Prekomjerna izloženost ekranima utječe na pojavu različitih problema u razvojuIzvor Pixabay/Osobni Album
StoryEditor
Duška Perić Krpeljević

Nijedno dijete materinski jezik ne uči iz digitalnih medija

Danski obiteljski terapeut Jesper Juul nazvao je elektroničke naprave “članovima obitelji” i naveo ih razlogom nezdravih odnosa. Ekrani su postali dio svakodnevnog života i ta činjenica predstavlja izazov u odgoju djece

Živimo u vremenu digitalne progresije, kada su djeca izložena sve većoj količini vremena provedenog pred ekranima, bilo da su to televizori, tableti, pametni telefoni ili računala. Dok te tehnologije s jedne strane pružaju korist i zabavu, postaje sve očitije da dugotrajno i nekontrolirano izlaganje ekranima može imati ozbiljne posljedice na cjelokupni razvoj djeteta, uključujući i razvoj jezičnih vještina.

Razna znanstvena istraživanja upućuju na vezu između prekomjerne izloženosti ekranima i različitih problema u razvoju, uključujući nedostatak pažnje, smanjenu sposobnost emocionalne regulacije i nedovoljno razvijene jezične vještine.

Jezični razvoj je složen proces

Razgovarali smo s Duškom Perić Krpeljević, logopedinjom u OŠ Stanovi i OŠ Zadarski otoci, o tome kako upotreba ekrana utječe na jezični razvoj djece, na koje načine možemo preventivno djelovati, ističući ključne izazove s kojima se suočavaju roditelji, nastavnici i skrbnici u suvremenom društvu.

Jezični razvoj predstavlja složen i dinamičan proces, čiji je najintenzivniji period u prve tri godine djetetova života, kada mozak najbrže apsorbira jezične obrasce i razvija komunikacijske vještine.

- Razdoblje ranog jezičnog razvoja određeno je predvidljivim i prepoznatljivim razvojnim obrascima te individualnim obilježjima svakog pojedinog djeteta, a što znači da ne teče kod sve djece na isti način. Važno je istaknuti da je komunikacija temelj usvajanja jezika i razvoja govora, a govor je samo jedno od sredstava koje koristimo za komunikaciju. Za uredan jezični, govorni i komunikacijski razvoj potrebna je međusobna usklađenost svih triju sustava.

Za uredan jezični, govorni i komunikacijski razvoj potrebna je međusobna usklađenost svih triju sustava, započinje Perić Krpeljević.

Pažljivo praćenje djetetovih jezičnih sposobnosti već od prvih mjeseci života omogućuje roditeljima i skrbnicima da na vrijeme uoče potencijalna odstupanja u usvajanju jezika i govora.

- Izostanak ili kašnjenje u usvajanju razvojnih jezičnih obrazaca mogu biti pokazatelj mogućih jezičnih teškoća. O razvojnom jezičnom poremećaju govorimo u slučaju odstupanja u usvajanju jezika i govora prije navršene treće godine života, kaže Perić Krpeljević i objašnjava koji su to rani znakovi koji mogu ukazivati na jezične teškoće:

- Kašnjenje pojave brbljanja, kasnija pojava prve riječi i rečenice, neodazivanje na ime, slabiji kontakt očima, smanjena upotreba gesti, izostanak simboličke igre i imitiranja govora te smanjeno razumijevanje govora i gesti. Nakon druge godine života mogu se primijetiti teškoće u razumijevanju i izvršavanju dvostrukih naloga te teškoće u usvajanju gramatike. Rečenice koje djeca koriste su agramatične, kratke i jednostavne.

TIPIČAN JEZIČNO-GOVORNI RAZVOJ DJETETA U PRVE TRI GODINE ŽIVOTA

U razdoblju od prvog do trećeg mjeseca dojenče prepoznaje poznate glasove, smiješi se, oponaša pokrete lica i plače na različite načine u svrhu zadovoljenja svojih potreba. Između šestog i osmog tjedna dijete je u fazi gukanja.

Oko 16. tjedna javlja se smijeh. Između 16. i 30. tjedna javlja se vokalna igra ili faza širenja, a dojenče u tom razdoblju proizvodi različite glasove i igra se sa svojim vokalnim organima. Ključni razvojni obrazac koji se javlja u razdoblju između šestog i osmog mjeseca je brbljanje, čiji izostanak pokazuje moguće teškoće u jezičnom razvoju.

U dobi od sedmog do 12. mjeseca života dijete se odaziva na vlastito ime, razumije jednostavne upute i izvršava ih. Prva riječ javlja se između 10. i 14. mjeseca. U dobi od 18. mjeseci dolazi do naglog porasta rječnika i dijete tada koristi oko 50 riječi.

U razdoblju od 20. do 24. mjeseca javljaju se prve kombinacije riječi, odnosno prvi dvočlani iskazi (npr. mama pa-pa, neće piti, tata daj). U dobi od druge do treće godine dijete počinje proizvoditi iskaze od tri riječi, postavlja jednostavna pitanja i odgovara na jednostavna pitanja. Osnova materinskog jezika trebala bi biti usvojena između treće i četvrte godine života.

POSLJEDICA IZLOŽENOSTI EKRANIMA I ENGLESKOM JEZIKU - Djeca ne usvajaju materinski jezik

Roditelji moraju shvatiti kako je poticajna okolina presudna za razvoj ukupnog potencijala svakog djeteta. Ukoliko se dijete nalazi u nepoticajnoj okolini i nema prilike za igru s vršnjacima to će se zasigurno negativno odraziti na cjelokupni razvoj.

Djeca koja su izložena ekranima i prvenstveno sadržajima na engleskom jeziku imaju za posljedicu da ne usvajaju materinski jezik.

- Ono što sve češće viđam u praksi jest da djeca a priori govore engleski, a da ne poznaju neke osnovne riječi materinskog jezika. Zabrinjavajuća je činjenica da su roditelji nedovoljno osviješteni i da čak smatraju da je to pozitivno za njihovo dijete i njegov razvoj. Nijedno dijete materinski jezik ne uči iz digitalnih medija, naglašava Perić Krpeljević.

Ekrani - jednosmjerna komunikacija

Rana intervencija omogućuje brže prepoznavanje i adresiranje problema, stoga je preporuka čim prije obratiti se logopedu ukoliko se primijete navedena odstupanja.

- Od iznimne je važnosti rano otkrivanje teškoća, a s ciljem da se dijete što ranije uključi u terapijski postupak. Budući da su roditelji govorni modeli svojoj djeci s kojom provode najviše vremena njihova je uloga od ključne važnosti i moraju biti uključeni u terapijski proces po zadanoj preporuci i savjetu logopeda, ističe Perić Krpeljević.

Mnogi roditelji nisu svjesni potencijalnih negativnih posljedica dugotrajnog izlaganja djece ekranima, kao ni utjecaja koji to može imati na razvoj djeteta, uključujući i jezične kompetencije.

- Ekrani su postali dio svakodnevnog života i ta činjenica predstavlja izazov u odgoju djece. Danski obiteljski terapeut Jesper Juul nazvao je elektroničke naprave “članovima obitelji” i naveo ih razlogom nezdravih odnosa. Razvoj mozga najintenzivniji je u prve tri godine života.. Za vrijeme gledanja ekrana događa se jednosmjerna komunikacija, a što se negativno odražava na razvoj djeteta. Dijete se kroz komunikaciju i interakciju s odraslim osobama i vršnjacima uči suradnji, iskazivanju emocija, empatiji te raznim drugim kompetencijama. Ukoliko dijete nije u igri i interakciji s vršnjacima i odraslim osobama, nego je isključivo izloženo ekranima, neupitno je da se to nepovoljno odražava na razvoj kognitivnih, jezičnih, socijalnih i komunikacijskih vještina, naglašava Perić Krpeljević.

DJECA GUBE INTERES ZA IGRAČKE I SLIKOVNICE

Sadržaji na ekranima dizajnirani su na način da privuku dječju pažnju zbog šarenila, boja i brzih izmjena slika.

- Upravo zbog toga djeca gube doticaj s realnim svijetom i sve više uranjaju u virtualni svijet, gube interes za igračke, slikovnice te ostale aktivnosti koje se odvijaju sporije i zahtijevaju dugotrajniju pažnju i koncentraciju. Digitalni mediji ometaju razvoj samokontrole, a razvoj vještina samokontrole pokazao se kao jedna od vrlo važnih odrednica za kasniju kvalitetu života, objašnjava Perić Krpeljević.

Preporuke o količini gledanja ekrana

Prekomjerno izlaganje ekranima u ranom djetinjstvu može rezultirati nizom negativnih učinaka.

- Među njima su pretilost, nepravilno držanje, kratkovidnost, poremećaji spavanja, pojačano rizično ponašanje u cestovnom prometu, poremećaj hranjenja, poremećaji pažnje, anksioznost, depresija, stres, manjak empatije, ovisnost, poremećaj jezičnog razvoja, slabiji uspjeh u školi… Posljedično, odlaskom u školu problemi se počinju gomilati i odražavati na obrazovanje i društveni život. Pretjerana i neograničena izloženost ekranima može prerasti u ovisnost te dovesti do agresivnog i nasilnog ponašanja kod djeteta, objašnjava Perić Krpeljević.

Stručnjaci savjetuju kako da djetetu do treće godine života televizor, računalo ili mobitel uopće ne smiju biti dostupni.

- Preporuka je da djeca od treće do sedme godine mogu biti izložena ekranima od 30 minuta do jedan sat, djeca od sedme do 12. godine maksimalno jedan sat, djeca od 12. do 15. godine maksimalno sat i pol dnevno, a djeca od 16. godine maksimalno dva sata dnevno, kaže Perić Krpeljević.

Ekrani mogu imati različite učinke na djecu – i pozitivne i negativne, ovisno o sadržaju koji konzumiraju i duljini vremena provedenom pred ekranom.

- Mogu poslužiti u edukativne svrhe te omogućiti lakšu dostupnost sadržaja za stjecanje novih vještina. Važno je postavljati određena pravila i granice kako bi se izbjegao sve češći problem negativnog utjecaja ekrana. Treba ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima. Preporuka je isključiti televiziju kada se ne gleda. Za vrijeme učenja mobitel bi trebao biti izvan videokruga djeteta. Poželjno je dogovoriti obiteljska pravila o korištenju medija, poručuje Perić Krpeljević.

ZAČARANI KRUG - Povećanje agresivnosti i nedostatak empatije

Brojne su posljedice pretjeranog izlaganja ekranima na društveni razvoj.

- Nedostatak izravne komunikacije i interakcije, slabije razvijene socijalne vještine, društvena izolacija i usamljenost, manjak prijatelja, nedostatak empatije, prekid interakcije između roditelja i djeteta, posebno za vrijeme hranjenja, te povećanje agresivnosti i impulzivnosti. Sigurno primjećujete da će djeca u slučaju nesreće ili vršnjačkog nasilja radije fotografirati ili snimati sam događaj nego pružiti pomoć, ističe Perić Krpeljević.

Dolaskom društvenih mreža zabilježen je nagli porast anksioznosti, depresije, samoozljeđivanja i pokušaja samoubojstva kod djece i mladih osoba. Manjak socijalnih vještina i društveno neprihvatljivog ponašanja dovode do još veće konzumacije ekrana i djeca ulaze u začarani krug.

Odgode upisa u prvi razred OŠ

Suočavamo se s rastućim trendom odgođenog upisa djece u prvi razred osnovne škole, pri čemu je najčešći razlog odgode psihofizička nezrelost. Veliki problem u tom kontekstu predstavlja i nedostatak kretanja, koji može negativno utjecati na motoričke vještine, koncentraciju i opću sposobnost učenja.

- U posljednjih nekoliko godina primjećujemo da su djeca sve slabija u motorici, jezičnim vještinama, pažnji i koncentraciji. Sve češće uočavamo to da djeca imaju smanjeni opseg vokabulara i suženo opće znanje, ističe Perić Krpeljević te objašnjava:

- Ono što je zabrinjavajuće je činjenica da sve više djece u godini prije kretanja u školu imaju nepravilan hvat olovke, a što se kasnije odražava na pisanje. Prekomjerno izlaganje djece ekranima u ranom razvojnom periodu često dovodi do poremećaja pažnje i teškoća u jezično-govornom razvoju, a što posljedično utječe na ovladavanje predvještinama čitanja i pisanja koje su glavni preduvjet za usvajanje vještina čitanja i pisanja.

REZULTATI ANKETE PROVEDENE U TRI ZADARSKE ŠKOLE - Djeca koriste mobitel više od tri sata dnevno!

U veljači su logopedinje Antonela Puharić Burčul i Duška Perić Krpeljević provele anketu pedagoga Alena Hasikića “Upotreba mobitela” u tri zadarske osnovne škole (OŠ Šimuna Kožičića Benje, OŠ Zadarski otoci i OŠ Stanovi).

Anketa je bila anonimna i sadržavala je 27 pitanja. Ukupno je anketirano 267 učenika od petog do osmog razreda.

Anketa je pokazala da učenici sedmih i osmih razreda koriste mobitel uglavnom više od tri sata dnevno. Većina djece u slobodno vrijeme koristi mobitel, osobito u višim razredima, iako bi 95 posto njih najradije bilo vani s prijateljima.

Djevojčice češće koriste mobitel prije spavanja i nose ga u krevet, dok se značajan skok upotrebe mobitela prije spavanja događa se u šestom razredu.

Većina djece je svjesna da se može postati ovisnik o igricama na mobitelu, svejedno najčešće na njemu igraju igrice te se dopisuju s prijateljima. Nadzor roditelja nad time što djeca rade na mobitelu opada sa starošću djece i do osmog razreda to je malo manje od 50 posto.

Djevojčice imaju više “online prijatelja” koje ne poznaju i češće šalju svoje slike i snimke nekome koga ne poznaju (od sedmog razreda). Istovremeno dječaci su češće žrtve vrijeđanja i češće vrijeđaju putem online kanala.

Veliki broj djece smatra da treba prijaviti sumnjive poruke i više od 50 posto bi takve radnje prijavili jednom ili oba roditelja. Više od 50 posto djece osjeća negativan utjecaj mobitela na njihovo učenje. To je više izraženo kod djevojčica i u sedmom razredu kad gradivo postaje kompleksnije.

Pozitivni i negativni učinci

Važno je razmišljati o vrsti sadržaja koje djeca gledaju. Kvalitetan sadržaj može poticati kreativnost i učenje, dok neprikladan sadržaj može imati negativne posljedice na mentalno zdravlje i ponašanje.

- Animirani filmovi i igrice u kojima dominira agresivan sadržaj mogu imati negativan utjecaj na djecu predškolske dobi. Dugotrajna izloženost takvim sadržajima može dovesti do agresivnog ponašanja. Preporuka je ponuditi djetetu na izbor nekoliko odabranih i primjerenih sadržaja. Za vrijeme izloženosti ekranima važno je da roditelj sudjeluje u interakciji s djetetom te objašnjava sadržaje i događaje na ekranu, ističe Perić Krpeljević.

Djeca oponašaju svoje roditelje, stoga je ključno da roditelji kontrolirano koriste ekrane kako bi postavili pozitivan primjer. Putem kontinuirane komunikacije i dosljednih postavljanja granica, roditelji mogu pružiti podršku djetetu u razvoju zdravih navika vezanih uz korištenje tehnologije.

- Djeci je za zdrav razvoj potrebno puno izravne komunikacije i interakcije s odraslim osobama, prije svega s roditeljima. Potreban im je kontakt s prirodom, tjelesna aktivnost, kvalitetna prehrana, kontakt s vršnjacima, igre s prijateljima, razvijanje empatije, pružanje ljubavi i razumijevanja odraslih, ali svakako i jasno postavljanje granica, objašnjava Perić Krpeljević i zaključuje:

- Svaki dan bez digitalnih medija za dijete je dobiveno vrijeme!

06.04.2024., 08:30h
01. svibanj 2024 13:55