Tijelo UN-a za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women) i Ured UN-a za droge i kriminal (UNODC) izvijestili su da je prošle godine ubijeno oko 89 000 žena i djevojaka. U izvješću se navodi i kako su više od polovine tih ubojstva, oko 55 %, počinili partneri ili članovi obitelji, dok je muških žrtava 12 %. Oko 20 000 ubojstava žena i djevojaka dogodilo se u Africi, što Afriku po broju ubojstava stavlja na vrh crne statistike, dok je Azija na drugom mjestu. S obzirom na navedeno, dolazi se do podatka da je u posljednjih 20 godina broj ubijenih žena i djevojčica u 2022. godini porastao na najvišu razinu.
Poražavajuća statistika pokazala je da su promjene nužne, stoga smo razgovarali s Višnjom Ljubičić, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, koja nam je detaljnije objasnila pojam femicida, ali ujedno i ukazala na to što nedostaje u sustavu borbe protiv njega.
Razumijevanje definicije femicida
S obzirom na alarmantan broj ubojstava žena i djevojčica i sve veći porast nasilja, smatrate li da se u društvu prepoznaje i dovoljno razumije pojam femicida?
- Pojam femicida se još uvijek u dovoljnoj mjeri ne prepoznaje niti se razumije. Imajući u vidu navedeno, među prvima sam započela s uvođenjem edukacija usmjerenih na navedenu problematiku i prepoznavanje iste. Također, potaknula sam i brojne zakonodavne izmjene, posebice vezano uz propise iz područja zaštite od nasilja u obitelji, a u cilju usklađivanja istih s međunarodnim dokumentima i standardima.
Vlastiti doprinos borbi protiv nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja te borbi protiv femicida predstavlja Promatračko tijelo za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljanje podataka, analizu slučajeva ubojstava žena i izvještavanje – “Femicide Watch”, koje sam osnovala 2017. godine. U suradnji s drugim resornim tijelima i ministarstvima, pozorno pratim i analiziram sve slučajeve obiteljskog nasilja, nasilja prema ženama, a posebno sve slučajeve ubojstava žena koja su počinili njima bliski i/ili intimni muškarci. Naime, tragične posljedice kod obiteljskog, partnerskog i općenito nasilja muškaraca prema ženama, u najvećem broju slučaja, nastupaju kada neko tijelo iz sustava prevencije, zaštite žrtve i/ili progona počinitelja zakaže, odnosno izvrši krive procjene rizika za žrtvu ili ne poduzme sve mjere iz djelokruga svojih nadležnosti.
Femicid su do sada pravno regulirale tri države članice EU (Belgija, Malta i Cipar) koje ga, uz određene specifičnosti, definiraju kao ubojstvo osobe ženskog spola koje proizlazi iz nasilja počinjenog od strane bliske osobe ili je počinjeno zbog spola ili kao posljedica tzv. djela iz “časti”, mizoginih motiva, vjerskih i drugih uvjerenja i slično.
Femicid je vrsta ubojstva koje pogađa žene koje su zbog izloženosti nasilju ranjiva skupina te upravo zbog navedenog, na što ukazuju i statistički podaci, postoji potreba da ih se bolje zaštiti na kazneno-pravnoj razini, kao i kroz umrežavanje i proaktivan rad institucija. Pritom je svakako potrebno dodatne napore uložiti i u samo prepoznavanje, kao i razumijevanje pojma femicida.
Nedostatak preventive
Kako se može poboljšati svijest javnosti o femicidu i njegovim posljedicama? Koje uloge mediji, obrazovanje i civilno društvo imaju u tom procesu?
- Sustavu borbe protiv rodno utemeljenog nasilja, uključujući i femicid, nedostaje jaka preventivna komponenta, kontinuirana i sveobuhvatna edukacija struke o međunarodnim instrumentima i standardima procesuiranja slučajeva rodno utemeljenog nasilja te društvenog obrazovanja o ravnopravnosti spolova na svim razinama, i konačno, nedostaju programi dugotrajne i kvalitetne resocijalizacije počinitelja. Navedene komponente ciljaju uklanjanju uzroka nasilničkih obrazaca ponašanja u društvu. Represija bi ovdje trebala biti zadnja linija “obrane”. Tada bi kazne počiniteljima zasigurno bile izricane u okvirima zakonskih maksimuma, a ne minimuma, kao što je to danas slučaj.
Kontinuirano naglašavam svoje stajalište kako se protiv rodno utemeljenog nasilja ne može boriti isključivo zakonskim izmjenama i represijom, već fokus borbe suzbijanja rodno utemeljenog nasilja mora biti paralelno izmješten u društvenu zbilju koja proizvodi nasilničke obrasce ponašanja te mora adresirati njegove uzroke. To su prvenstveno borba za kvalitetnije društveno obrazovanje o ravnopravnosti spolova, intenzivnija i za rodno utemeljeno nasilje senzibilizirana međuresorna suradnja svih relevantnih dionika, osiguranje dostupnosti socijalnih servisa i servisa podrške obiteljima i žrtvama, dostupnost zdravstvenih usluga i podrške ženama i obiteljima u potrebi, suzbijanje siromaštva i primarno dugotrajna podrška obiteljima (u problemima) kroz ranu prevenciju putem stručnih servisa socijalnih službi. U svemu tome značajni doprinos i ulogu svakako imaju i mediji, obrazovanje te organizacije civilnog društva.
Poražavajuća statistika
Kako biste komentirali činjenicu da je broj žena i djevojčica ubijenih u svijetu 2022. porastao na najvišu razinu u posljednjih 20 godina?
- Navedeni podatak ukazuje na to kako se radi o globalnom problemu čijem rješavanju treba pristupiti sustavno, sveobuhvatno i kontinuirano, s obzirom na to kako postojeći mehanizmi, nažalost, nemaju dovoljni preventivni učinak. Ovaj podatak je ustvari potvrda već ranije uočenog indikatora da nasilje nad ženama ne raste samo po broju slučajeva, već i po kriminalnoj količini, odnosno svojoj brutalnosti. Navedeni trend svakako ukazuje i na potrebu dubinske analize uzroka femicida, a u cilju njegove prevencije.
Stoga kontinuirano ukazujem kako i dalje treba osvještavati i senzibilizirati javnost te isticati kako nasilje u obitelji nije privatna stvar pojedinca, već društveni problem s kojim se svi moramo suočiti. Žrtva treba imati podršku okoline, ali i svoje obitelji. Samo sustavnim i sveobuhvatnim te kontinuiranim mjerama možemo doprinijeti pozitivnim promjenama u društvu.
Problem visine sankcija
Smatrate li da su zakoni dovoljno efikasni u borbi protiv femicida? Koje biste izmjene predložili kako bi se poboljšao pravni okvir?
- U svom dosadašnjem radu, posebice tijekom zadnjih osam godina, bila sam nositeljica ukupno pet EU projekata koji su, svaki u svom segmentu, bili usmjereni na zaštitu i poboljšanje položaja žena, uključujući i područje rodno utemeljenog nasilja. Tako sam u sklopu EU projekta “Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama” provela istraživanja te ukazala kako već godinama pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod 10 % ukupne brojke svih počinitelja nasilja, a svi ostali osuđeni su relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama. Razlog za ovakvu blagu penalnu politiku upravo je nedostatak edukacije sudaca/sutkinja i državnih odvjetnika/ca te nedostatak ranog stručnog i preventivnog rada s obiteljima u problemima i počiniteljima nasilja.
Stoga niti zakonsko povećanje kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih sankcija samo po sebi nužno ne mora dovesti do brzih ili pozitivnih promjena na području sankcioniranja, prevencije i suzbijanja obiteljskog nasilja. Naime, jedno od ključnih, a zanemarenih pitanja je i problem visine sankcija izrečenih počiniteljima od strane sudova, odnosno primjena postojećih propisa. Već godinama ističem stajalište da počinitelje nasilja treba izložiti najstrožim kaznama (tzv. zakonskim maksimumima), čime bi se slala puno jasnija društvena poruka o nultoj toleranciji na nasilje u obitelji, a počinitelje učinkovitije odvraćalo od ponovnog počinjenja nasilja.
Zbog važnosti paralelnog adresiranja uzroka nasilja, iznosim svoja stajališta vezana uz četiri osnovna temelja učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog nasilja i njegovih uzroka:
1. Rani preventivni, stručni i dugotrajni psihoterapijski rad s obiteljima u konfliktnim situacijama, prije eskalacije rodno utemeljenog ili obiteljskog nasilja, te prije nego što dođe do raspada obitelji i/ili raspada partnerskih odnosa i često posljedičnog nasilja (uz jačanje svih nacionalnih preventivnih mehanizama);
2. Društvena reintegracija počinitelja nasilja u obitelji, ali i žrtava kroz dugotrajni psihosocijalni tretman i podršku;
3. Sveobuhvatna edukacija pravosuđa i svih drugih stručnih službi o rodno utemeljenom nasilju, kao i sustavna edukacija o ravnopravnosti spolova, o nenasilnim metodama rješavanja sukoba i prihvaćanja različitosti koja mora biti integrirana u obrazovni sustav na svim društvenim razinama;
4. Nulta tolerancija na rodno utemeljeno nasilje, odnosno najstroža primjena postojećih propisa uz izricanje kazni u okvirima zakonskih maksimuma.
