Tamo gdje sam rođen vole ljude, tamo se dobra djeca jutrom bude, tamo ih brižne majke uvijek uče, na ljubav i mir. Tamo gdje moje misli sada plove, drugi žive moje snove, u dvorištu mom sad se druga djeca igraju...
Tradicija i baština
Nostalgična i domoljubna uspješnica Tomislava Ivčića puna emocija rijetko nekoga ostavi ravnodušnim, a stariju generaciju Zadrana neumoljivo i sjetno vrati u davno doba mladosti, ponekad ne tako lijepo, ponekad i da. Mjeseci, godina za godinom, neumitno teku u prebrzom ritmu, mnogo toga nosimo u uspomenama, oživljavajući ih tek na trenutak u fragmentima i kadrovima izronilima slučajno ili usputnim povodom iz kakvih prašnjavih arhivskih ladica.
I požutjelih novinskih stranica. Podsjećajući nas kako uz nas i naš rast, naša osobna odrastanja, raste i odrasta naš prekrasni grad. Prošla je puna 41 godina, preko četiri desetljeća, kada su veslači Jadrana uselili u novi Veslački dom sagrađen na Obali kneza Branimira.
Nekako u ovo doba, početkom travnja 1969. zbog izgradnje prometnice na Branimirovoj obali počelo je rušenje starog doma koji se do tada nalazio na lokaciji sadašnjeg spomenika pomorcima, stotinjak metara sjevernije i zapadnije od današnjeg doma.
110. rođendan Kluba
Klub je umjesto da krene u izgradnju novog “veslačkog” morao adaptirati jednu daščaru u koju su smjestili nekoliko čamaca i koja je sljedećih deset godina bila “kuća” Jadranovim veslačima. Iz ondašnjeg Zavoda za urbanizam, VK Jadran, kao naknadu za rušenje staroga doma, dobio je određena sredstva za izgradnju novog doma, ali je nedostajao još značajan dio financija.
Posljednji sastanak Upravnog odbora u staroj zgradi održan je u proljeće iste godine, 2. travnja. Dugo su članovi Jadrana pokušavali pokrenuti početak izgradnje, postojalo je nekoliko planova, no na kraju je prošlo čak deset zima do starta radova na izgradnji novog veslačkog doma smještenog na novoj lokaciji koju je Klubu u trajno vlasništvo darovala tadašnja Općina Zadar. Naime, Zadrani su tada, prisjećaju se na službenoj stranici Kluba koji, usput, baš ove godine slavi svoj jubilarni 110. rođendan, prepoznajući uspjehe tadašnjih veslača Jadrana, predvođenih trenerom Romanom Bajlom, odlučili sredstvima samodoprinosa 1979. započeti izgradnju nove zgrade doma. Veslači su u novi prostor uselili 30. 10. 1981. U punoj funkciji kompletno uređen našao se neposredno iza toga.
- Glavni projekt izradio je Zavod za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a glavni projektant, koji je za isti i nagrađen, bio je dipl. ing. arh. i prof. dr. Ante Marinović - Uzelac. Ta nova podignuta zgrada kluba postala je odmah prepoznatljiva figura koja i danas svojim izgledom dominira u uvali Jazina, otkriva Petar Milin, na zanimljivoj i sportski edukativnoj internet stranici VK Jadran koja donosi niz crno-bijelih i “color” fotografija iz vremena gradnje i sada.
Oštećen za Domovinskog rata
Tako su veslači dobili novi dom u kojemu su na jednom mjestu bili smješteni hangar za brodove, svlačionice i društvene prostorije, dvorana za vježbanje i veslaonica. I skupa su sigurno, svih ovih godina od useljenja, do današnjih dana, svojim rezultatima i radom na odgoju više tisuća djece, koja su u tom razdoblju prošli kroz klub, opravdali povjerenje građana Zadra koji su prije blizu pola stoljeća izglasali da će samodoprinosom biti izgrađen novi Veslački dom Jadrana.
Velika je uloga, navode na Ljepotici, tadašnjeg predsjednika Mate Marlaisa. On je napokon, uz pomoć Tankerske plovidbe, uspio privesti konačnom kraju gradnju velebnog zdanja.
- Dom je teško oštećen na samom početku Domovinskog rata izravnim pogocima nekoliko avionskih raketa, kada je avion, gađajući tadašnju tvornicu ‘’Boris Kidrič’’, koja se nalazila preko puta, promašio metu i pogodio betonski sportski objekt pored mora, ističu i nanovo podsjećaju iz Kluba.
Uz zaključak koji se može uzeti i kao iskrena prisega:
- I dalje će, baš kao što su to radili proteklih preko stotinu godina postojanja, veslači i veslačice Jadrana znati sačuvati vrijednosti koje su naslijedili iz vremena i generacija starih članova i boriti se za interese kluba u očuvanju tradicije organiziranog veslanja, koja u Zadru seže u 19. stoljeće i daleku 1885. godinu, a čiji je upravo VK Jadran jedini baštinik danas...
Sada me stare pjesme i zvuci mandoline, u davne dane vraćaju, a moja pjesnička duša piše dragu pjesmu, za moju domovinu… i naš Zadar...
SPOJ TRADICIJE I MODERNOG Pogledajte program naše regionalne konferencije „Turizam 365 – održivost i inovativnost otoka Paga“