Na papiru, sustav upravljanja pomorskim dobrom trebao bi biti jednostavan: Grad objavi natječaj, najbolje ponude pobijede, ugostitelji rade pod jednakim pravilima, a javni interes, prihod proračuna i uređene plaže, bude zaštićen. U praksi, slučaj kafića Bazen na Kolovarama pokazao je suprotno: godinama su se gomilala pravila za jedne i iznimke za druge, a umjesto tržišnog natjecanja odvijala se neformalna utakmica pritisaka, “uvjeravanja” i improviziranih administrativnih rješenja.
Naime, krajem veljače ove godine na javnom otvaranju ponuda za zakup kafića i terase na bazenu Kolovare činilo se da će presuditi cijena. Dosadašnji korisnik, tvrtka povezana s Jerom Perićem, ponudio je 17.000,99 eura, dok je zadarska tvrtka Nero plus (Filip Pletikosa i Josip Beretin) ponudila 45.335,20 eura – gotovo trostruko više. No 12. ožujka uslijedio je obrat: Nero plus odustaje.
Kontekst odustajanja daleko je od benignog. Beretin je u danima nakon otvaranja ponuda prijavio policiji više prijetnji, fizičkih nasrtaja i zastrašivanja, uključujući i “posjet” članova obitelji Jere Perića te Marka Čuline Make obiteljskoj kući njegova oca u Radovinu. U međuvremenu se sastao i s tadašnjim gradonačelnikom Brankom Dukićem, koji mu je, kako piše Zadarski.hr, dao do znanja da bi “najradije poništio natječaj” kako bi stišao tenzije, nakon čega se Beretin i sam povukao iz utrke.
Formalno, Grad je odluku o odabiru trebao uputiti Gradskom vijeću. Politički, odustajanje najboljeg ponuditelja olakšalo je posao, bez potrebe da vijećnici otvore pitanje sigurnosti procesa i integriteta odluka, cijeli slučaj gurnut je u sivu zonu – “nije do nas, ponuditelj je sam odustao”.
Minimalni uvjeti dan poslije izbora
Dok je javnost još raspravljala o prijetnjama i odustajanju, na površinu je isplivala druga, možda i važnija činjenica: terasa kafića Bazen godinama je radila bez minimalnih uvjeta za ugostiteljsku djelatnost. Županijski odjel za gospodarstvo i turizam, koji te uvjete izdaje, potvrdio je da je tvrtka Bazen Kolovare j.d.o.o. imala rješenje tek za unutarnji prostor (od 7. veljače 2020.), dok je za terasni dio – površine oko 120–130 m² – rješenje izostajalo sve do 2. lipnja 2025. Posebnu simboliku nosi datum: dan nakon drugog kruga lokalnih izbora.
Državni inspektorat je u travnju utvrdio da se na terasi pružaju usluge izvan obuhvata postojećeg rješenja o minimalnim uvjetima, te je u svibnju izdao rješenje o zabrani. Kad su početkom lipnja došli provjeriti provodi li se zabrana, dočekala ih je nova dozvola – upravo ona izdana 2. lipnja. U administrativnom smislu, sve je bilo “po zakonu”: tko ima važeće koncesijsko odobrenje (Grad je ranije dao produljenje do 1. listopada 2025.), može dobiti minimalne uvjete. No, poslana je time još jedna važna poruka: dugogodišnje kršenje propisa nije prepreka, nego prolazna stanica do legalizacije.
Režije posredno na teret građana
Treći sloj priče odnosi se na još jednu u nizu nepravilnosti. Name, kafiću Bazen godinama su račune za režije – vodu, struju, potencijalno i odvoz otpada – plaćali Javna ustanova Zadarski sport i posredno građani Zadra. Temelj za takvu praksu bio je ugovor o zakupu dijela čvrstog objekta koji je JUZS potpisala s Perićevom tvrtkom početkom 2020., a još više aneks potpisan 12 dana kasnije: ugostitelj se oslobađa plaćanja zakupnine i svih mjesečnih režijskih troškova do kraja siječnja 2025., uz obrazloženje da snosi troškove čišćenja, 24-satnog čuvanja i održavanja sanitarija “u javnoj upotrebi”.
U praksi, to je značilo da je privatni korisnik prvi red do mora dobio bez naknade, dok su građani pokrivali račune. Ravnatelj JUZS-a Željko Žilavec, koji je tu funkciju preuzeo 2023., otkrio nam je kako je odmah po saznanju te informacije razdvojio brojilo struje, no vodomjer još nije razdvojen. Naime, pokušaj da se tehnički razdvoje vodomjeri i brojila pretvorio se u administrativni ping-pong: tko je vlasnik brojila (Grad, JUZS, Plivački klub Zadar), tko smije podnijeti zahtjev Vodovodu, tko je nadležan za koncesijski “otok” (12 m² objekta i 130 m² terase) izuzet iz JUZS-ove koncesije nad kompleksom.
- Osobno sam došao na šalter Vodovoda i tražio da odvojimo vodu, ali njihovim pregledom dokumentacije utvrdili su kako je JU samo korisnik brojila, dok je vlasnik zapravo Grad Zadar. Dokumentaciju sam odnio u Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom kako bi to bilo što prije riješeno. Međutim, dobio sam odgovor od pročelnika Tomislava Korone u kojem se navodi da je vlasnik brojila Plivački klub Zadar. Nazvao sam PK Zadar, predsjednika kluba Darka Smrkinića i objasnio mu situaciju. Dogovorimo se i napravimo sporazum između PK Zadar i JU kojim se vlasništvo vodomjera prebacuje s PK na JU kako bismo stekli pravo za podnošenje zahtjeva u Vodovodu. Sporazum smo potpisali i ovjerili. Dokumentaciju sam odnio u Vodovod, a na sastanak je ovaj put došla odvjetnica gradske tvrtke, koja prvi put nije bila. Rekla je da takvo nešto “neće ići” jer je vlasnik vodomjera Grad. I to sad tako stoji. Zahtjev je i dalje u Vodovodu, od četvrtog mjeseca, rekao nam je Žilavec.
Vrući krumpir na jednoj od idućih sjednica Gradskog vijeća
Na naše upite iz Grada je stigao set odgovora koji ilustriraju službeni stav Grada: odgovornost je na korisniku, jer svi Planovi upravljanja propisuju da svatko sam plaća priključke i potrošnju. Grad nije “ovlašten ni obvezan” snositi režije umjesto njih; ako jest, “u postupku inspekcijskog nadzora” zatražit će se povrat sredstava i “poduzeti odgovarajuće mjere”. Na pitanje kada će Vijeće odlučivati o dodjeli novih dozvola po natječaju od 30. siječnja 2025., odgovor je – “planirano je uvrstiti predmetnu točku u jednu od predstojećih sjednica”. Hoće li se poništiti stari natječaj i raspisati novi? Pa to ostaje upitno, jer kako poručuju iz Grada, “konačnu odluku donosi Gradsko vijeće”. Hoće li Grad objaviti popis korisnika i iznose naknada?
- Nije zakonska obveza, ali nema zapreka da se objavi u skorom roku, poručili su iz Grada.
Drugim riječima, Grad formalno podsjeća na pravila (koja su se, očito, kršila), prebacuje težište na buduću odluku Vijeća i najavljuje moguću transparentnost – uskoro.
Novi akteri, stari obrasci
Politički pejzaž se nakon lokalnih izbora promijenio, dužnost gradonačelnika preuzima Šime Erlić, uz zamjenika Antu Ćurkovića. No ključna pitanja ostala su ista: kada i kako raspisati novi natječaj, tko će nadzirati provođenje pravila i kakva će biti sudbina spornih koncesijskih kvadrata na bazenu Kolovare? Šuškalo se o mogućnosti da cijelo područje bude predano na upravljanje JUZS-u, što bi formalno “zaokružilo” ingerenciju, ali bi otvorilo novu dvojbu: može li javna ustanova, izvan parkova prirode i nacionalnih parkova, sama obavljati ugostiteljsku djelatnost ili bi opet morala raspisivati natječaje?
S druge strane, dokazi o višegodišnjem radu bez minimalnih uvjeta na terasi i neplaćenim režijama ne nestaju samim izdavanjem nove dozvole ili isteklog aneksa. DIRH je najavio prekršajne i upravne postupke, uključujući i oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi. Hoće li i u kojem roku ti postupci završiti, i tko će na kraju vratiti novac – pitanja su na koja javnost još nema odgovor.
Što dalje?
Do 1. listopada 2025. vrijedila su produženja postojećih koncesijskih odobrenja – temeljem uputa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture koje nemaju obvezujuću snagu, ali su “preporučljive radi ujednačene primjene zakona”. Što dalje? Dvije su opcije koje i sam Žilavec nabraja: ili Gradsko vijeće odlučuje o postojećem natječaju (koji nikada nije formalno poništen), ili se ide u novi natječaj. Prva varijanta znači suočiti se s aferom prijetnji i odustajanja najboljeg ponuditelja; druga, napisati jasnije i strože uvjete, uključujući obveznu provjeru je li netko u prethodnom razdoblju radio zakonito i uredno podmirivao obveze.
Ako to zvuči kao minimum, podsjetimo: do sada je upravo taj minimum izostajao. Grad nije sustavno provjeravao je li korisnik imao minimalne uvjete za svu prijavljenu površinu (unutarnju i vanjsku), odgovaraju li stvarno korištene kvadrature odobrenima, postoji li zasebno brojilo i ugovor s komunalcem, niti jesu li se na “pomorskim kvadratima” odvijale dodatne komercijalne djelatnosti bez odobrenja. Bez takve provjere, svaka nova odluka riskira da potvrdi staru nepravdu.
Ugovori koji opraštaju sve moraju otići u povijest
Rješenje je, paradoksalno, banalno i zahtjevno u isti mah. Gradsko vijeće treba staviti odluku o dodjeli dozvola na dnevni red i odlučiti hoće li provesti postojeći natječaj – koji nikada nije poništen – uz dodatne provjere zakonitosti, ili će raspisati novi s jasnijim i strožim uvjetima koji uključuju test prošlosti, a ne samo obećanja budućnosti. Grad bi trebao objaviti cjelovitu evidenciju svih korisnika pomorskog dobra s pripadajućim površinama, naknadama, statusom minimalnih uvjeta i komunalnim priključcima, s redovitim ažuriranjem. Ugovori koji “opraštaju sve” moraju otići u povijest, a svaka iznimka morala bi biti javno obrazložena, vremenski ograničena i financijski obračunata. Predugovorna provjera mora postati standard, a ne tek uglađena fraza u obrazloženju.
Grad raspisuje natječaj, ali nije odgovoran?!
Najzad, ovo je i pitanje sigurnosti procesa. Prijetnje ponuditelju nisu “kolateralna buka”, nego napad na ravnopravnost natjecatelja i, posljedično, na javni interes. Reakcija mora biti brza, vidljiva i nedvosmislena; bez nje poruka budućim ponuditeljima je da se ne isplati javljati. Činjenica da je najbolja ponuda povučena nakon pritisaka, a da se odluke razvlače do točke u kojoj “svi čekaju nekog drugog”, simbol je sustava u kojem formalno sve piše, a stvarno malo toga vrijedi. Ako gradske vlasti žele prekinuti taj krug, morat će preuzeti odgovornost za cjelinu: od pisanja pravila i njihove provedbe, preko ispravljanja pogrešaka iz prošlosti, do zaštite natječajnog integriteta u stvarnom životu.
“Afera bazen” neće nestati sama od sebe niti će je riješiti jedno priopćenje s porukom da je “odgovoran korisnik”. Riješit će se tek kad Grad – Vijeće, gradonačelnik, službe i ustanove – vrate smisao riječima natječaj, uvjet, odgovornost i transparentnost. Dotad će minimalni uvjeti nastavljati stizati kad trebaju onima koji su ih godinama ignorirali, a nula eura za prvi red do mora i dalje će plaćati – svi mi.
