u Novoj Nizozemskoj nisu išli baš najboolje, Novi Amsterdam je skoro odmah postao važan grad pokazujući sve znake napredka i širenja. Već su se tada u njemu počeli naseljavati trgovci i poslovni ljudi iz mnogih zemalja.

No nizozemska vlast u tom dijelu Amerike nije bila nimalo sigurna. Oni su, doduše, likvidirali Novu Švedsku i istjerali Šveđane ali su bili skoro sasvim nemoćni protiv stalnih valova engleskog useljavanja na teritorij koji je Zapadnoindijska kompanija smatrala svojim. Minuitov nasljednik, van Twiller je u dolini Connecticuta osnovao poštu s malom naseobinom i tvrđavicom, na mjestu današnjeg grada Hartforda. Već 1633. stigle su dojave da su na području viđeni Englezi. Van Twiller je naredio da se posvuda postave upozorenja na holandskom i engleskom jeziku kojima se zabranjuje naseljavanje, no Englezi se nisu na to uopće obazirali. U jesen 1633. engleski brod je plovio Conetcicutiom pun doseljenika koji su ignorirali nizozemska upozorenja i ravnodušno prošli pokraj tvrđavice da su zbunili posadu koja je u čudu buljila u njih ne sjetivši se otvoriti paljbu.

Izdubli smiješno lice

Englezi su se naselili dva kilometra uzvodno i prvih par godina su odnosi između jednih i drugih bili prijateljski jer su shvatili da bez suradnje teško mogu preživjeti u tamošnjim uvjetima. No, engleska je naseobina stalno rasla i uskoro su se njeni stanovnici počeli neprijateljski odnositi prema Nizozemcima. Guverner Novog Amsterdama zabilježio je 1649. slijedeće:

“Englezi su izmlatili Kompanijine ljude prutovima i toljagama i uzeli su svinje i krave koje su pripadale tvrđavi. Potom su zderali nizozemski grb koji je bio pričvršćen na stablo pa su na istome mjestu izdubli smiješno lice.”

Engleska kolonizacija uskoro je bila tolika da je nizozemska vlast bila samo formalna, to jest Nizozemci su držali nekoliko odvojenih postaja i tvrđava okruženih morem engleskih doseljenika koje se svake godine povećavalo dolaskom novih krcatih brodova. Jedina prednost koju su Nozozemci imali bio je upravo Novi Amsterdam koji je svojim položajem na ušću rijeke Hudson fizički razdijeljivao engleske sjeverne i južne posjede uz američku obalu. Engleski kralj Karlo II je međutim 1664. svo područje između rijeka Conecticuta i Delaware dodijelio svome bratu Jakovu, vojvodi od Yorka. Vojvoda je odmah uputio ratnu flotu da kraljevu odluku provede u dijelo. Suočen s nadmoćnim neprijateljem, tadašnji guverener Peter Stuyvesant nije imao drugog izbora osim kapitulacije. Stuyvesant je kao iskusni vojnik već duže vrijeme tražio od nizozemske vlade veću vojnu pomoć, no Vlada je to odbila ne vjerujući u mogućnost engleskog upada tolikih razmjera. Nakon zauzeća Nove Nizozemske, Vlada je pak objavila rat Engleskoj, no Englezi su rat dobili i mirovnim ugovorom u Bredi 1667. osigurali svoja potpuna prava na čitavo područje koje je postalo Nova Engleska i iz kojeg će se kasnije razviti prvih trinaest država SAD.

Podrijetlo Yankeeija

Novi Amsterdam je tako preko noći postao Novi York, odnosno New York i nastavio se ubrzano razvijati i naseljavati, a u njemu je nastavila živjeti i većina nizozemskih trgovaca. Vjeruje se da je upravo zahvaljujući njima nastao naziv “Yankee”, što je bilo iskrivljeni oblik izgovaranja veoma čestog holandskog imena Jan Kees, skraćenog oblika punog imena Jan Cornelius. Sveukupno su od Nove Nizozemske načinjene četiri engleske kolonije, današnje savezne države: New York, New Jersey, Pennsylvania i Delaware.

06.02.2024., 13:58h
IVAN STAGLIČIĆ
20. svibanj 2024 01:31