Zadarska županija između građevinskog čuda i turističke “održivosti”

U dva smo paralelna procesa u kojima Zadarska županija juriša ka vrhovima Hrvatske. Prvi je gradnja koju nazivamo stanogradnjom gdje u odnosu na broj stanovnika Zadarskoj županiji nema premca u zemlji, a možda i puno šire. Drugi je proces svođenje života na život od turizma, jer smo sve drugo uništili ili pogubili. To su i umnogome dva suprotstavljena procesa, makar ne vidimo, a niti se vlasti ponašaju kao da vide da su ta dva procesa suprotstavljena, odnosno da se jednim “pila grana” onog drugog, a od čega mahom živimo. Dok god sve razine vlasti ubiru lijepe novce od svake gradnje (PDV, komunalni doprinosi i tko zna što sve još) nikom neće pasti na pamet to zaustaviti. I dok god imamo najveću zaposlenost dosad, nebitno što se radi. I dok god ovdje ima beskrajna količina “dodatnog”, sivog, crnog i kojekavog drugog novca kojem u “korijene” nitko ne može ući.

Zadarsko građevinsko bujanje

Najnoviji sređeni podatci o građenju u Hrvatskoj kažu da je od 18.991 stana s izdanom građevinskom dozvolom u Hrvatskoj u 2022. u Zadarskoj županiji 2.963 što je oko 16% sve stanogradnje u zemlji. Više stanova gradi se samo u Zagrebu (4.353) dok bitno veća Spitsko-dalmatinska županija ima 2.480, Primorsko-goranska jedva 876, a veća i turistički atraktivnija Istarska 2.139. Pa tako na području Zadarske županije na kojoj živi 4% stanovnika Hrvatske, ovog trenutka niče četiri puta više stanova od našeg udjela u tom stanovništvu. Govorimo o stanovništu koje se i ovdje kao i svuda drugdje u Hrvatskoj - smanjuje.

Po vrijednosti tih radova od oko 173 milijardi kuna ovdje je 2,5 milijardi što je oko 15% svih vrijednosti radova u stanogradnji u zemlji (kako smo prethodno naveli za 4% stanovnika). I da ne bude zabune, tako je godinama, gotovo desetljećima. U istim smo tim desetlječima pratili kako je temeljna zadaća svih gradonačelnika, općinskih “selonačelnika” bilo - proširisti građevinske zone do besmisla i gubljenja bilo kakve veze s brojem stanovnika i njihovim potrebama. Nitko se nije bunio. Jer neki su prodavali zemlju, drugi i sami gradili, jer jedino što se u ovoj zemlji isplati je - rentijerstvo. I država se pravila, i još se pravi, da se to nje ne tiče. Prezadovoljna EU novcima i napuhanim prihodima od PDV-a ni slučajno nije bacila pogled na to koliko se ovdje (ne) oporezuje rentijerstvo, poglavito u turizmu.

Nagrižena hrvatska temeljna turisitčka vrijednost

Temeljna vrijednost Hrvatske u turizmu nismo na žalost mi ljudi već - prostor. Uostalom, ako ovako nastavi uskoro će u turizmu i ugostiteljstvu biti stranih radnika koliko i naših. Prostor nam je blago, bilo da se radi o prirodnom prostoru, simboliziranom i institucionaliziranom mnoštvom nacionalnih i parkova prirode, ali s mnoštvom ljepota i izvan toga, ili kulturno oplemenjenih u sačuvanim prostorima od vremena Rimskog carstva preko srednjevjekovlja pa i do ponekog modernog “bljeska” (Morske orgulje i sl.). Njegova je rasprodaja beskrajna, u što se uvjeravamo svaki dan bilo đirom po Zadru ili điravanjem po županiji, sada više ne tek na obalnom pojasu, već i debelo u zaleđu.

Hrvatske statistike turisitčkog smještaja

Eurostatovi (Europski statistički ured) podaci navode da u hotelskom i sličnom smještaju u Hrvatskoj imamo 165.102 kreveta, u kampovima 263.961, a u domaćinstvima i sličnim objektima koje definiraju kao objekte za kratkoročni najam, 656.650 postelja (bez pomoćnih), a u preko 100 tisuća takvih objekata.

Ukupno 1.085.713 kreveta u turističkim smještajnim objektima, kako je nedavno netko izračunao je najviše po glavi stanovnika u Europi, jer ispada da na oko 3 stanovnika imamo jedan krevet za najam, dok je u turistički najnabildanijoj regiji u svijetu, a to je Europa, to negdje oko krevet na 20 stanovnika. Osim što smo najgušće naseljeni tako definiranim krevetima imamo i najintenzivniji turizam na svijetu, odnosno prema broju noćenja po stanovniku usporedivi smo samo s regijom Barcelone, Palma de Maliorce, dok nam recimo pariška ili amsterdamska oblast “gledaju leđa”. Govorimo o usporedbama europskih tzv NUTS 2 regije u čemu je Jadranska Hrvatska ta prethodno navedena regija. Naš je dodatni problem što imamo “najsezonalniju” sezonu u Europi tako da oko 65% prometa ostvarimo u srpnju i kolovozu uz sav trud da se sezona produlji. No moguće u našoj strukturi kapaciteta uvelike i leže razlozi takve sezone. Naime tzv. osnovni turistički kapaciteti, a to su hoteli i resorti rade najdulje, a tzv. objekti za kratkoročni najam najkraće. Hrvatska ima najnepovoljniju strukturu smještaja jer većina zemalja ima oko 60% kapaciteta u tim i takozvanim osnovnim smjetšajnim objektima, a mi u apartmanima, sobama i kućama za najam.

Hrvatska je uvjerljivo najgušće naseljena turističkim krevetima u usporedbi sa svim ostalim državama članicama EU i bez da dodamo jedan jako bitan faktor a to su - vikendice. Prave statistike nema, a okvirno se kaže da imamo 300.000 vikendica, dok nitko ne zna koliko ih se koristi i za ugošćivanje mimo familijarnog, a u našim je propisima porez simboličan i dopušteno je primati obitelj i prijatelje, a sve više vidimo i “prijatelje”.

Od komercijalnog smještaja u preko 60% do 65% su nam privatne sobe i apartmani dok su hoteli jedva prešli 10%, a kampovi su nadomak 23%.

Zadarski kapaciteti - dva puta koliko je nas

Nećemo iznijeti baš najnovije podatke od ovog mjeseca već od lani, ali tada iskazane kao službene. Kažu da imamo 22. listopada 2022. službeno iskazano 155.783 kreveta za smještaj gostiju u Zadarskoj županiji. Kad zbrojimo hotele sa 6.991 mjestom i organizirana turistička naselja s 3.919 mjesta, jedva prebacimo 10.000 u tom što zovu osnovni turisitčki smještajni objekti. Kampovi nas osnaže s 36.622 potencijalna kreveta (osobe). Pa nam onda dođu apartmani, sobe, kuće za odmor na gotovo 110.000 kreveta. A znamo da sve nije nabrojeno, a niti svi kreveti prijavljeni, a o gostima da ne govorimo. No to nije sve, ni slučajno. Ostaju nam vidkendice i ono što sustav eVistior iskazuje kao “nekomercijalni turizam”, ali se isto broji i ti su objekti i ljudi u njima isto tu. Dakle vikendica je prema službenim iskazima ovdje 33.877 (podatak je također s konca 2022.), a ukupno im je iskazano 152.521 ležaj. Svi znamo da je to daleko od stvarnosti, no ako sve primimo kao točno onda na 169.853 stanovnika županije imamo službeno registirano za boravak turista približno toliko kreveta koliko je i nas, ali i približno toliko kreveta za “nekomercijalni turizam”, odnosno vikendaše sa svojim društvima. Dakle što jednih, a što drugih ukupno kad je sve puno bude dva puta više od nas samih.

Održivost? Malo sutra!

Na taj broj kreveta ostvari se u Zadarskoj županiji službeno prijavljenih 15 milijuna noćenja, što će reći oko 100 noćenja po glavi stanovnika županije. Podsjetimo na riječi Mladena Faina, direktora ovdašnje agencije Terra Travel i predsjendika Udruge hrvatskih putničkih agencija koji je u srcu lanjskog ljeta početkom kolovoza samo na primjeru administrativnog Zadra s oko 39.000 kreveta, kada nigdje nije bilo moguće naći krevet, prenio da je u eVisitoru tada bilo prijavljeno oko 19.000 gostiju?!

Vraćajući se prethodnom nastavku eksplozije “stanogranje” u Zadaskoj županiji svi znamo da je prvenstveno riječ o - apartmanima za najam, jer stanovnike ionako gubimo, a malo ih je u stanju platiti preko 3.000 eura za metar stana. Dakle, valja nam očekivati tisuće novih kreveta, grad bez milimetra slobodnog prostora i obalni pojas od Vrsi do Draga kompletno izgrađen, a i Kotari se pomalo grade.

Hrvatska je svoju novu, sada već znanu strategiju za turističku budućnost pretenciozno nazvala - Strategija održivog razvoja turizma do 2030. S ovakovim “jedenjem” prostora, a ponovimo, najvažniji je turistički resurs Hrvatske, teško. S postojećom poreznom politikom koja je manje više sve ono što čini 60% smještaja u Hrvatskoj stavila pod “paušal” i smiješnu naplatu, teško. Istina sada se nakon što se i EU počela intenzivno baviti ovim problemom nešto najavljuje i ovdje. Hrvatska za opstanak turizma, a okosnica joj je opstanka, mora izmijeniti i poreznu, ali i sve druge politike. Svim ostalim razlozima valja priključiti i dodatne iz primjera, recimo, Vira, koji ima najveće brojke u nekomercijalnom i iznajmljivačkom turizmu gdje su većina i vikendaša i iznajmljivača, odnosno vlasnika objekata - stranci. A država im smiješnim paušalom i benevolentnim tretmanom vikendica nastoji što više olakšati.