Iako stopostotni invalid, s optimizmom vidi budućnost svoje obitelji, ali i Škabrnje...

Iako mu je bilo tek devet godina Frane Ivković dobro se sjeća trenutaka svog stradavanja, toga 9. studenoga 2002. u rodnoj Škabrnji. Dana koji mu je promijenio život, ali ujedno i naučio koliko je život dragocjen i kako je u njemu važan svaki dan.

Danas je ovaj 29-ogodišnji Škabrnjanac, sretan otac i suprug, koji na dan kada ovo ravnokotarsko mjesto obilježava najgori dan u svojoj povijesti, poručuje da treba gledati u budućnost, ali nikad ne zaboraviti ono što se tada dogodilo.

Pronašao neaktiviranu minu

Iako je Frane imao sreću što toga 18. studenoga 1991., kada su srpski pobunjenici podržani snagama JNA počinili stravičan masakr nad škabrnjskim civilima, nitko od njegove obitelji nije ubijen, posljedice velikosrpske agresije ovog su mladog čovjeka sustigle jedanaest godina poslije...

- Ovih dana navršilo se točno dvadeset godina otkako sam stradao od zaostale mine. I to gotovo na svom kućnom pragu, dok sam se s prijateljima igrao na terenu koji je navodno bio razminiran, govori Frane i priča da se tog dana, 9. studenoga 2002. igrao sa svojim susjedima nedaleko kuće, i u jednom grmu pronašao neeksplodiranu minu. Devetogodišnjaku je taj posve izgoreni predmet, nalik nekakvoj cijevi, izazvao dječju znatiželju, te ga je uzeo u ruke da ga bolje promotri, da vidi što je to, a onda ga ubrzo i odbacio natrag u grmlje.

- Bila je to neaktivirana tromblonska mina, a kad sam je odbacio pala je na upaljač i eksplodirala, praktički metar od mene. Začula se strahovita eksplozija po cijelom zaseoku Ivkovići, u tren su se skupili ljudi, a ja sam bio teško ranjen. Eksplozija mi je uništila obje noge, sve je bilo krvavo, svi u šoku. Roditelji nisu čekali vozilo Hitne, susjedi su me odmah prebacili u zadarsku bolnicu, sjeća se Frane užasnih trenutaka neposredno nakon stradavanja, ali i dana i mjeseci nakon toga.

Mukotrpno liječenje i dug oporavak

- U Zadru su mislili da će mi amputirati noge koje su jako stradale, ali su me onda srećom ipak prebacili na zagrebačko Rebro, govori Frane i ističe da su mu u KBC-u Zagreb spašene obje noge zahvaljujući osobito liječniku doc. dr. Ivi Džepini, specijalistu opće, plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije koji ga je operirao, te među ostalim zahvatima, obavio i transplantaciju kože...

Frane Ivković

Hana Radulić

- Prošao sam desetak operacija, neke su trajale i po 18 sati. Danas sam stopostotni invalid, civilni stradalnik Domovinskog rata, a posljedice ranjavanja ću osjećati cijeli život. Posebno mi je problematično kad je hladno vrijeme jer se žile stisnu i koža mi onda bude vlažna, krvava, pa moram koristiti zavoje, a povremeno mi se javljaju i bolovi zbog promjene vremena, i onda uzimam analgetike, kaže Frane, ali odmah dodaje da je moglo biti puno gore, jer noge su mu ipak sačuvane, a mogao je ostati bez oba ekstremiteta.

Kad danas razmišlja o toj nesreći, a nastoji se toga ne prisjećati, osjeti gorčinu jer se to nije moralo dogoditi. Teren je, naime, trebao biti razminiran temeljito, a ne površno jer uz minu koja je Frani uništila noge, pirotehničari su naknadno na tom prostoru pronašli još dvije-tri neeksplodirane eksplozivne naprave...

Zadovoljan svime što Škabrnja pruža

Frane u svakodnevnom životu nastoji zaboraviti ružne trenutke, ali obljetnica pokolja u Škabrnji, kako kaže, treba ostati svima u trajnom sjećanju i o tim teškim danima treba učiti nove generacije...

- Ne treba živjeti u prošlosti, jer ionako se ono što je bilo ne može promijeniti, ali treba se toga sjećati i učiti djecu o tome, kaže Frane koji će svome malenom Franu jednog dana ispričati koliku je žrtvu njegova Škabrnja podnijela za život u slobodi.

U Škabrnji Frane danas živi sa suprugom Josipom i njihovim jednoipolgodišnjim sinom kojeg su nazvali po tati, samo kraće Fran, i kako ističe više puta u razgovoru, zadovoljan je onime što im ovo mjesto pruža.

- Imamo sve što nam treba, od trgovine, pošte, škole, vrtića, a uskoro bi trebale proraditi i jaslice. U Škabrnji živi dosta mladih obitelji, a i Zadar nam nije daleko, kaže Frane Ivković, jedan od onih koje je Domovinski rat i nakon svršetka trajno obilježio, ali koji unatoč tome u svojoj Škabrnji s optimizmom dočekuje svaki novi dan.