Rođenjem u gradu Zadru udahnuli smo duh njegove bogate i slavne prošlosti, a bezbrižnim odrastanjem u njemu, okruženi svom njegovom ljepotom arhitekture, načinom života nametnut nam je, moglo bi se reći, visoki standard ljepote i sklada. Nesvjesno to nosimo u sebi gdje god da putujemo po svijetu, kažu sugovornici iz zadarskih Stanova.
Stanovi i Župa Marije Kraljice mira na Stanovima prostire se na sjeveroistočnom predjelu grada Zadra. Crkveni shematizmi bilježe podatak da je 1856. u Stanovima bilo svega 14 stanovnika. Pred I. svjetski rat (1912.) naselje je naraslo na 90 obitelji s 326 osoba. Stanovi danas broje oko 5.000 stanovnika, od toga oko 250 domicilnih Stanaraca prezimena Dujela, Dukić, Perinović, Perinčić, Tikulin, Goić, Gazić, Diskoria…
Stanarci rado prigrle pridošlice...
- Stanarci su gostoljubivi ljudi i sve pridošlice prigrlimo širokom otvorenih ruku, srce i dušom. Zato smo svi Stanarci koji žive ovdje barem desetljeće, dva, tvrde sugovornici u dijelu Stanova koje je sasvim raskopan zbog aglomeracije, izgradnje kanalizacije i promjene vodovodnih cijevi.
Pisanjem o književniku Ferdinandu Perinoviću te pisanju i čestim druženjem s Miljenkom Dujelom, počasnim predsjednikom Dtruštva Stanaraca, humanitarcem i autorom mnogih dokumentarnih filmova, u pamćenju za trajno je ostalo: “Stanarci su potomci Varošana”.
- Stanarci su prije nekoliko godina proslaviti 450 godina veličanstvene, najveće procesije koja je ikada održana u Zadru, a organizirala ju je Bratovština težaka 12. studenog 1567. godine radi preseljenja ikone Gospe od Varoša s oltara crkve sv. Mateja koja se nalazila u varošu sv. Martin (varoš sv. Martin obuhvaćao je današnji prostor Perivoja Vladimira Nazora i Ravnica, srušen je zbog izgradnje novih zidina a Varošani su preseljeni na prostor današnje Citadele) na glavni oltar crkve sv. Stjepana u Gradu. Tako je današnja crkva sv. Šime od 1567. do 1632. godine bila posvećena Gospi od Varoša, u dopisu medijama napisao je Ferdinand Perinović.
Uvijek pripadali gradu Zadru
Do polovice 19. stoljeća stanovništvo na Poluotoku i Stanarci uvijek su pripadali gradu Zadru.
- Do 1632. godine Stanarci (njihovi preci Varošani) pripadali su Župi sv. Stošije, od 1632. do 1953. Župi sv. Šime, od 1953. do 1983. Župi sv. Ivana, a tek 1983. godine izgradnjom crkve na Stanovima Stanarci su dobili svoju Župu Mariju Kraljicu mira koja je sljednica Gospe mira (Domina pacis), to jest Gospe od Varoša, reći će Perinović.
Nova samostalna župa na Stanovima nastala je podjelom od Župe sv. Ivana na Relji, a utemeljio ju je 5. srpnja 1978. tadašnji zadarski nadbiskup mons. Marijan Oblak. Za liturgijsku službu služila je kapelica Gospe Fatimske, nekadašnji i sadašnji dućan. Građevinska dozvola za izgradnju novoga pastoralnog centra i župne crkve dobivena je 21. listopada 1981. Novu crkvu je posvetio 27. studenoga 1983. zadarski nadbiskup Marijan Oblak.
- Ja sam beskrajno zaljubljena u svoje Stanove i svoj grad, u svaki njegov kamen pa unatoč svim problemima s kojima se suočavamo vidim njegovu ljepotu i ljeti i zimi, u jednom će dahu gospođa Dujela, dok sam vozilom zalutao u epicentar gradnje stanarske aglomeracije...
Svete mise i crkvene obrede posljednjih 18 mjeseci predvodi omiljeni župnik don Marinko Jelečević, dugogodišnji vratar svećeničke reprezentacije Hrvatske, NK Polača i više malonogometnih ekipa.
- Crkvene zborove vode Marija Perinović i Goran Franov u kojom pjeva i gradonačelnik Branko Dukić, kaže 86-godišnji Nikola Karamarko, župnikova “desna ruka”, dok se nakon jutarnje i potom pučke mise tradicionalno druže u dvorištu crkve Kraljice mira uz fritule, kolače i piće...
Nekada su Stanovi bili periferija Zadra. Tridesetih godina prošlog stoljeća, Stanovi su bili odmaralište i izletište Zadrana. Pogotovo nedjeljama.
Drže do svog imidža
- Onda se samo nedjeljama moglo feštati, blagovati, drugim danima se radilo ili u polju ili u tvornicama. Na Stanove bi dolazila gospoda iz grada jer je bilo nekoliko dobrih gostionica, u kojima se pilo dobro vino, jer je naše polje imalo dobre vinograde, a danas ne znam ima li sve skupa desetak čokota. Prodavalo se vino i privatno, stavila bi se grančica. Nedjeljom bi se na svim stranama igralo i na zogu, boćalo, tu bi bila naša intima, priča Miljenko Dujela, dobitnik Nagrade Grada Zadra koji je desetljećima živio u Italiji, na tamošnjoj nacionalnoj televiziji RAI bio montažer, redatelj, producent i - novinar.
Zadar je bio mali grad, kotar, čovjek nije mogao tako često ići puno dalje od grada. Ženili su se tu, s prekrasnim Bokanjkama, Pločankama, Arbanaškama. Nedjeljom bi se okupljali.
-Tridesetih godina, kada smo bili pod Italijom i stanovnici Stanova su bili gospoda, držali su do svog imidža, istaknuo je Dujela, dok mi misli lete na ugodna druženja i na slasni bakalar pod pekom u kultnoj stanarskoj konobi kod Suraća. Stanarci su bili trudbenici, težaci, ali nedjeljom je obvezno bilo staviti klobuk, lipu kravatu, bilu košulju i - put grada.
- Bili smo župa sv. Šime, gravitirali gradu i odlazili tamo na misu. Mi bi se dica onda s materama vratili, a naši bi očevi otišli prema Varošu, to je bilo nekako tabu za djecu i zabranjena zona, fotografskim pamćenjem prisjeća se Miljenko Dujela.
