U našoj zapadnoj kulturi postoji određena histerija inzistiranja na stalnom dobrom raspoloženju

Razgovarali smo s psihoterapeutkinjom mr. sc. Polonom Bencun-Gumzej, dr. med. spec. škol. med., liječnicom, specijalisticom školske i sveučilišne medicine te psihoterapeutkinjom za djecu, obitelj i odrasle o takozvanoj siječanjskoj depresiji koja je ipak - samo priča.

Siječanjska depresija i najdepresivniji dan u godini su izrazi skovani u marketinškoj kampanji, a autor cijele priče je britanski psiholog Cliff Arnall kojeg je 2005. godine turistička agencija zatražila procjenu najboljeg dana za rezerviranje ljetnog odmora kako bi mogli ciljano promovirati svoju ponudu putovanja.

- Arnall je ovome pristupio na znanstveni način i uzeo u obzir niz čimbenika - vremenske prilike, kraj blagdana, odustajanje od novogodišnjih odluka, financije, plaću, motiviranost, stres. Sve je postavio u formulu i statistički je ispalo da je “najdepresivniji” dan u godini treći ponedjeljak u siječnju. Naravno, ovdje se radi o poigravanju sa znanošću, pa se autor termina ispričao javnosti jer mu to nije bila ideja. Međutim, termin i ideja su očito marketinško-novinarski jako zanimljivi i vrlo se često pojavljuju u novinama ili koriste u marketinškim kampanjama, započinje dr. Bencun-Gumzej i ističe da ovi termini nisu prepoznati od medicinske struke.

Emotivna i financijska iscrpljenost

No, ako bismo baš tražili uzroke “depresivnog” raspoloženja u siječnju, mogli bismo ih pronaći u nedostatku Sunca i manjoj količini kretanja zbog vremenskih uvjeta.

Naša su raspoloženja povezana s našim mislima, nastavlja dr. Bencun-Gumzej, stoga ljudi koji nemaju razvijenu važnu komponentu emocionalne inteligencije - prepoznavanje i kontrolu “negativnih” misli i emocija mogu u ovom periodu godine zbog niza objektivnih vanjskih okolnosti upasti u spiralu negativizma što može dovesti do sniženja raspoloženja.

- Siječanj dolazi nakon euforije u prosincu koja posljedično nosi emotivnu i financijsku iscrpljenost. Obiteljski skupovi, nažalost, često nisu priče iz božićnih filmova, nego nas emotivno razapinju i iscrpljuju, bilo da imamo obitelj koja nam prelazi granice i ne dozvoljava individualnost, ili da se suočavamo s činjenicom da imamo disfunkcionalnu ili nepostojeću obitelj. Kad tome dodamo prekoračenje financijskih mogućnosti, relativnu nepokretnost i izostanak tjelesnih aktivnosti i već spomenuti manjak Sunčeve svjetlosti, imamo postavljenu pozornicu za tzv “siječanjsku depresiju”, govori dr. Bencun-Gumzej i dodaje da ovo stanje ne mora značiti da imate depresiju - varijacije raspoloženja su normalne i određeno je povlačenje u zimskim mjesecima prirodno.

Valja istaknuti da je jako važno razlikovati depresiju koja je ozbiljno psihološko stanje dugotrajne patnje od onoga što kolokvijalno i vrlo olako upotrebljavamo kada se pozivamo na prolazna stanja i raspoloženja.

- Depresija je ozbiljan poremećaj i nije svako neraspoloženje depresija, napominje psihoterapeutkinja.

U skladu s tim, za naše mentalno zdravlje važno je osvijestiti činjenicu da su prolazno sniženo raspoloženje, melankolija i tuga sastavni dio života i ponekad baš trebamo ostati u njima, iskoristiti pauzu i vidjeti gdje smo i kako smo.

Mi smo društvena bića stvorena za tjelesne aktivnosti na otvorenom

IZVOR Pixabay

Novac - mjerilo uspjeha i sigurnosti

A takvim osjećajima u siječnu, saznajemo od dr. Bencun-Gumzej, podložni smo svi - neki više, neki manje, s obzirom na to da osjećamo neku vrstu iscrpljenosti i praznine koja neminovno dolazi nakon nekritičnog upuštanja u bilokakvu vrstu pretjerivanja.

Nameće se pitanje i koliko utječe financijska nestabilnost nakon blagdana.

- Živimo u društvu u kojem je novac skoro jedino mjerilo uspjeha, jedno mjerilo vrijednosti i postignuća. Tužno, ali je tako. Međutim, financije i novac su samo financije i novac. Naše poimanje i tumačenje imanja ili nemanja novca i osjećaji vezani uz percepciju financijske stabilnosti (sigurnost i uspjeh) ili nestabilnosti (nesigurnost i neuspjeh) su ono što izaziva loše raspoloženje. Psihološki gledano, financije i novac su pitanje sigurnosti, uspjeha i priznanja. Kao što nas nitko u školskom sustavu ne uči prepoznavanju i kontroli emocija, još se manje pažnje posvećuje edukaciji na polju financija i novca. Vrlo često ta djeca odrastu u odrasle koji ne znaju upravljati vlastitim financijama. Kad tome pridodamo onu blagdansku euforiju i “prisilu” reklama i trošenja, zna se dogoditi da se pretjera i troši iznad svojih mogućnosti. I to dolazi na naplatu u mjesecu koji slijedi. Financijska sigurnost u današnjem svijetu izuzetno je bitna. Koliko je novca dovoljno da bismo se osjećali sigurno? Svatko ima neku drugu cifru. I naravno, s obzirom na to da ideja sigurnosti predstavlja dječju tvorevinu čežnje za stabilnošću i predvidivosti, kako odrastamo, sve nam je jasnije kako jedina sigurnost i stabilnost koju možemo imati jest ona u nama, naglašava dr. Bencun-Gumzej.

Novogodišnje odluke

A zanimljive su i novogodišnje odluke, nerijetko su nerealne pa već sredinom mjeseca dolazi razočaranje i osjećaj manje vrijednosti.

- Novogodišnje odluke dolaze skupa s euforijom koju nosi prosinac. Duboka biološka istina jest da mi svoj život živimo u ciklusima, cijeli je život jedan ciklus koji se sastoji od niza manjih podciklusa. Prirodno i biološki gledano, u prosincu završava godišnji ciklus. Svaki novi početak (biološki ili simbolički) prirodno nam daje dojam nade i novog života, novog početka. I potpuno je u redu u njega projicirati sve ono što želimo i sve ono što smatramo da bi trebalo. Ali, ono što napravi problem su pretjerivanje i nerealni ciljevi kojima sami sebe na neki način pretvorimo u gubitnike! Treba imati i ciljeve i želje, oni nam daju ideju kuda želimo ići, samo moramo biti svjesni kako oni nisu u kamen urezane Božje zapovjedi, već planovi. A planovi se mogu mijenjati i prilagođavati. Bitno da znamo u kojem smjeru idemo!, tumači dr. Bencun-Gumzej.

Osjećaji imaju smisao i poruku za nas

Svako raspoloženje i osjećaj imaju svoj smisao i poruku za nas. Ako ih tako shvaćamo, onda možemo pogledati na koji nas problem naše raspoloženje podsjeća - trošenje iznad svojih mogućnosti, nerealna očekivanja od sebe i drugih, previše rada bez odmaranja i ugodnih aktivnosti (ili obrnuto)... I poraditi na tome.

Naravno, uvijek postoji mogućnost da se pad raspoloženja produlji i produbi toliko da nam značajno remeti svakodnevno funkcioniranje i tada je neophodno i mudro potražiti pomoć.

Međutim, promjene raspoloženja su normalne i povlačenje u zimskim mjesecima je prirodno.

- U našoj zapadnoj kulturi postoji određena histerija inzistiranja na stalnom dobrom raspoloženju, pa imperativ “biti fantastično i ludo sretan” učini da ljudi povjeruju kako bi trebali stalno biti dobro, što nije prirodno i nema nikakvog smisla. Lošije raspoloženje može biti korisno jer nas upućuje na problem koji trebamo riješiti. Također, može nas potaknuti i da malo zastanemo, razmislimo o sebi, životu i vrijednostima, osobito ako inače živimo stresno i ubrzano. Kod introvertiranijih, povučenijih ljudi prekomjeran broj domjenaka i često forsiranih druženja tijekom prosinca može dovesti do iscrpljivanja, pa povlačenje i odmaranje u miru i toplini doma uz dobru knjigu, film i glazbu može za njih biti i neophodno, kazuje dr. Bencun-Gumzej.

Neraskidiva povezanost misli i osjećaja

Savjeti za nošenje s mogućim padom raspoloženja u siječanjskim danima slični su kao i za bilo koji drugi dio godine - s jedne strane prihvatiti padove raspoloženja kao normalan dio života, razmisliti postoje li neki nagomilani problemi koje bi valjalo početi rješavati. A s druge strane, ako nam se čini da raspoloženje jako i produljeno opada, važno je prisjetiti se da smo mi društvena bića koja imaju potrebu za kretanjem, pa tjelesna aktivnost u prirodi s prijateljima svakako može pomoći.

- Mi smo društvena bića stvorena za tjelesne aktivnosti na otvorenom i čim pretjeramo u neaktivnosti i povlačenju od ljudi, raspoloženje neminovno pada, ističe dr. Bencun-Gumzej.

Važno je imati na umu i neraskidivu povezanost misli i osjećaja. Negativne misli neminovno izazivaju neugodne osjećaje. I obrnuto!

- Upravo u ovome leži mogućnost kontrole i upravljanja vlastitim emocijama. Osjećaje ne možemo kontrolirati, oni se prirodno javljaju kao reakcija organizma na podražaj. Jedan od podražaja je i naše mišljenje, a misli su prolazne i dostupne našoj kontroli!, kaže dr. Bencun-Gumzej.

Bliski odnosi - nužni, ali često izvor boli

Varijacije raspoloženja su normalne i određeno je povlačenje u zimskim mjesecima prirodno

IZVOR Pixabay

Često se javlja i usamljenost nakon blagdanske euforije, pa smo provjerili koliko je važno nastaviti održavati odnose s drugim ljudima.

- Mi smo bića zajednice, bića čopora. Od rođenja smo dio zajednice, rastemo i razvijamo se kroz odnose s bližnjima. Nažalost, svi ti bliski odnosi koji su nužni za naš opstanak prilično su često izvor boli i povrede. Kada ne uspijevamo u stvaranju i održavanju bliskih odnosa, ili kada se štitimo od bliskosti jer nas je nekada znala povrijediti, često se događa situacija da se u obitelji ili u zajednici osjećamo usamljeno. Neke novije teorije kažu da je svaki psihički poremećaj (uključujući i depresiju) “samo” kreativna adaptacija na traume odrastanja. Ljudi ne vole kada se djetinjstvo naziva traumom, ali sama postavka stvari (dolaziš na svijet u zajednicu koju ne razumiješ, potpuno si bespomoćan i trebaš naučiti pravila i načine kako preživjeti u zajednici) zvuči kao recept za traumu, zar ne? Najdobronamjerniji i najbrižniji roditelji su samo ljudi i ne uspijevaju uvijek i stalno stvari izvesti na najbolji mogući način. Tako, da, svi kroz djetinjstvo prođemo izranjavani i s hrpom obrana i štitova. Upravo ti štitovi i obrane koji su nam pomogli kad smo bili mali postanu prepreke kada se iz pozicije odraslog želimo povezati s drugim ljudskim bićima. Dio te usamljenosti koja se javlja jest tu zbog samog načina života ljudi u današnjem dobu. Sve više smo razdvojeni, jako je puno samaca, obitelji koje nemaju redovne kontakte. U vrijeme blagdana se nameće ideja kako bismo svi trebali biti bliski i povezani, dobronamjerni i prisutni, nameće se ideja što je to “prava” obiteljska atmosfera, što dovodi do prevelikih očekivanja blagdanskog obiteljskog zajedništva. Takva prevelika očekivanja vrlo često završe velikim razočaranjima. Dogodi se nekakva kolektivna kulminacija i pražnjenje energije, bilo da se radi o euforiji ili negativnim emocijama. I onda naravno ide postblagdanska praznina, objašnjava dr. Bencun-Gumzej i zaključuje:

- Odnosi su prijeko potrebni i neophodni, međutim ne moraju biti nužno usmjereni na par najvažnijih ljudi u našem životu, ideja savršene mame, bake, kćeri, sina, oca, djeda, brata ili sestre može biti veliko opterećenje za bliske odnose zbog prevelikih očekivanja. Odnos može biti i smiješak na cesti, pružena ruka strancu, kompliment ili dobronamjerna šala, zainteresiranost…. Sve te male, naoko sitne i beznačajne ljudske interakcije nisu ni male ni beznačajne i mogu pokrenuti velike promjene u nama, i oko nas!