Za mnoge umirovljenike Praznik rada je povod za prisjećanje na godine provedene u svijetu rada, ali i na razlike između onoga što je taj dan značio nekad i što znači danas. Članovi zadarske Udruge umirovljenika 3. dob podijelili su s nama svoja razmišljanja.
Praznik rada kao i svaki drugi dan
- Meni je Praznik rada danas kao i svaki drugi dan. Nekad dok sam bio zaposlen predstavljao je priliku da se malo odmorimo, podružimo ili odemo negdje na izlet. Kad si u radnom odnosu taj dan predstavlja nešto više, sad kad sam umirovljenik ne znači mi previše, danas mi je svaki dan Praznik rada, rekao je Mile Ćuk (72).
- Mi kada se nađemo s društvom ili kada idemo na izlete, nama je to praznik. Mi ne sudjelujemo više u radničkim procesima, pa mislim da se taj dan više ni ne odnosi na nas. Kada govorimo o tome je li kao radnicima bolje bilo nama ili mladima danas, teško mogu prosuditi. Naime, kada je riječ o mladima, teško je reći što nešto njima predstavlja, oni su umreženi sa svim i svačim. Mislim da smo mi imali drugačije vrijednosti od njih danas, i u komunikaciji i u odnosima s drugima, rekla je Jagoda Ćuk (71).
Prije je bilo više poštovanja
Renata Musić (71) smatra kako su ranije generacije imale veće poštovanje prema radničkom prazniku nego što ga imaju današnje generacije.
- Bili su organizirani izleti, fešte, postojalo je poštovanje prema tom danu. To su bila druga vremena, mislim da mladi danas o nečemu takvom nemaju pojma. Danas mi Praznik rada ništa ne predstavlja, rekla je Renata.
Kada je riječ o pravima radnika nekad i sad, mnogi smatraju kako su u bivšem socijalističkom sistemu radnici imali veća prava i zaštitu nego što imaju u kapitalističkom sistemu koji je došao nakon raspada Jugoslavije, a s time se slaže i predsjednik Udruge umirovljenika 3. dob Marko Mijić.
- Međunarodni praznik rada je, naravno, bio vezan za sindikat. Sve firme su tad, bilo veće, bilo manje, imale sindikat. I naravno, ljudi su se kroz te sindikalne aktivnosti više upoznavali. Sindikati su bili nositelji svih tih aktivnosti i svih tih manifestacija. Pretvorbom i privatizacijom nestalo je i vrijeme sindikata. Danas, velike privatne firme i dalje imaju sindikat, ali je on bez ikakvih ovlasti i postoji samo da bi se mogla ispoštovati zakonska regulativa. Naravno, da su prije u onom sistemu radnici bili sindikalno povezani, imali su sindikalnog vođu. Nažalost, takav nekakav princip pokušava se i danas proklamirati kroz naše udruge, iako je udruga dragovoljno udruženje ovih građana. Međutim, stvar je u tome što udruge vode ljudi koji sebe poistovjećuju sa sindikalnim vođama, a sindikalci su bili, svaka čast iznimkama, ljudi koji nisu bili dovoljno kvalificirani, nego im je sindikat služio kao zaštitni mehanizam od poslodavca. Tvrtke su tada bile društveno vlasništvo, a oni su bili kao zaštićeni kao lički medvjedi, rekao je Mijić.
Prvomajski grah se smatra repom komunizma
Mijić je dodao kako su tada u gotovo svim većim gradovima postojala prvomajska okupljanja na kojima se ljudima simbolično djelio taj promajski grah i gdje su se ljudi družili i razgovarali kroz zabavne programe.
- Ne kažem da tu nije bilo nekakvih prikrivenih političkih parola, jer tada su se svi borili za radnika isto kao što se danas bore za umirovljenika. U Zadru ima 19 tisuća, a u Hrvatskoj 1,1 milijun umirovljenika, i oni jesu jedna fizička i politička snaga. Mi smo imali nekakve inicijative, da bi možda djelili taj promajski grah, ali to se odmah smatra repovima komunizma, pa bi nas odmah etiketirali kao lijeve ili jugonostalgičare. Žao mi je što Zadar, kao jedan od rijetkih gradova, nije nastavio takvu tradiciju kao drugih gradovi. Ne da bismo se vraćali u povijest, nego da bismo pružili umirovljenicima iz cijele županije zadovoljstvo druženja, smatra Mijić.
- Svi smo bili radnici i bili smo većina. Ja sam radila kao privatnik, bila sam frizerka, nije mi bilo lako, ali svejedno je bilo bolje nego sada. Bili su manji nameti i porezi, a ljudi su općenito imali bolji standard života. Svima je bilo bolje jer su svi imali više posla. Žene su išle svaki tjedan na frizuru, danas se upisivalo za sljedeći tjedan i uopće nije bilo problema. Što se tiče Praznika rada, on mi danas ne predstavlja ništa. Nekad mi je bio praznik, ali otkad sam u mirovini, svi su mi dani isti, smatra Branka Pavić (72).
Radnik nekad subjekt, danas objekt
Snježana Bukulin (71) smatra kako su prvomajske proslave nekad bile svečanije i opuštenije, te kako je taj praznik nekad imao veću težinu.
- Danas je odnos prema radniku tiranija. Radnik je nekad bio subjekt, a danas je objekt, rekla je Snježana.
Mijić smatra kako su se nastankom hrvatske države nastojale obezvrijediti sve tekovine socijalizma, među kojima je i prvomajska proslava.
- Vi sad imate jedan jedini dan, 1. svibnja, i ljudi se više ne poistovjećuju, ni obiteljski ni prijateljski, s tim praznikom kao što je bilo nekad, jer je taj dan danas praktički kao svaki drugi dan. Kad govorimo o putovanju, imate dva segmenta. Ljudi putuju kad imaju dovoljno slobodnog vremena i kad imaju dovoljno slobodnih sredstava. A slobodna sredstva su ona sredstva koja vi od svojih mjesečnih primanja stavite sa strane u neku škrabicu i kažete ovo je sad za putovanje. Radnik danas nema niti slobodnih sredstava, niti slobodnog vremena, rekao je.
Jedno na papiru, a drugo u praksi
Mijić je dodao kako je hrvatsko radno zakonodavstvo veoma rigidno, te kao takvo štiti radnička prava na papiru, ali se njega nitko ne pridržava.
- Da smo mi umjesto radnika na crnu listu stavljali poslodavce koji ne ispunjavaju radnička prava, ne bi došlo do ovakvih migracija i odlaska naše radne snage u inozemstvo. Da su se plaćali prekovremeni sati, rad nedjeljom, noćni i smjenski rad, nitko ne bi htio ići preko vlastitog kruha, tražiti kruh sa sedam kora negdje u inozemstvu. Ali jedno je na papiru, a drugo je, praksa. Ljudi su za Praznik rada bili emotivno vezani i kroz prvomajske proslave osjećalo se da taj sustav vodi brigu o radnicima, zaključio je Mijić.
