Održano je predstavljanje knjige “Karbun - spomen na kolanjske rudnike ugljena - da se ne zaboravi” koju je napisao Ivan Balabanić. Ova knjiga donosi analizu i sjećanja na rudnike ugljena u Kolanu, ostavljajući, usudili bismo se reći, neizbrisiv trag u kolanjskoj povijesti i kulturi.
- Puno naših mještana podržalo je ovaj važan događaj. Uz emotivne priče i bogatu povijest koju je Ivan Balabanić podijelio s publikom, večer je obogaćena snažnim vezama s prošlošću. Želimo očuvati sjećanje na rudnike ugljena i zahvaliti autoru na njegovom predanom radu i posvećenosti, poručili su iz TZO Kolan najavivši obilazak kolanjskih rudnika.
Naša kulturna baština odnosi se na sve aspekte našeg nasljeđa, uključujući arhitekturu, umjetnost, tradiciju, jezik, običaje i povijest. Očuvanjem baštine stvaramo osjećaj zajedništva i pripadnosti. Ona predstavlja našu povijest, našu kulturu i naše vrijednosti, daje uvid u živote naših predaka i njihove načine života.
Gospodin Balabanić nam je u razgovoru prije predstavljanja knjige naglasio da na području nekadašnjega rudnika postoje tisuće kubika materijala koji je iskopan te se još uvijek nalazi odložen u hrpama. Također, postoji i veliko okno koje se prostire na 200 m dužine, 80 m širine između 15 i 20 m dubine.
Od iznimne koristi bilo bi postojanje legenda koje će turistima i ostalim posjetiteljima pružiti uvid u bogatu povijest rudnika, ali i organiziranje turističkih obilazaka koji će posjetiteljima pokazati sve ono što ovo područje ima za ponuditi.
Prema nekim je podatcima rudnik započeo s radom davne 1756. godine. Saznali smo i da je naš sugovornik u ugljenokopu radio u zadnjim godinama rada ugljenokopa, oko 1966. godine, kao mladić od 19 godina. Tijekom razgovora s nama, Balabanić nam je objasnio kako je uz predaju i informiranje, kao i osobno znanje i iskustvo koje je stekao u rudniku, iskoristio kako bi napravio korisnu knjigu o ugljenokopu.
- Ja sam sve, kako mi to kažemo - ‘posupa’ od moga pokojnog dida koji je radio u rudniku i jednom mi prilikom rekao: “sinko, bilo nam je teško, kalivali smo se do 100 metri u duboku jamu, pa smo išli na stotine metara u tuneli”. Ja sam mijenjao oca u rudniku, a on je išao u polje. Zato sam u toj mjeri upućen, znam dosta o svemu tome, to mi i leži, to i volim, ali glavni cilj mi je da sve zabilježimo kako bi ostalo našim budućim generacijama. Ali, ne samo njima, nego i našim brojnim dragim gostima, istaknuo je Balabanić.
Na jednostavan način, ali iskreno iz duše, u knjizi je prikazano sve onako kako se sve događalo po izvorima starih knjiga i iskazima ljudi koji su živjeli u to doba.
Uključujući se u očuvanje i zaštitu tradicijske i kulturne baštine, možemo sačuvati nevjerojatne priče o svojoj bogatoj prošlosti. Valja naglasiti jedinstvenost ovoga područja budući da nijedan od 1 000 hrvatskih otoka nije imao ovakve vrijednosti i zato ih je važno očuvati kako bismo osigurali da se ta posebnost prenese i na buduće naraštaje.
