Pojačat će redove struke VK Jadran. Vijest je to koja je prije punih 10 godina objavljena na službenim internetskim stranicama zadarskog kluba. Poznanstvo potpisnika teksta i glavnog lika uratka traje i dosta duže, dva puta toliko, i više, ide u zadnje ljeto 20. stoljeća. I izvan Donatovog grada...
- Prijatelju, piši, snimi, bit ćemo dobri, baš dobri, pravi, kazivao je nasmijani crnokosi mladac u diktafon novinara.
U Blatu na Cetini, kod Omiša, otkud su braća Smoljanovići, poznati veslači, a jedan, Tomislav, iskazao se kao sjajan domaćin reprezentativnom čamcu koji se na Peruči taman pripremao za Olimpijske igre 2000. u Sydneyu, Australija. Optimistična najava pokazala se točnom, pun pogodak.
Riječ je o jednom od najboljih "štrokera" - "udarača ritma" - kojih je do danas imala "Ljepotica", ali i Hrvatska. Ikada. Uz Petra Milina i Danijela Bajla, trojica nekadašnjih olimpijaca bi trebala, uvelike pridonijeti kvaliteti i dugoročnoj stabilnosti u stručnom radu veslačkog kolektiva, ustvrdili su tada ne bez razloga s Branimira. I to za - Branimira.
Brat blizanac
- Ha-ha. Istina. Tko sam? Huh, Branimir Vujević, s tim imenom i prezimenom rođen sam u Zadru, 29.11.1974. zajedno s bratom blizancem, Ivanom, u ranim jutarnjim satima. Eto, živim u Bibinjama, sa suprugom Marinom, sinovima Martinom i Tomasom, gdje sam pohađao i osnovnu školu, a nakon toga završio u Nazorovu perivoju Prirodoslovno-matematički smjer u Gimnaziji Jurja Barakovića. U Zagrebu sam potom diplomirao na Prometnom fakultetu, u Splitu sam završio i Kineziološki i postao stručni specijalist kineziologije - trener veslanja. Kad bolje razmislim, cijeli život nešto učim i usavršavam, od škole i fakulteta do zaveslaja u brodu, kazuje nam, onako za njega uobičajeno, pomalo zafrkantski, na svoj račun, uz široki karakterističan osmijeh, od uha do uha. Dakle, veslanjem se počeo baviti sasvim slučajno, u dobi od niti 15 godina.
- Rođak je već trenirao, pa smo uz njega probali brat i ja, od prve mi se sport svidio, i evo tu sam do sada, tek nekih 34-35 godina. I čitavo vrijeme, član sam Jadrana. U dugačkoj karijeri teško je izdvojiti neku regatu ili uspjeh, nešto ću definitivno propustiti, ispustiti, sudjelovao sam na skoro svim najvećim planetarnim regatama. Dobro, spomenut ću neke, one koje ostaju u sjećanju, kao nezaboravna epizoda. Najvažnije su OI u Sydneyu, i tamo sam bio "štroker" osmerca koji je ponio broncu, godinu poslije, 2001., član i 8+ koji je u Luzernu uzeo srebro SP-a. U mlađim seniorima, U23, skupa s Oliverom Martinovom, u Belgiji sam postao svjetski prvak u disciplini dvojac bez kormilara. Na jednoj iz reda najstarijih i najpoznatijih regata, u Henleyu, bio sam u posadi 8+ koja je osvojila Grand Challenge Cup, imam i zlato u 4-, s MI u Bariju, 1997. Bio sam prvak države preko dvadeset puta, najviše u "kraljevskoj disciplini" osmerca, gdje smo mi Zadrani apsolutno dominirali tih godina. Nakupio sam još puno medalja sa Svjetskih kupova i drugih međunarodnih regata, raspoložen računa i nabraja.
- Najbolja posada u kojoj sam veslao je, huh, da, olimpijski osmerac, ali i klupski osmerci su bili gušt za veslati, samo nismo bili tako brzi, ne bih sad spominjao imena iz svih tih posada, da nekog ne zaboravim tu, na brzaka. Bez spora, najveći uspjeh je upravo bronca iz Sydneya ‘00, a najveće razočaranje neodlazak na OI u Atlantu 1996., ali i odličan motiv da upregnem i treniram za Australiju, ma doslovno sve medalje su mi u životu drage, i posebne, ali jedne su mi napose posebne, nisu metalne pločice, nego topla ljudska bića. Moja životna radost, djeca, ponosno nasmijan naglašava.
Rimen ili ekran
Hrvatski moderni galijoti srušili su na notiranim OI 2000. prastaru olimpijsku tradiciju, nakon točno 100 godina kako se, počevši s 1900., osmerac natjecao na igrama. U 23 utrke, uključujući i nedjeljnu, 24. rujna, na Penrithu - naveli su ondašnji medijski uposlenici - medalje su osvajali veslači samo 14 zemalja - Velike Britanije, SAD, Kanade, Australije, Rusije, Belgije, Nizozemske, Njemačke, Norveške, Italije, Čehoslovačke, Novog Zelanda, Rumunjske i - RH. Jedino je Novi Zeland populacijom manji, ali prostorom pet puta veća država. Rijetko je u kojoj olimpijskoj disciplini, istaknuli su, svjetski vrh tako uzak i rezerviran za predstavnike moćnih zemalja. HR se brončani osmerac – brojem i imenom: 8. Branimir Vujević, 7. Igor Boraska, 6. Krešimir Čuljak, 5. Siniša Skelin, 4. Nikša Skelin, 3. Tomislav Smoljanović, 2. Tihomir Franković, 1. Igor Francetić i kormilar Silvio Petriško, svrstao uz bok velikih nacija koje pomno gaje tradiciju veslanja.
I predsjednik Međunarodnog veslačkog saveza, Denis Osvald, bio je zadivljen podvigom našega čamca: "Čestitam dečki, iznenađen sam, ali i radostan, napravili ste nevjerojatno velik posao!", a komplimenti su stizali sa svih strana.
No, opisao je s mjesta događanja reporter Monitora, "naši su dečki izgledali neveselo, utučeno, samo su spominjali zlato i isticali svoju tugu što ga nisu dohvatili", šteta.
- Na moj razvoj kao veslača najviše je, kao i svih nas u Zadru, utjecao Romano Bajlo, u daljnjem tijeku karijere i Nikola Bralić, sadašnji trener braće Sinković, s obzirom da sam dio karijere proveo pod njegovim nadzorom u Mladosti, a napomenuo bih i trenera koji me je trenirao u olimpijskom osmercu, Igora Čulina, napominje uz ožujsku kavicu bivši slavni reprezentativac.
Kao trener pokušava primijeniti ono što je naučio kod spomenutih, ali i znanje s fakulteta, kao i ono što je sam iskusio na svojoj koži kao veslač.
- Trener sam deset i pol godine u VK Jadran. Tu sam radio s juniorima-B, uzrast 15-16, kao trener i seniora i juniora - A. U nacionalnoj vrsti me u međuvremenu i izbornik postavio koordinatorom za rimen - veslanje s jednim veslom, tako da sam dobio priliku raditi s najboljim veslačima kod nas. U klubu konstantno imamo nekoliko potencijalnih reprezentativaca, momaka i cura. Trebaju samo puno raditi i uspjeh će doći, ne manjka im talent i potencijal. Na žalost, sada su neka druga vremena i generacije su drugačije, imamo daleko manje upisane djece nego nekada, pretpostavljam da je tako u svim sportovima. Malci su više orijentirani na rad s palcima i sjedenje za ekranom, laptopom, playstationom, mobitelima. Uvijek ima onih koji vole zabušavati, ali ti brzo prestanu, jer ovo nije sport koji to dopušta, priča prvi put namrštena lica.
Pa ipak, prevladava opet onaj u uvodu opisani optimizam, pozitiva. U klubu su, ističe, dobro ekipirani, dokazani stručni kadar unatoč i usprkos svim financijskim, epidemiološkim i inim netom pratećim preprekama, prati i logistika.
Radišan i - iskusan
Marljiv, radišan, iskusan. Uzoran. Tolerantan. I - profesionalan. Tako BV predstavljaju u Ulici kneza Branimira.
- Hvala. Hvala. A što još reći, ovo je moj sport gdje sam se pronašao, kao trener pokušavam ga približiti i svojim veslačima. Naravno i veslačicama. Pozivam sve koji su zainteresirani, 2007. i mlađi, da dođu i probaju, poziva…
