Na prvi pogled djeluju tiho, gotovo neprimjetno. Bukove šume Paklenice nisu glasne niti nametljive, no njihov značaj nadilazi granice Nacionalnog parka, pa čak i Hrvatske. One su rijetki ostatak iskonske europske prirode, šuma koje nisu pokleknule pred motornim pilama ni urbanizacijom, i kao takve – neprocjenjivo su blago.
Borba za očuvanje
7. srpnja obilježavala se obljetnica uvrštavanja bukovih šuma Nacionalnog parka Paklenica na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Ova priznanja ne dodjeljuju se olako — ona su rezultat iznimne prirodne vrijednosti i globalne važnosti koju ove šume imaju za bioraznolikost, klimu i buduće generacije. Iako je na taj dan planirana radionica s djecom i raznim edukativnim sadržajima, zbog vremenskih nepogoda je odgođena i prebačena za drugi dan. Mi smo unatoč tome imali priliku razgovarati s Nikicom Bušljetom, stručnim suradnikom u Parku i organizatorom edukativnih aktivnosti, o tome zašto su bukove šume toliko važne i kako se djeca i građani mogu uključiti u njihovo očuvanje.
Šume koje dišu povijest i život
- Bukove šume Paklenice nisu obične šume. Riječ je o iznimno očuvanim, istinskim i netaknutim šumskim ekosustavima, čija starost prelazi 300 godina. U njima se prirodni procesi odvijaju bez ikakvog ljudskog utjecaja, što je rijetkost u današnjoj Europi. Upravo ta autentičnost bila je razlog zašto su 2017. godine uvrštene na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, u sklopu međunarodne cjeline “Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe”. Bukove šume u Nacionalnom parku Paklenica predstavljaju iznimno očuvane, izvorne šumske ekosustave koji su važno utočište brojnim biljnim i životinjskim vrstama, uključujući i one ugrožene na svjetskoj razini poput medvjeda, risa, vuka i raznih vrsta kukaca i biljaka, istaknuo je Bušljeta i dodao kako posebnost ovih šuma leži i u njihovoj starosti i složenosti. Stabla koja ondje rastu svjedoci su prirodne povijesti starije od mnogih država. U njima se nalazi “mrtvo drvo”, koje se ne uklanja, jer igra ključnu ulogu u očuvanju prirodne ravnoteže i života bezbrojnih mikroorganizama.
Simfonija bioraznolikosti
U šumama Paklenice dom je pronašlo više od tisuću biljnih vrsta, od kojih je više od 80 endemično. Tu živi 59 vrsta sisavaca, uključujući čak 24 vrste šišmiša, 175 vrsta ptica, nebrojeno mnogo kukaca, gljiva i drugih organizama. Svaka od tih vrsta ima svoju ulogu u složenoj mreži života.
- Šume pomažu u stabiliziranju klime tako što skladište ugljik, reguliraju temperaturu i održavaju vlažnost zraka. Osim toga, sprječavaju eroziju tla, pročišćuju zrak i vodu te ublažavaju snažne vjetrove, pojašnjava Bušljeta.
U vremenu u kojem se klimatske promjene sve snažnije osjećaju, ovakvi prirodni sustavi postaju ključni saveznici u borbi za zdrav planet.
Učenje kroz igru: Šuma kao učionica
Iako je planirana radionica s djecom povodom obljetnice odgođena zbog lošeg vremena, Bušljeta naglašava kako edukativne aktivnosti ostaju jedan od najvažnijih alata u borbi za očuvanje prirode.
- Radionice za djecu razvijaju ekološku svijest, odgovornost i empatiju prema prirodi. Kroz igru, priču i interaktivne aktivnosti, djeca uče o važnosti očuvanja prirodnih vrijednosti, stječu znanja o biljnom i životinjskom svijetu i razvijaju istraživačke i kritičke kompetencije. Edukacija najmlađih posebno je važna jer se upravo u toj dobi formiraju stavovi koji će oblikovati njihove buduće odluke i ponašanja. Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju iskustvo u prirodi i razvijaju osobni odnos prema okolišu, češće postaju odrasli koji su ekološki osviješteni i aktivno sudjeluju u zaštiti okoliša, poručio je Bušljeta.
Poruke koje ostaju
Edukativni programi Paklenice nose važne poruke o tome da je priroda vrijednost koju treba čuvati i poštovati, svaki pojedinac može pridonijeti očuvanju okoliša kroz male, svakodnevne odluke, razumijevanje prirode temelj je za odgovorno ponašanje i bioraznolikost je bogatstvo koje osigurava život i ravnotežu na Zemlji.
- Ono što najviše oduševi djecu su praktični i terenski dijelovi radionica. Upravo ti trenuci ostaju u sjećanju i imaju najveći utjecaj na usvajanje znanja, navodi organizator edukativnih aktivnosti, dodajući kako su povratne informacije djece i roditelja izuzetno pozitivne i da svake godine primijeti i povratak onih koji su iskusili takve radionice.
Iako su djeca u fokusu mnogih aktivnosti, Paklenica nudi edukativne sadržaje za sve dobne skupine. Vođene ture, edukativne staze, volonterski programi i predavanja samo su dio ponude koju koristi i lokalna zajednica i posjetitelji iz cijeloga svijeta.
Izazovi i odgovori
Unatoč svim prirodnim ljepotama i statusu svjetske baštine, bukove šume Paklenice suočavaju se s nizom izazova - klimatskim promjenama, gubitkom bioraznolikosti, pritiskom posjetitelja te rizikom od požara.
- Park odgovara na te izazove kroz strogi režim ne intervencije odnosno režim “no take, no entry” koji uključuje sva šumska područja uključujući i UNESCO bukove šume. Zatim, sustavno praćenje i prilagodbu mjera zaštite, edukaciju lokalne zajednice i međunarodnu suradnju. Poseban iskorak napravljen je i u prevenciji požara — na Crnom vrhu postavljena je telemetrijska protupožarna postaja koja omogućava stalno nadgledanje Parka, ističe Bušljeta.
Kako svi možemo pomoći?
U očuvanju Paklenice, njenih prirodnih ljepota i rijetkih endemskih i zaštićenih vrsta, svi možemo dati svoj doprinos. Poštivanje pravila ponašanja u parku, sudjelovanje u edukativnim programima, volontiranje ili jednostavno — prenošenje poruka o važnosti prirode u svakodnevnom životu — sve to čini razliku.
- Ne bacati otpad, ne paliti vatru, ne brati biljke, ne uznemiravati životinje i kretati se samo označenim stazama – to su jednostavna pravila koja puno znače, zaključuje Bušljeta.
Hrvatski prirodni dragulj je nada budućnosti
Bukove šume Paklenice nisu samo dragulj prirode Hrvatske — one su srce koje kuca u tišini, šapat prošlosti i nada budućnosti. Njihova stoljetna stabla pamte vrijeme kad je čovjek još znao slušati prirodu, a njihova raznolikost svjedoči o čudu života koje se odvija i bez ijedne izgovorene riječi.
U vremenu u kojem prirodu često doživljavamo kao kulisu — za odmor, rekreaciju ili fotografiju — zaboravljamo da ona nije tu zbog nas. Ona je starija, mudrija i neusporedivo složenija od svega što možemo stvoriti. I upravo zato ju moramo učiti razumjeti, štititi i voljeti — ne iz straha, već iz poštovanja.
Šume trebaju našu pomoć
Bukve koje rastu u Paklenici ne trebaju našu pomoć da bi rasle — one su tu već stoljećima. Ali trebaju našu zaštitu da bi opstale. U svijetu klimatskih promjena, požara i pritisaka turizma, prava snaga leži u znanju, razumijevanju i zajedničkoj odgovornosti. Šume nas uče poniznosti – jer iako izgledaju nepomično, u njihovoj se tišini odvija životna drama čitavih ekosustava.
Zato su edukacija, radionice, volonterski programi i uključivanje zajednice ne samo poželjni, već nužni. Jer što više ljudi zna prepoznati vrijednost netaknute šume, to je manja šansa da će ona nestati.
Posebno su važne poruke koje šaljemo djeci. Kada dijete posadi drvo, nauči prepoznati pticu po glasu ili razumije zašto je važno ne micati mrtvo drvo sa staze – ono postaje nositelj promjene. Postaje čuvar, ne promatrač. A upravo takva djeca postaju odrasli koji će znati gdje je granica između korištenja i uništavanja. Prava bogatstva ne stvaraju se preko noći — ona rastu polako, tiho, s korijenima duboko u zemlji i granama okrenutim prema nebu. Bukve u Paklenici ne traže puno — da ih pustimo da dišu, rastu i uče nas što znači biti dio nečega većeg od sebe. Ako ih naučimo voljeti, čuvat ćemo ih. Ako ih upoznamo, više ih nećemo moći ignorirati. A ako ih izgubimo, izgubili smo više od šume — izgubili smo dio sebe.
Zato neka ova obljetnica ne bude samo prisjećanje, nego i poziv – da hodamo tiše, gledamo pažljivije i učimo stalno. Jer jedino tako možemo i dalje hodati ovim svijetom lagano — ali odgovorno — po zemlji koju dijelimo sa svakim stablom, svakom pticom i svakim djetetom koje se još ima pravo čuditi šumi.
