Mještani Zatona su u svojevrsnoj borbi Davida i Golijata na ulazu u bivšu vojarnu Šepurine postavili hrvatsku zastavu i obavijesnu ploču s natpisom: “VLASNIŠTVO ZATONJANA I RH – ZABRANJEN PRISTUP”. Potom su u ime svih vlasnika i cijelog mjesta održali miran prosvjed zahtijevajući povrat ili tržišno vrednovanje svojih parcela. Pri tom su iznijeli širi kontekst ovog poduhvata.
- Šepurine mijenjaju namjenu, umjesto vojarne sad je turistička zona. Naša djedovina se, prema Zakonu, mora vratiti ili pravično obeštetiti. Sve činjenice, povijesne, pravne i moralne dokazuju da su Šepurine baština Zatonjana, kazao je Mladen Peša, jedan od prosvjednika.
Zemljište s crnikom i borovom šumom je zapravo ničije i svačije, kao da je na Divljem zapadu, samo nedostaje ograda koja je uklonjena, a sve ostalo što se moglo ukrasti i odnijeti je unovčeno. Sam prostor zatrpan je stotinama tona ilegalnog smeća.
Zemlja nije darovana već oduzeta
- Mi Zatonjani nismo svojevoljno prodali ni darovali Šepurine, niti se odrekli vlasništva u korist bilo kog drugog. Sve su nam parcele nasilno oduzete u ime obrane nas samih od ratnih neprijatelja, a iskorištene za napad na nas. Tim činima 1991., poništena je svrha oduzimanja zemljišta i RH ga je morala vratiti vlasnicima, kaže Mario Peša.
Milijun kvadrata atraktivnog zemljišta pokrivenog šumom nadomak moru, nastavlja Peša, nekad elitna vojna baza danas je najsramotnije smetlište u Hrvatskoj, u saniranju kojeg se, još uvijek bezuspješno, uključio i Grad Nin.
- U igri su stotine i stotine milijuna eura, a nas oko 100 obitelji pravih vlasnika, u potpunosti se ignorira te je granica podnošljivosti odavna prijeđena. Povijest pokušaja rješavanja imovinsko-pravnih odnosa svjedoči više o izrugivanju i iscrpljivanju, nego o iskrenoj želji da se zadovolji pravda, kaže Peša.
Na ovom mjestu, u travnju 1994. godine, na inicijativu generala Ante Gotovine osnovano je Gardijsko središte za specijalističku obuku, elitni prostor pod upravom vojske.
Zatonska baština i ponuda dogovora
- Ponavljamo po tko zna koji put, da su Šepurine zatonska baština. I zato se svi borimo sva ova desetljeća, oko 70 godina, i nećemo odustati, ne namjeravamo stati do ispunjenja našeg pravednog zahtjeva, i nitko nas neće zaustaviti. U nekim je obiteljima već četvrti naraštaj prispio za borbu. Mi nudimo i mirno rješenje, dogovor, da izbjegnemo daljnja sudovanja, vrhovne sudove i one međunarodne. To uistinu nije potrebno, a državne vlasti trebaju pokazati da razumiju nas i svoje stvarne potrebe, rekao je Danijel Peroš.
Mladen Peša dodaje kako će Zatonjani ovim pothvatom zabraniti pohlepnicima i interesnim grupama bilo koje vrste da zatonsku zemlju i dalje oskvrnjuju svojom sebičnošću, čudno ne shvaćajući koliko ih to boli.
– Tu baštinu ne može nitko voljeti kao mi, uvijek spremni za nju dati svoje živote. Stoga pozivamo RH da nam se pridruži u ostvarenju pravednog rješenja kao partner s primjerenim joj interesom, a ne kao netko nadmoćan i bez skrupula. Takvo bi rješenje donijelo obilatu korist, kako lokalnoj tako i najširoj zajednici, zaključio je.
- Nas Zatonjane uz Šepurine vezuju višeznačni interesi. Prvo, RH je priznala svoje obveze prema nama, bivšim, možda i budućim vlasnicima, izmišljajući matematičke formule s pomoću kojih vrijednost otetih parcela biva manja od darovanih. Te formule 1.000 eura pretvaraju u 0,20 eura. Obostrano zadovoljavajuće rješenje omogućuje RH nesmetano gospodarsko iskorištavanje Šepurina kao turističkog odredišta, rekao je Danijel Peroš.
Što kaže Katastar
Kako je 29. rujna 2019. u svom tekstu na portalu “obris.org” pod naslovom “Šepurine svačije i nečije” napisala Lada Niseteo, zadarska novinarka preko četvrt stoljeća dopisnica iz Bruxellesa, dobitnica nagrade Schuman za svoj novinarski rad, čestica 6237/1 (pista sa sadržajima), površina 1,134 milijun kvadrata, vodi se pod “vojarna” vlasnički udio 1/1 Republika Hrvatska (posjedovnica, odjeljak prvi). Registrirano je nekoliko upravnih postupaka. U sklopu kompleksa je i šuma s 0,6 milijuna kvadrata, nesređenog vlasništva, predmet spora razrješavanja povrata nacionalizirane imovine već 19 godina.
Investitori pred zidom neriješenih vlasničkih odnosa
Ova atraktivna lokacija privlači investitore. Prije više od deset godina interes za Šepurine iskazalo je dioničko društvo Aenona (Tankerska plovidba, Tankerkomerc, Turisthotel, Grad Nin, poljoprivredno dobro Vrana) kako bi ga oplemenili na način da bi tu izgradili turističko naselje. Prije sedam ili osam godina megaresort Šepurine s golf terenima, aqua parkom, pa čak i malim aerodromom Hrvatska gospodarska komora je predstavila na sajmu nekretnina MIPIM u Cannesu.
Bivša vojarna Šepurine inače se našla i na popisu “Projekt 100”, koji je bio najavio bivši šef Agencije za državne nekretnine u vrijeme SDP-ove Vlade. Također i nekadašnji ministar državne imovine Goran Marić je u Zadru najavio rješavanje predmeta Šepurine, međutim ubrzo je dao neopozivu ostavku. Za Šepurine su se navodno interesirali i investitori iz Turske i Kine, sve zapinje na neriješenim imovinsko-pravnim odnosima za čak 600. 000 od 1,1 milijun četvornih metara.
Širi kontekst
- Svi smo mi Zatonjani duboko povrijeđeni odnosom državnih vlasti prema nama. Država je prešutjela više stvari na koje je morala reagirati. Prvo, nikad ju nije zanimalo kako smo se uspjeli izvući živi i sačuvati od razaranja 1991., jer je još u to vrijeme u Šepurinama bila vojarna bivše JNA, a rat je već trajao. Sami, uz Božju pomoć. A baš zato, možda. Prešutjela je jednu od najljepših epizoda i tako šuti više od trideset godina. Drugo, logično je da je prešutjela i nevjerojatnu pljačku Šepurina, jer ju je zapravo omogućila uklonivši ogradu koja je prostor štitila od nedopuštenih ulazaka i krađe. Treće, naše pravosudno iskustvo u borbi za svoju zemlju više je sličilo nastojanju iskrenih protiv zbora podrugljivaca, nego onom kako se inače u javnosti misli. Toliko sramotno nedopuštenih sredstava se koristilo da bi nam slomili volju i prisilili nas na predaju i odustajanje. Gorko i bolno. I trideset godina bez ikakva učinka ili pomaka. Četvrto, nije prešućeno, nego je objavljeno da za RH Šepurine imaju strateško značenje. Za nas bi jedina pravedna strateška odluka bila ona o povratu zemlje, jer bi nam vratila nadu u pravedno i nediskriminirajuće postupanje Države. Ovako samo gomilanje razočaranja, ali ne i rezignacija. I ovo danas je dokaz da smo spremni na akciju, koju nitko neće moći zaustaviti. Opće je uvjerenje da je ovakvim svekolikim odnosom RH u ovom slučaju oduzela sebi pravo zadržavanja vlasništva nad djedovinom Zatonjana i upravljanja njenom sudbinom, zaključio je Mario Peša.
