Na lokaciji Barbir u podmorju Sukošana, na samo dva metra dubine, zadarski arheolozi otkrili su više od dvije tisuće godina star i dobro očuvani rimski drveni brod. Brodska je konstrukcija očišćena u cijelosti i detaljno dokumentirana radi izrade fotogrametrijskih modela.
- Vrlo dobro očuvana brodska konstrukcija koja datira u perioda 1. - 2. stoljeća duljine oko 12,5 metara sadrži i mnoge elemente gornjeg nadgrađa broda, što predstavlja prilično rijetke nalaze brodske arhitekture koji se mogu pronaći prigodom istraživanja antičkih brodoloma, kazao je Mladen Pešić, ravnatelj Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju Zadar, ujedno i voditelj opsežnog višegodišnjeg istraživanja.
Naime, lokacija Barbir je veliko i važno sukošansko nalazište. Pokazuje da je života ovdje bilo i u Rimsko doba, i to u onim najslavnijim godinama.
Izronio rimski brod iz 1. stoljeća
- Dosadašnji arheološki nalazi upućuju da se prostor antičke luke u Sukošanu koristio duži vremenski period, od 1. stoljeća, odnosno od trenutka kada Rimska civilizacija svoje granice širi na naše krajeve, pa sve do 4., a možda čak i početka 5. stoljeća, sukus je odgovora zadarskih arheologa.
Analiza drva pronađenih na dnu mora u Barbiru rađena je na Gozdarskom Inštitutu Slovenije, a analize vrsti starosti drva u Poznan Radiocarbon Laboratory u Poljskoj i potvrdile su zaključke koji su izvedeni na osnovu analize keramičkog materijala.
- Drvo je datirano u 1./2. stoljeću te u drugoj polovici 4. stoljeća, obznanjeno je u zadarskom MCPA-u.
Višestoljetno sukošansko samoposluživanje
Na Barbiru je, s usporedbom na prvih 400 godine nove ere, danas nakon 1.600 godina nivo mora viši za oko 1,5 do dva metra. Tijekom stoljeća, naročito u proteklom 20. stoljeću, mnogi su, osobito strani državljani gotovo u potpunosti devastirali arheološko nalazište Barbir. Pokradeno je na stotine amfora, keramičkih i staklenih proizvoda te novčića. Uglavnom, moglo bi se reći, zbog neznanja, na temeljima rimskih villa rustica “nikle” su moderne vile, kažu Sukošanci
I ove godine djelatnici Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA) su nastavili podvodna arheološka istraživanja antičke luke na lokaciji Barbir u Sukošanu.
Na tom su mjestu još davne 1973. od strane zadarskog arheologa Borisa Ilakovca dokumentirane podvodne strukture koje su činile kompleksnu luku, za koju se već tada pretpostavilo da pripada vremenu rimske vladavine na našim prostorima.
Mul dug 100, lukobran 40 metara
Pristanište se sastojalo od jednog velikog mula dužine gotovo 100 metara koje je zajedno sa drugim manjim lukobranom dužine oko 40 metara činilo luku zaštićenu od južnih i sjevernih vjetrova. Same pristanišne strukture su bile građene na način da su se obrađeni trupci izrađeni od lokalnog bora (pinije) vertikalno u nekoliko paralelnih nizova zabijali u morsko dno, a prostor među njima se ispunjavao kamenom i pijeskom.
Budući da nije poznato da je u antičkom vremenu na području Sukošana postojalo neko veće naselje, luka je najvjerojatnije prvenstveno služila gospodarskom imanju koje se nalazilo u njenoj neposrednoj blizini, a čiji ostatci za sada nisu istraženi.
Podvodna arheološka iskopavanja su pokazala da je luka nastala krajem 1. stoljeća, o čemu svjedoče brojni nalazi keramičkih posuda i amfora, uljanica te ulomaka stakla koji su na putem pomorskih trgovačkih veza do Sukošana došli iz različitih krajeva Mediterana, s područja današnje Grčke, Turske, Bliskog Istoka i Italije.
- Na osnovu nalaza amfora znamo da se iz udaljenih krajeva uvozilo vino, maslinovo ulje i riblji proizvodi, a od ostalih prehrambenih proizvoda se ističu brojni nalazi koštica maslina, višnje, grožđa, breskve, kao i ljuski oraha i lješnjaka, navode istraživači.
Novčići cara Konstantina II, Konstansa i Konstancija II
Veliko proširenje lučkih instalacija dogodilo se sredinom 4. stoljeća, a dokaze o intenzivnom trgovačkom prometu tijekom tog vremena nam pokazuju i nalazi s prostora sjeverne Afrike.
Među nalazima iz tog razdoblja svakako se ističe tridesetak brončanih novčića kovanih za vrijeme careva Konstantina II, Konstansa i Konstancija II pronađenih u sloju dubine 150 centimetara ispod razine današnjeg morskog dna.
Ostatci lučkih instalacija važnih antičkih središta poput Zadra, Salone i Pule uslijed modernih gradnji su većim dijelom uništene i do danas neistražene. Stoga nam podatci koje arheolozi mogu dobiti istraživanjem podmorskih struktura vezanih uz manja naselja ili gospodarske objekte, poput ovog u Sukošanu, pružaju brojne dokaze o načinu njihove gradnje, a ujedno svjedoče i o važnosti naše obale u trgovačkom prometu koji se duž nje odvijao u vrijeme antike.
