Početak listopada Zadru uvijek donosi poseban ritam. Turisti polako napuštaju rivu i Kalelargu, a njihove korake zamjenjuju studenti koji, nakon ljetne pauze, ponovno preplavljuju grad. Ulice su odjednom življe, autobusne stanice punije, a kafići oko Sveučilišta bruje od razgovora. Povratak na fakultet za studente znači mnogo više od ponovnog ulaska u predavaonice. To je povratak prijateljima, ritualima, sitnim navikama, ali i obvezama koje dolaze u paketu sa studentskim životom. Čini se kao da cijeli grad diše drugačije kad se oni vrate.
Neformalna studentska učionica
Kafići na Poluotoku, nekad rezervirani za ljetne goste, sada ponovno postaju neformalna studentska učionica. Ovdje se ujutro ispijaju kave, listaju skripte, komentiraju ispiti i dogovaraju druženja. Od listopada za studente, kava je institucija. Ljeti je to samo napitak, a od jeseni postaje prijelazni ritual između obaveza i slobode.
- Puno više volim piti kavu dok imam tonu obaveza, kao da je više cijenim jer imam određen vremenski period da ju popijem. Fali ti ovo kad odeš doma na ljeto. Nije isto piti kavu u svom mjestu i ovdje, gdje znaš da ćeš naići na nekog s faksa’, nasmijano komentira studentica Lara i priznaje da je već u prvom tjednu popila “više kava nego cijelo ljeto”.
Jesenska euforija donosi i tremu
Iako je rujan službeno mjesec ispita, pravi povratak u ritam počinje tek početkom akademske godine, odnosno listopada. Studenti dolaze iz svih krajeva Hrvatske, a neki i iz inozemstva.
- Obećao sam si da ću se ove godine bolje organizirati, da neću učiti noć prije ispita kao u srednjoj, tamo su me isprepadali da tako neću položit ništa na faksu. Baš ćemo vidjeti hoću li biti dosljedan svojim obećanjima, kaže Marko, brucoš koji je u Zadru već tri tjedna jer je “htio osjetiti grad prije nego sve krene ozbiljno”.
Brucoši posebna priča
Brucoši su posebna priča. Njihovo uzbuđenje i nesigurnost lako se primijeti. Dok traže dvorane i učionice, ponekad zastanu po hodnicima i gledaju raspored kao da je šifra koju treba dešifrirati. Stariji studenti im često uskoče u pomoć, pa se tu odmah stvaraju nova poznanstva. Iako na prvi pogled sve izgleda bezbrižno, ispod površine se osjeti blaga trema. Nova akademska godina donosi nove kolegije, nove profesore, nove zadatke. Naše dvije Ane spremne za sve to, ali ne skrivaju da im razne akademske obaveze znaju donijeti brigu i nervozu.
- Svaka godina ima neki svoj izazov. Prva je bila privikavanje na Zadar i faks, druga na tempo, sad ćemo za treću vidjeti, a znam već unaprijed da će mi diplomski donijeti razmišljanje o praksi i poslu. Sve nas to malo stisne, ali kad vidiš da su i tvoji prijatelji u istom, nekako je lakše, priznaje Ana, studentica jezika, koja se nakon tri završene godine u Zadru seli u Zagreb.
- Ovdje mi je bilo super, ali sam htjela malo iskusiti i veći grad. Jako se bojim kako ću se uklopiti s obzirom na to da su mi svi prijatelji ovdje u Zadru. Profesori me poznaju, za razliku od onih u Zagrebu, tamo nemam poznanstva ni iskustvo, ali svi se već nekako snađu pa ću valjda i ja, komentira Ana koja će seliti u Zagreb idući tjedan.
Prisutnost studenata u ovom gradu mijenja svakodnevicu. Ujutro redovi u pekarama postaju duži, a bicikli se pojavljuju na svakom uglu. Studente dodatno motivira to što je Zadar grad u kojem se lako snalaziti. Grad je dovoljno mali da sve bude blizu, a dovoljno velik da uvijek nudi nešto novo.
Lov na stanove je lov na blago
Jedna od prvih velikih briga svakog studenta u Zadru, pogotovo brucoša, je gdje i kako pronaći stan. Priče o potrazi za smještajem nerijetko nalikuju na male avanture. Možemo ih usporediti i s lovom na blago, samo što je umjesto blaga, nagrada stan s normalnim tušem, prozorom koji se zatvara i ormarom koji se ne raspada.
-Tražili smo stan cijelo ljeto, a svaka pristojna opcija bila je već zauzeta. Na kraju smo ga našli tek u rujnu, i to preko prijatelja od prijatelja. Cijena je bila iznad onoga što smo planirali, ali kad si student, sve mjeriš u kategorijama; koliko je blizu faksa, koliko blizu menze, prepričava Katarina, studentica sociologije.
Drugi studenti otkrivaju slične priče. Neki su živjeli s cimerima koji su postali najbolji prijatelji, a neki s onima koje će, kako kažu, pamtiti “kao najteži ispit faksa”.
- Meni je cimerica znala kuhati u tri ujutro. To me na početku tako smetalo jer bi me budilo. Na kraju sam se naviknula i nekako mi je to postalo normalno, priča Lara.
Za razliku od privatnih stanova, život u studentskom domu ima potpuno drugačiju dinamiku. To je svijet u kojem je anonimnost gotovo nemoguća. Svi znaju gdje si sinoć bio, do kada i s kime.
- U domu si stalno okružen ljudima. Nekad to zna biti naporno, ali većinom je odlično jer uvijek ima netko tko ide na isto predavanje, netko s kime možeš popričati u bilo koje doba i jednostavno, ne osjećaš se usamljeno. U domu sam bila dvije godine i ponekad mi se fali vratit, iako, ipak bi izabrala stan ako već mogu birati, poručuje Karla.
Studentski ventil nakon predavanja
Ako su jutarnje kave ritual, onda su večernji izlasci ventil. Povratkom studenata u Zadar, grad noću dobiva potpuno novo lice. Kalelarga, Forum i kafići oko sveučilišta pretvaraju se u mjesta gdje se susreću generacije, gdje brucoši po prvi put isprobavaju kako je to biti student, a oni stariji podsjećaju mlađe da je izlazak jednako važan kao i kolokvij.
- Nekad sam, nakon izlaska, znala skoro zaspati na predavanju ili uopće ne doći, ali mislim da je to isto dio studentskog života, kaže Karla.
Poseban dio zadarske studentske priče su brucošijade i raznovrsne ESN večeri u Lerotiću.
- Kad si brucoš, sve ti je novo i svaka brucošijada je spektakl. Poslije shvatiš da je jednako dobro i kad vas deset sjedne na zidić ili ode na Kolovare i pjeva do jutra’, komentiraju studenti za kraj dok ispijaju kavu u omiljenom kafiću.
Ipak, svatko ima svoj ritam, nekome su omiljeni veliki koncerti i noćni klubovi, a drugima druženja u manjim društvima u parku ili improvizirane večeri na plaži. Upravo ta raznolikost čini studentske izlaske posebnima, jer svaka večer nosi novu priču, novo prijateljstvo ili anegdotu koju će se prepričavati godinama kasnije. A kako kažu zadarski studenti, “najbolje uspomene često nastanu baš onda kad se ništa posebno ne planira’’.
