Muzej antičkog stakla u Zadru proslavio je prošlog tjedna 16. rođendan. Kako bi obilježili obljetnicu svog djelovanja posjetiteljima su omogućili besplatan ulaz te popust od 20 posto na cjelokupnu ponudu publikacija i unikatnih ručno rađenih suvenira, kao i svoju najveću atrakciju - demonstraciju puhanja stakla, pod vodstvom staklopuhača Marka Štefanca, te demonstraciju izrade perli na plameniku pod vodstvom staklopuhačice Antonije Gospić.
Unikatni “stakleni” muzej
Ovaj u Hrvatskoj jedinstveni muzej osnovan je 9. lipnja 2006. godine uredbom Vlade Republike Hrvatske, a svečano je otvoren tri godine kasnije 5. svibnja. Smjestio se u obnovljenoj historicističkoj palači obitelji Cosmacendi, iz druge polovine 19. stoljeća, a u svom postavu ima preko 5000 različitih staklenih predmeta iz doba antike, odnosno iz razdoblja od 1. stoljeća prije Krista do 5. stoljeća poslije Krista.
- Do osnivanja muzeja došlo je iz vrlo jednostavnih i praktičnih razloga. Arheološki muzej Zadar, koji djeluje već jako dugo, iz mnogih arheoloških istraživanja je stvorio zaista jedinstvenu zbirku rimskog, odnosno antičkog stakla. To su prije svega istraživanja koja su rađena u Argyruntumu, odnosno Starigradu na Paklenici, na Asseriji, na Relji u Zadru, Aenoni odnosno Ninu i na potezima gdje su bile rimske nekropole, to su bili cestovni pravci koji su vodili iz grada. Tijekom tih kampanja Zadar je dobio zaista impresivnu kolekciju predmeta od stakla iz rimskog doba, a na osnovu toga se ukazala potreba da taj materijal bude izložen i dostupan javnosti, te se pokrenula inicijativa da se osnuje muzej koji bi bio arheološki, ali specijaliziran za antičko, odnosno povijesno staklo. Zadar danas zapravo ima dva arheološka muzeja koji djeluju na području cijele Županije, uspješno surađuju i vrše arheološka istraživanja, rekao je ravnatelj Muzeja antičkog stakla dr.sc. Hrvoje Manenica.
Stup kulturnog i turističkog života grada
Muzej antičkog stakla od svog osnutka prometnuo se u jedan od važnih stupova kulturnog i turističkog života grada, a Manenica naglašava kako se broj posjetitelja u muzeju nakon završetka pandemije osjetno povećao.
- Muzej je itekako zapažen, kako među građanima Zadra, tako i među turistima. Bitno je naglasiti da mi godinama, posljednjih godina čak i intenzivnije, surađujemo s mnogim sličnim ustanovama diljem Hrvatske, prije svega s muzejima koji su arheološki, povijesni ili općeg karaktera, ali i s muzejima u inozemstvu, ponajviše u Sloveniji, Italiji i Austriji. Pred nama je mnogo planova i posla, a po statistikama vidimo da ljudi prepoznaju ono što radimo, rekao je ravnatelj muzeja.
Jedinstvena izrada nakita na plameniku
Stakleni predmeti nastali u vrijeme starog Rima zaista su fascinantni, a posebno oduševljavaju strane turiste koji čine oko 30% ukupnog godišnjeg broja posjetitelja.
- Naš postav posebno oduševljava posjetitelje iz zemalja koje nisu imale doticaja s Rimskim Carstvom, ali i one koji dođu iz Hrvatske i iz Europe, gdje imamo taj antički horizont. Oni isto budu iznenađeni i impresionirani, jer imamo dvije prezentacije izrade predmeta od samog stakla. Marko Štefanac i Antonija Gospić rade tehniku puhanja stakla, odnosno izrade nakita na plameniku i to je nešto što se može vidjeti samo ovdje u Zadru, kod nas u muzeju. To ostavlja na ljude zaista izrazito jak dojam jer je nešto što sigurno nisu prije vidjeli, a kasnije vidimo i po suvenirnici da su jako impresionirani, jer se u ljetnim mjesecima nama na dnevnoj bazi suvenirnica isprazni, rekao je Manenica.
Kulturna baština posljednjih je godina postala iznimno istaknut dio turističke ponude, a Manenica naglašava kako je za ustanove koje čuvaju određenu građu, povijesne lokalitete i jedinice lokalne uprave važno da se ona interpretira na pravilan način.
- Posjetitelja koji dođe vidjeti neku utvrdu, bunker, bedem ili muzej ne zanima ono što se zadnjih godina pokušava implementirati u takve sadržaje, a to je zabava. Takvi lokaliteti ili ustanove u prvom redu su edukativnog ili informativnog karaktera te se na to treba bazirati, a svaki od navedenih sadržaja uvijek ima svoju publiku. Dakle, Muzeju antičkog stakla, koji je jedinstven u Hrvatskoj i šire u svijetu nije cilj privući sve turiste koji su na Kalelargi tako što ćemo staviti neki virtualni sadržaj i da ljudi kažu kako je ovdje zabavno. Imamo svoju ponudu i cilj nam je privući publiku koja razumije umjetnost, povijest, nešto što je lijepo i vrijeme iz kojeg ti predmeti potječu. Mi se trudimo njima to interpretirati na pravilan način, da i nekome tko je znanstvenik bude dovoljno podataka, kao i nekome tko je neke druge profesije i došao je u muzej jer želi saznati što imamo u muzeju, pojasnio je Manenica.
Muzej vs pomodnost
Spoj muzeja i sadržaja zabavnog, odnosno nebaštinskog karaktera, u Hrvatskoj je posljednjih godina uzeo maha, pa su se tako pojavili Muzej mamurluka, Muzej prekinutih veza, Muzej čokolade, kao i Muzej iluzija koji svoju ispostavu ima i u Zadru.
- To su franšize koje koriste naziv muzeja, a mislim da to rade isključivo jer žele privući publiku. U Hrvatskoj, kao i u Europi, točno je definirano što je muzej i što on mora sadržavati, bilo Zakonom o muzejima ili pravilnicima koji proizlaze iz njega. Svi navedeni “muzeji” samo koriste taj naziv, no mislim da pravim muzejima to ne bi trebalo smetati, jer to je samo jedan oblik atrakcije koja je ljudima interesantna iz nekog razloga, a naziv muzej daje jednu mističnost toj pomodnosti i služi kako bi privukao ljude, smatra ravnatelj Muzeja antičkog stakla.
Tehnika stara 2 tisuće godina i dalje fascinira
Kada je riječ o samom postavu ovog iznimno bogatog zadarskog muzeja, posebno se ističe zbirka staklenih minijatura u kojoj se nalaze malene amfore i vrčevi, a Manenica ističe kako i drugi izloženi predmeti privlače dosta pažnje među posjetiteljima.
- Tu su još i prikazi nekropola i način prakticiranja pogrebnih običaja u antici, istraživanja na ekranima, fotografije, tu se ljudi dosta zadrže. Žene se, recimo, zadrže kod vitrine s kozmetičkim i farmaceutskim priborom, a posjetitelje oduševi i dio muzeja u kojem se nalaze predmeti za svakodnevno korištenje. Fascinantno je koliko je ta tehnika od prije 2000 godina mogla proizvesti tako lijepe, precizne i unikatne predmete, rekao je.
Veliki dio muzejskih eksponata čine predmeti koje su stari Rimljani svakodnevno koristili, odnosno raznorazne posude, čaše, vrčevi, amfore i ukrasi, no premda se čine naizgled nevažnima za shvaćanje povijesti iz njih se može jako puno saznati o životu antičkih stanovnika ovih prostora.
- Možemo saznati kako su koristili određene predmete. Kao i danas, bilo je luksuznih domaćinstava, kao i manje luksuznih, tako da i ono što je korišteno nije korišteno u svim domaćinstvima. Imamo u muzeju vitrinu koju nazivamo soba s raritetima i u njoj se nalaze jedinstvene posude kojih ima još jedna, dvije ili tri poznate u svijetu. To je, na primjer, staklena riba koju smo sad izradili i kao novi suvenir, a koja je zaista interesantna posjetiteljima, jer u svijetu postoje još samo dvije slične. Imamo i predmete koji su po tehnici izrade i zahtjevnosti spadali u luksuzno posuđe, kao i druge staklene predmete koje su Rimljani svakodnevno koristili kao dijelove nekakvih kuhinjskih procesa, kao kozmetičke predmete, ali i nešto što stavljaju sa svojim pokojnicima u grob, rekao je Manenica.
Još je mnogo planova...
Premda se muzej uspješno i kvalitetno pozicionirao na kulturnoj sceni grada Zadra, Manenica naglašava kako je pred djelatnicima još mnogo planova koje treba ostvariti.
- Od kratkoročnih planova istaknuo bih da, povodom Dana muzeja, pripremamo izložbu “Memento mori” koja dolazi iz splitskog Arheološkog muzeja, a obuhvaća istraživanja čuvene Solinske zaobilaznice 1986. i 1987. kada su arheolozi pred bagerima spašavali izuzetno vrijednu arheološku građu iz Rimskog vremena. Izložba se otvara za nekoliko dana i kod nas bi trebala ostati do veljače 2026. godine. Neki dugoročni planovi su nam, prije svega, na znanstvenom polju, odnosno suradnja sa sveučilišnim i muzejskim znanstvenim ustanovama i restauracija staklene građe.
Dakle, uskoro će u okviru muzeja na 70 metara kvadratnih biti otvorene dvije radionice za restauraciju i fuziju stakla gdje će naši djelatnici imati širi spektar aparata i uređaja koji su potrebni za restauraciju, jer osim što smo Muzej antičkog stakla, jedina smo specijalizirana ustanova za restauraciju staklene građe. U tom smislu želimo se dodatno pozicionirati s kapacitetom opreme i prostora da od muzeja i galerija možemo zaprimati veću količinu građe kojoj je potrebna restauracija, rekao je Manenica.
Muzej antičkog stakla u planu ima i proširenje muzejskog postava koji će biti obogaćen zbirkom vezanom za Zadar 19. stoljeća, točnije za ambalažnu staklenu građu koja se odnosi na proizvodnju likera tog doba, kao što su čuveni Maraschino i Drioli.
