Srećom, usprkos suvremenim izazovima i trendovima, i dalje u našem gradu postoje obrti koji imaju moć pretvoriti obične predmete u neprocjenjiva umjetnička djela. Jedan od njih svakako je Obrt za uokviravanje slika “Laurana”, u ulici Špire Brusine 7, na Poluotoku, u prolazu prema Katastru gdje smo zatekli Branimira Šalova Matadija i Dominika Šalova, oca i sina zlatnih ruku, ali i oduševljene mušterije...
Najveći izazov - pokriti troškove
Branimir nam je ispričao kako je sve počelo, što je najljepši dio posla, a što najveći izazov. Otkrio nam je i neke od posebno zanimljivih predmeta koje su uokvirili. Dominik ima 30 godina i nakon srednje grafičke škole odlučio je pomoći ocu, sačuvati tradiciju, kao i uspomene brojnim ljudima.
Ova lijepa priča započela je 1988. godine kada je Tomislav Čerina pokrenuo obrt, a Branimira je, kako on kaže, vrbovao 2002. godine.
- Već tada sam bio u umjetničkim vodama, Čerina je odmah shvatio da će mi ovaj posao dobro ići. I išlo je, valjda imam neku žicu. Eto, tako smo krenuli, 20 godina i ne posustajemo, započinje Branimir koji se najprije bavio fotografijom, pa modeliranjem suvenira, a sad je posvećen konstruktivizmu, naravno uz posao koji radi...
Najljepše u ovom poslu mu je, otkriva, upravo - mir.
- Radim po svom ritmu, izražavam se na svoj način, u dogovoru s mušterijama naravno. Pokušavamo ispuniti želje, ali uvijek držimo do toga da se prema slici treba napraviti okvir, a ne prema namještaju i zavjesama, tumači Branimir.
S druge strane, najveći je izazov, odgovara iskreno, pokriti sve troškove i isplatiti plaću.
- I ostati živ i zdrav u ovom podneblju, dodaje Branimir kroz smijeh.
Potporu Grada Zadra za tradicijske i umjetničke obrte ne prima jer mu je adresa na otoku Sestrunju koji pripada Općini Preko koja, koliko mu je poznato, ne isplaćuje takve potpore.
Uokvireni dres KK Zadar
Ljudi najčešće donose diplome, radove umjetnika..., a znali su donijeti i tange, zrno prosa...
- Evo, imamo tu kamen, djevojčica ga je izronila, u njemu je vidjela nešto što joj se baš sviđa, želi ga sačuvati pa će to ući pod okvir, kaže nam Branimir.
Dok razgovaramo, dolaze dva presretna mlada dečka kako bi zahvalili Šalovima, a nama, igrom slučaja, donijeli izvrsnu priču unutar okvira ove priče o okvirima.
- Prijatelj nam se ženio u subotu, on i supruga su vjerni navijači KK Zadar. I onda smo najprije u dogovoru s KK Zadar napravili dresove s njihovim imenima, Marija i Krsto, i godinom vjenčanja pa smo to donijeli ovdje uokviriti. Znam prijatelja cijeli život i nikad ga nisam vidio tako oduševljenog, on je prvi put ikad ostao bez teksta. Kasnije je ponosno nosio okvir kroz salu. Kakva sreća, odlično je ispalo, priča nam mladi dečko i pokazuje fotografiju.
Naravno, fotku objavljujemo, možda Vam zatreba ideja za originalan, kreativan, vjenčan i vječan poklon.
Na mladima zanat ostaje
Upravo zbog ovakvih stvari i emocija, tradicijski obrti opstaju, premda, ističe Branimir, bilo je dobro do 2008. godine, do prve krize, a od tada do danas uvijek je neka prepreka - od pandemije do jeftinih trgovina.
- U pandemiji smo nekako uspjeli isplivati, zahvaljujući potporama, krenuli opet od nule. Ima posla, uvijek može više, ali za nas dvoje skromnih je dovoljno. Najbitnije da ne boli, zaradit će se. S ovim poslom se nećeš obogatiti, ali može se živjeti, govori Branimir.
Branimir sumnja da bi mlade zanimao ovaj posao jer, kako govori kroz smijeh, nije na mobitelu.
- Treba raditi rukama, boriti se za sebe, biti kreativan, dodaje Branimir.
Nasreću, njegov sin Dominik iznimka je koja potvrđuje pravilo.
- Završio sam grafičku školu, radio u ugostiteljstvu, malo u Betini na održavanju jednog broda, to je bilo lijepo iskustvo... Ovaj posao je došao sam od sebe. Ćaća je pitao prije osam godina bi li radio i evo me, simpatično priča Dominik kojem je u poslu - sve lijepo.
