Igor Goleš je, kako kaže, jedan sasvim običan momak, zaljubljenik u sve staro i dalmatinsko, nekada ugostitelj, a danas radi i bavi se samo onim što iznimno voli - kolekcionarstvom. Svojim serijalom knjiga Zaboravljena Dalmacija na starim razglednicama prezentirao se široj publici, osobito nakon što je na Instagramu otvorio profil na kojem svi najbolje mogu vidjeti čim se bavi.
Ispričao nam je kako se razvijala ljubav prema kolekcionarstvu, otkrio načine kako dolazi do skrivenog blaga, izdvojio neke od posebnih otkrića te komentirao projekt "Retro Zadar" koji je inspiriran njegovom "Zaboravljenom Dalmacijom".
S koljena na koljeno
Teško je, započinje Goleš, odrediti trenutak kada je urođeni gen ljubavi prema kolekcionarstvu eksplodirao i natjerao ga da se hobijem počne baviti na rubu profesionalizma.
- Ta se ljubav godinama razvija; učiš, istražuješ i podižeš sve na veći nivo ovisno o tome koliko si istinski zainteresiran i strastven kada je hobi u pitanju. U mojoj obitelji svi smo oduvijek imali poriv da se nešto sakuplja, tako da je sakupljanje zasigurno bilo u DNK mojih roditelja, bilo je samo pitanje gdje će i na koji način završiti ova moja priča. I eto, na moju sreću, ne vidim joj kraja, govori Goleš koji nam je otkrio na koje načine pronalazi razglednice, fotografije, dokumente...
- Svaki sakupljač početnik započinje na najklasičnije načine; putem odlazaka na sajmove, kupnjama na internetskim trgovinama ili na aukcijama, ali kada savladaš materiju, tada shvatiš da to najčešće nije dovoljno, shvatiš da oni krucijalni primjerci gotovo nikada ne završavaju na takvim mjestima. Trgovci antikvitetima ih, čim ih dobiju, obično trguju ispod stola, i prodaju ih onima koji ponude najveće iznose. U tom je krugu dobiti pravo prvenstva otkupa novonabavljene građe kod trgovaca krucijalno ako želiš izgraditi izvanserijsku zbirku. Isti je princip kada govorimo i o razglednicama, numizmatici, filateliji ili bilo kojem drugom hobiju na svijetu. Naravno, ponekad, ali vrlo rijetko zna se dogoditi da se i neki izvanserijski predmet pojavi na aukciji, a tada treba biti najbrži, licitirati najviše, pa i imati malo sreće, tumači Goleš i dodaje da je nedavno na svojoj internetskoj stranici napisao blog o ovoj temi jer je to pitanje s kojim se najčešće susreće.
Pozivnica za vjenčanje Napoleonovog brata
S obzirom na to da se gotove svake godine pojavi po neki nepoznati primjerak koji mu prouzrokuje neviđenu navalu adrenalina, nije mu lako izdvojiti neke od najposebnijih razglednica.
- Primjerice, baš sam nedavno bio kod jednog starijeg kolekcionara koji je razglednice kupovao dok je doslovno Bog hodao po zemlji. Čovjek je ‘70, ‘80-ih stvarao svoju zbirku razglednica i mnogi od primjeraka koje je tada kupio nisu se nikada više pojavili na tržištu. Ljudi naravno to ne znaju, ali one najrjeđe razglednice Dalmacije tiskane do 1918. sačuvane su u svega nekoliko primjeraka, a mnoge i u samo jednom jedinom. Upravo sam takve dvije pronašao kod njega i prvi ih put vidio u svom dugogodišnjem stažu. Jedna prikazuje interijer šibenske apoteke Dalle iz 1909. godine, a druga drniškog nadšumara Nikolu Vežića na svom bijelom konju 1910. godine koja je osobito zanimljiva jer je Vežić bio velika "faca" svoga doba u Drnišu. Ako pak govorimo o mojoj drugoj zbirci, a to je ona arhivska, to je svakako pozivnica koju je veliki meštar ceremonije na francuskom dvoru u ime cara Napoleona Bonapartea uputio veleposlaniku Dubrovačke Republike u Parizu na vjenčanje Napoleonovog brata Jeromea Bonapartea. Pozivnica je iz 1807. godine, a Jerome je bio maršal francuske vojske, jedan od zapovjednika bitke kod Waterlooa, te kralj Westfalije. Poznat je i po tome što ga je 1801. Napoleon poslao na Haiti da tamo uguši čuvenu pobunu robova. Nevjerojatan dokument koji je grof Sargo, veleposlanik Dubrovačke Republike, donio u Dubrovnik i tamo je bio čuvan 215 godina dok naposljetku nije završio u mojoj zbirci. Pitanje je postoji li u Francuskoj sačuvana koja pozivnica za ovaj događaj, to još uvijek nisam stigao istražiti, govori Goleš.
"Zaboravljena Dalmacija"
Sakupljeno blago ukoričio je u serijal knjiga "Zaboravljena Dalmacija" koji nam približava autentične vizure Dalmacije od trenutka pojave fotografije sredinom 19. stoljeća do 1970. godine.
- Najviše me motivirala nevjerojatnost podataka da je gotovo svako selo u Dalmaciji imalo svoju razglednicu prije 100-tinjak i više godina. Bio je to tada uobičajen način komunikacije, Facebook toga doba i upravo zahvaljujući sačuvanim razglednicama možemo vidjeti kako su neka mjesta u Dalmaciji tada izgledala. Mala naselja nisu bila komercijalno isplativa da ih pohode fotografi u svrhu posla, ali upravo zahvaljujući razglednicama koje su se koristile kao vid komunikacije mještana s ostatkom svijeta događalo se to da jednom u deset godina netko dođe do njihovog trgovca ili gostioničara i napravi za njega razglednicu njegovog obrta i tog istog naselja. Danas su upravo neke od tih razglednica jedini svjedoci tog vremena i kao takve neprocjenjive. Kao primjere upravo iz zadarske okolice naveo bih razglednice Lišana Ostrovačkih, Polače, Stankovaca, Smilčića, Zemunika itd. Bilo mi je zadovoljstvo što sam prvi prepoznao potencijal takve građe i imao snage i energije napraviti knjigu o Dalmaciji u kojoj možete uživati u stotinama takvih razglednica. Koliki je hit knjiga, najbolje govori to da je doživjela pet različitih izdanja i mogu Vam reći da su Zadrani očito najviše kulturno osviješteni i najviše kupuju moju knjigu, pa koristim prigodu da im zahvalim na tome, ističe Goleš koji je pokrenuo i aukciju Zaboravljena Dalmacija.
Sjajna aukcija
Inicirao je pokretanje aukcije na svojoj mrežnoj stranici Zaboravljena Dalmacija jer ga mnogi ljudi konstantno kontaktiraju i traže da nabavi neke od predmeta s ovih prostora, bilo da su u pitanju samo fotografije ili suveniri.
- S obzirom na ogromnu praćenost mog Instagram profila mislim da bi ga trebalo iskoristiti kao alat za promoviranje kolekcionarstva, ali i mjesto gdje se ljudi mogu educirati o vrijednostima pojedinih predmeta, kao i motivirati da neke vrijedne stvari koje pronalaze kod kuće ne bacaju. Puno je primjera gdje se stare kuće prazne, a mlade generacije obično sve ono što su njihovi roditelji, djedovi i bake sakupljali samo odnesu do prvog kontejnera, često i ne shvaćajući što su sve bacili. Uspio sam motivirati 10-ak prijatelja kolekcionara da neke predmete uz koje nisu isključivo vezani ponude na prodaju putem ove aukcije kako bi mogli pronaći put do onih kojima najviše trebaju, priča nam Goleš.
Aukcija traje do 12. svibnja i već je pobudila velik interes medija, a svakako valja napomenuti da se na njoj nalazi i par sjajnih predmeta vezanih za Zadar. Primjerice, iznimna uokvirena zadarska presuda na smrt Ivanu Kutlači iz 1844.
- Ovakav dokument je jednostavno neprocjenjiv jer se na četiri stranice opisuju okolnosti koje su prethodile presudi i najvjerojatnije je unikat. Tu je i pjesma koja je na plakatu objavljena guverneru Dalmacije Lazaru Mamuli 1865. u Zadru u povodu 50. godišnjice njegovog služenja vojsci, zatim prva poslijeratna značka nogometnog kluba Zadar, ali i samo jedna od 25 razglednica koje je dizajnirao i potpisao Zadranin i sad već svjetski poznat dizajner Filip Peraić, kaže Goleš.
"Zaboravljena Dalmacija" je mama "Retro Zadra"
Retro Zadar je projekt koji je napravio Jure Šango uz pomoć svojih sugrađana, a za ideju ga je inspirirala upravo Golešova "Zaboravljena Dalmacija".
- Smijao sam se kada mi je rekao da je "Zaboravljena Dalmacija" mama "Retro Zadra". Hvala puno, Jure! Jure je naime sudjelovao na izradi i programiranju mog weba gdje sam imao namjeru da napravimo interaktivnu mapu na kojoj bi se nalazile razglednice Dalmacije. Napravio je to savršeno, u pitanju je bio jako velik posao za mene jer sam trebao svakoj od 1000 razglednica pronaći poziciju, ali rezultat je na kraju bio sjajan. Drago mi je da je to bio okidač za njega da napravi za Zadar mapu s prikazima nekada i sada, koja je još jedno koplje iznad one na mom webu, iziskuje još više rada i iznad svega ljubavi prema rodnom gradu. Kada mi je poslao link, nisam prestao par sati pregledavati, znam jako dobro koliki je to posao i možete biti ponosni što imate takve ljude u svom gradu, poručuje Goleš.
Goleš obožava Zadar u kojem ima puno prijatelja te ističe da je zadarska kolekcionarska scena najjača u Dalmaciji.
- Često dođem u Zadar kriomice, da nitko ne zna, jer ako znaju, moram se svima javiti, a za to mi treba barem sedam dana, ha-ha. Treba napomenuti da je zadarska kolekcionarska scena najjača u Dalmaciji, po mom mišljenju. Mnogi su mladi ljudi aktivni kolekcionari i to nema niti jedan drugi grad u Dalmaciji, a zasluge za to pripadaju naravno Udruzi Starinar, i inicijatoru Ivici Ćurkoviću, koji uvijek nešto izlažu, redovito se sastaju, razmjenjuju informacije, predmete i vrlo su aktivni. Naravno da se svatko iz Zadra može javiti i meni, osobito ako ima stare razglednice i fotografije koje su moja najveća pasija i strast, ali i ako treba bilo koji vid pomoći ako govorimo o antiknim predmetima, kaže Goleš.
Enciklopedija dalmatinskog iseljeništva
- Znanstvene radove čita vrlo malen broj ljudi i zasigurno treba napraviti dobru obradu tih događaja i tiskati je kao jednu monumentalnu monografiju od 1 000 stranica, s nizom zanimljivih i do sada neviđenih dokumenata na tu temu te pričama malih ljudi koje su obično najzanimljivije. Na sirotinju nitko ne obraća pažnju, a upravo su te ljudske sudbine ono što me najviše privlači. Kada vidiš što su sve jadni ljudi morali proći za ostvarenje nekog boljeg života, to je da Vam srce pukne. Već sam sakupio jednu dobru zbirku na tu temu i obrađujem je, slažem koncept, ali svjestan sam da će od ideje do realizacije proći barem pet, šest godina, ali isplatit će se. Cilj je napraviti djelo posvećeno muci dalmatinskog čovjeka, djelo koje će privući široku publiku i sve skupa naučiti da više poštujemo život i sve ono što nam daje ili uzima, zaključuje Goleš.
Uz ovakve entuzijaste, Dalmacija nije i nikad neće biti zaboravljena...