Erupcija emocija, nalet ponosa i sjećanja dogodili su se u Sukošanu, u zaseoku Makarska, tijekom svečanosti otkrivanja murala u čast prerano premnulog Ante Oljice zvanog Šele. To je prvi mural Božjem stvorenju i slici Božjoj uopće u povijesti dvijetisućljetnog Sukošana.
- Velika je čast da se stupu obitelji brata Ante, koji je nakon kratke bolesti 8. kolovoza 2025. preminuo u 65. godini života, odaje ovakva počast, ponosno će Joso Oljica.
Vratila se sjećanja
Autor murala je poznati zagrebački street artist i likovni umjetnik Lonac. Njegovi murali krase zidove diljem svijeta, a njegovi radovi ostavljaju bez daha. Umjetnik je neopisivo talentiran, ostavlja promatrače bez riječi.
- Dok se otkrivao mural emocije su bile na vrhuncu, miješale su se tuga i ponos. Vratila su se sjećanja, a suze se nisu mogle sakriti, prepuni emocija rekla su braća Šime i Milan Oljica.
Mural su otkrili Šelin sin Ivan, kćer Kate te unučad Antonija i Nikola. Nakon emotivne svečanosti i impresivne bakljade, u kolopletu tuge i ponosa, pridružili su se supruga Marija, zet i rodbina.
- Velika nam je čast i iskrena radost što možemo izraziti zahvalnost svima koji su svojim trudom, vremenom i dobrom voljom doprinijeli nastanku ovog veličanstvenog murala za Šelu, kazao je Šime Oljica Vedranov, voditelj programa.
Osim Šime Oljice, u Organizacijskom odboru bili su Hrvoje Oljica, Ive Oljica, Mate Oljica, Jure Žilić, Mateo Čakarun, Ivan Dujmović i Jakov Čalušić. Oni su ideju na impresivan način u kratkom vremenu pretvorili u stvarnost.
Predanost, energija, zajednički duh
- Prije svega, od srca želimo zahvaliti Ivoni Gašparović, Anti Oljici, Davidu Čakarunu, Marinu Franiću, Željku Gašparoviću, Zvonku Ninčeviću, Nediljku Gašparoviću, Davoru Smoliću i Anti Dijanu Kesi - vaša predanost, energija i zajednički duh utkali su se u svaki detalj ovog djela. Bez vas, ovaj mural ne bi bio moguć, poručili su organizatori.
Posebna zahvala upućena je Boži Gašparoviću -Bokiju, vlasniku plažnog kafića, na pomoći u organizaciji turnira svih godina.
- Veliko hvala Općini Sukošan, Turističkoj zajednici Općine Sukošan te Komunalnom poduzeću Zlatna Luka na podršci, suradnji i pomoći u realizaciji projekta — vaš doprinos pokazuje koliko zajedno možemo učiniti naš Sukošan još ljepšim, poručio je voditelj.
Gore spomenutima dodijeljene su prigodne majice. U ime Općine, majicu je preuzeo načelnik Andrija Vanjak koji je dao i osobnu podršku u organizaciji ove svečanosti. U ime TZO Sukošan majicu je preuzela Mirjana Veleslavić – Nadinić, a u ime komunalaca Andrija Smolić – Smoljo.
- Hvala svima koji su na bilo koji način pridonijeli nastanku ovog murala s kojim će naš Ante Oljica Šele živiti vječno, sukus je odgovora Ive Lozića i Ivice Dujmovića, koji su na ovom događanju bili zaduženi za bogati mesni roštilj.
Na memorijalnom boćarskom turniru Ante Oljica Šele natjecalo se čak 24 ekipa iz Sukošana, Debeljaka, Bibinja, Galovca, Nadina, Bokanjca, Zemunika i Prkosa.
Najbolji i najmlađi boćar Roko Smolić
- Prva dva dana trodnevnog turnira igralo se na boćalištima Makarska i u Tustici, posljednjoj oazi makije na Mediteranu, navodi Hrvoje Oljica.
Završnica turnira na boćalištu Makarska odigrala se pred nekoliko stotina gledatelja.
- Šele je bio prvenstveno obiteljski čovjek, dokazani filantrop, hrvatski dragovoljac Domovinskog rata. Šele je bio duša od čovika, car baluna i kralj od boća, meštar od morske mriže i vrša, vridni i radišni poljoprivrednik, zaljubljenik u sukošanski nogometni klub Zlatna luka i splitski Hajduk. Njegov vedar duh, dobrota, šarm i humor privlačili su ljude, u jednom će dahu sukošanski kroničar Šanduka.
U polufinalnom srazu do 21 punta u neizvjesnoj završnici, ekipa Jarcegovi bila je uspješnija od ekipe Tri odabrana, a u drugom polufinalu Josini u utakmici s ekipom Sipe.
- Treće mjesto osvojila je ekipa Sipe (Bore Vanjak, Marko Peić Pito, Mladen Raspović Sidonja). A finalnu utakmicu ne bi bolje režirao ni legendarni Alfred Hitchcock, rekao je Božo Gašparović.
Makarunci protiv Makaunaca, Jarcegovi (Davor Smolić Daki, njegov sin Roko, bratić Jure) protiv Josinih (Joso Oljica, Toni Režan, Marin Ninčević). Junak infarktnog finala bio je najmlađi boćar, 18-godišnji Roko Smolić, koji je ponio titulu najboljeg boćara turnira.
Boćaricama najviše aplauza
Nastupila je i jedina ženska ekipa Venci Miško u sastavu Ružica Oljica, Ivana Vanjak, Mira Nosić i Suzana Rotim Lončar.
- Da se davala nagrada za najveseliju i razdraganiju ekipu bez premca bi je osvojila boćarska ekipa Venci Miško, rekao je Ernest Marnika, mladi zadarski glazbenik koji je noćnim satima u šatoru stvorio energičnu rock atmosferu.
Boćarice Venci Miško su pokazale da u njima ima “špirita”, nisu se predavale ni do posljednjeg punta.
- Štoviše, u revijalnoj utakmice uoči finala za punat smo pobijedili muškarce. Baš smo ponosne, zakljućila je Suzana Rotim Lončar, “Flora” buketić.
Prije 50 i više godina nogomet je bio za mlade, a boćanje za odrasle. Na boće se igralo samo nedjeljom i zapovijedanim blagdanima i to nakon mise. Boćama se valjalo, gađalo i bumbizavalo. Vikalo se, svađalo i pivalo, a potom zaigralo na gromoglasnu igru šije-šete. Sve se promijenilo, pa i boćanje.
- Zajedno smo pokazali koliko možemo kada vjerujemo u iste vrijednosti i kada radimo sa srcem, zaključio je Šime Oljica.
