Tko ove godine ne bude imao dobro vino, najbolje da se ovog posla ostavi, osnovna je i najvrjednija konstatacija s ovogodišnje svečanosti berbe grožđa, u organizaciji Udruge vinara Zadarske županije. Oko najbitnije konstatacije o kvaliteti ovogodišnjeg grožđa slažu se svi.
“Manje izazovna” godina
Svečanost je organizirana na imanju OPG-a Šulentić u Islamu Grčkom, na kojem su prve loze zasađene 2018. Sadilo se i ove godine, pa su sudomaćini Dragana Gagić i Dane Šulentić, Pošipu, Maraštini, Merlotu i Cabernetu dodali Grka, koji sve više postaje strast u Zadarskoj županiji, nakon što su ga proslavili Korčulani s Lumbarde. A zadarski vinari su, nakon niza izazovnih godina, prvenstveno zbog klimatskih promjena, dobili jednu “manje izazovnu”. Naime, nije bilo proljetnih mrazova ni tuče, suša je bila podnošljiva, a i bolesti je bilo bitno manje, pa je grožđe mahom idealnih parametara. Iako se svečanost organizirala uz početak berbe, ona je već dobrano u tijeku. Tako nakon dvije godine katastrofalnog uroda, kada je Hrvatska spala na 45 umjesto barem 76 milijuna litara vina, a svijet imao najgori urod od 1961. godine, vinare očekuju dobra berba i vrhunska vina, kakvim su ovdašnji vinari posvećeni.
Na ovogodišnjoj svečanosti bio je rekordan odaziv vinara, pa pozdravljamo 15-tak ovdašnjih vinara od 21 koliko ih Udruga broji. I najvjerniji suradnici i pomagači bili su tu, župan Josip Bilaver sa zamjenikom Robertinom Dujelom, neizostavni pročelnik Danijel Segarić, kao i Hrvoje Anić, direktor Turističke zajednice Zadarske županije sa suradnicima. Obje institucije, koje prepoznaju vrijednost vinara kako za županiju uopće tako i ovdašnji turizam i gastronomiju i najizrazitije ih podržavaju, najavile su i nastavak suradnje uz jačanje podrške. Jako je dobra vijest da će OPG Šulentić, kao 21. član Udruge vinara Vina ZaDar, uskoro otvoriti i podrum, a Dragana, naša već legendarna enologinja, predstavila je i svoj prvijenac upravo s Maraštinom. Možemo slobodno reći da je ovaj vinograd i izraz “pameti” diktirane komercijalom koja obrće naše vinogradarske tradicije, jer, suprotno nekadašnjoj tradiciji, ima 75 posto bijelih sorti grožđa.
Briljantne palete bijelih vina i rosea
Podsjetimo kako je ovaj kraj koji je dugo bio bez podrumarske tradicije i sa stolnim vinima benkovačke i zadarske vinarije i onima “za po doma”, uspio dosegnuti hrvatske i svjetske vrhunce, najprije s crnim introduciranim francuskim sortama Syrahom (Shirazom), Cabernet Souvignonom i Merlotom, odnosno njihovim kupažama (mješavinama), a dugo je zaostajao i u ionako slabije zastupljenim bijelim vinima. A tržište što vina guta mahom ljeti uz sezonu, a i izvan toga, promijenilo je običaje, pa sad troši mahom bijela što je ovdašnje vinare s dominantno crnim grožđem ponukalo i na proizvodnju rose vina koja su sve više hit u svijetu, a uklapaju se svježinom, lijepim kiselinama, nižim alkoholima i uobičajenom “bijelom” rashlađenošću. Tako su kolege vinari, donijeli na feštu mahom bijela i rose vina, što priliči ljetu. Riječ je o fascinantnoj paleti Maraština, Pošipa, Debita, Muškata, a naletio je i Grk, pa jedini Sauvignon Blanc, kao i Viognier, pa rose-i iz široke palete crnih grožđa. I sva s oznakom vrhunskog ili kvalitetnog vina, pa onih ispod 80 (od mogućih 100) bodova i nema. A domaćini i udruga pobrinuli se da okupljeni imaju za čime i piti a uz vječni prvoklasni pršut i sir i odojak, na meniju se našla i janjetina s bižima i krumpirom, kao izvrsno jelo na žlicu naših starih. Pa s, uz lijep, a ne prevruć dan, pomalo i zapjevalo. Kako i ne bi kad je grožđe rodno, zdravo i potentno. Naravno, treba uvažiti veliku raznovrsnost tala u našoj maloj županiji, pa se u kamenu kod, primjerice, Bobanovića grožđe mahom pobralo, dok se u “blatu” Nadina berba tek zahuktala. Krenulo je kao i uvijek s kamenom i Muškatom i Chardonnajem, pa Pošipom, ali su ih i Merlot i Syrah već sustigli a kako vrućine često sastave sve sorte, neki su i Cabernet Sauvignon pobrali, no ipak će, do završetka, s domaćim Plavinama pa i nešto bijelih sorti na plodnim zemljama s vodom, priča s berbom potrajati kroz cijeli rujan. Sve u svemu, nije u Islamu nedostajalo ni Božjeg blagoslova, za što se pobrinuo mlad i jako simpatičan don Luka Šustić s konstatacijom kako ne može izostati “kad mu je šef pretvorio vodu u vino”.
