Poduzetnici su glavni motor gospodarstva koji svojim radom pokreću mnoge stvari u Hrvatskoj. No, čini se kako unatoč njihovom doprinosu, država i dalje raznim regulativama ograničava njihov posao te im i dalje izgleda više kao maćeha nego kao majka. Dobar primjer, tog maćehinskog odnosa, je pitanje plaćanja bolovanja za radnike od strane poslodavaca koje je u Hrvatskoj uređeno tako da poslodavac plaća čak do 42 dana bolovanja svojim radnicima.
U Hrvatskoj 42 dana, u Estoniji 3 dana
U ostatku EU je to znatno manje, pa je nedavno udruga “Glas Poduzetnika” iznijela svoj prijedlog reforme da se broj dana bolovanja na račun poslodavca uvelike smanji i tako rastereti realni sektor.
- Ako želite biti konkurentni, posebno tvrtkama u sebi sličnim zemljama, a to su bivše socijalističke zemlje, onda je u tom krugu zemalja Hrvatska ta koja ima najviše dana bolovanja koje mora plaćati poslodavac. Dakle, u zemlji visoke korupcije u kojoj su sve porezne stope još više nego one na papiru, ako je poslodavac taj koji plaća 42 dana, to ga čini još manje konkurentnim. A koliko poslodavci plaćaju u drugim zemljama? U Estoniji 3 dana bolovanja, Litvi 2 dana, pri čemu poslodavac plaća od 62 do 100% plaće, Slovačkoj 10 dana i u Češkoj 14 dana, a u nas 42 dana, pa vam je jasno zašto smo nekonkurentni, jer u tom razdoblju kad plaćate bolovanje morate naći i zamjenu koju isto plaćate. Zato je ovo pitanje povezano s konkurentnošću. Zanima me kako zakonodavcu, kad određuje broj dana koje poduzetnik plaća, ne padne na pamet da pogleda kako je to riješeno u drugim zemljama. Dakle, mi predlažemo 5 dana na račun poslodavca, a bili bi relativno zadovoljni i sa slovačkih 10 dana, ističe Boris Podobnik, predsjednik udruge Glas Poduzetnika.
Dvostruki trošak zbog zamjene
- HOK je ponovio i svoj zahtjev da se isplata naknade za bolovanje radnika na teret poslodavca treba smanjiti na razdoblje do 14 dana. Naime, u takvim situacijama poslodavci su suočeni s predugim razdobljem u kojem je potrebno obračunati i isplatiti na svoj teret bolovanje radniku koji je izvan rada, a drugi radnik koji preuzima obveze radnika koji je trenutno na bolovanju u pravilu za to razdoblje dobiva stimulaciju za rad, ili mu se obračunavaju i plaćaju prekovremeni rad ili se mora zaposliti dodatnog radnika te zapravo poslodavac za to razdoblje ima “dvostruki trošak”. Dodatni problem koji se javlja je i obveza poslodavca da naknadu plaće nakon 42 dana također isplaćuje poslodavac na svoj teret te naknadno potražuje povrat sredstava od HZZO-a, što financijski opterećuje poslovanje, navodi i Lidija Udiljak iz Obrtničke Komore Zadarske županije.
Lažna bolovanja traže stroži nadzor
Pitanje plaćanja bolovanja radnicima sa sobom povlači i problematiku, u Hrvatskoj tako čestih, lažnih bolovanja po čijoj smo stopi među rekorderima u EU. Iz Glasa Poduzetnika, za tu popularnu praksu izbjegavanja posla, traže strože nadzore i inspekcije koje bi popravile sliku produktivnosti i bolje poslovne klime u našem gospodarstvu.
- Moramo rasteretiti poslodavce, a kad država na sebe prebaci trošak plaćanja bolovanja to je upravo motivira da više kontrolira i traži one koji idu na lažna bolovanja, primajući naknade od države i poslodavca. Dakle, smanjenjem broja dana koje plaća poslodavac prvo pomažete poduzetniku, a drugo državu tjerate da zdravstveni sustav poboljša kako bi bolje funkcionirao. Problem je što ovakvi problemi obeshrabruju mnoge koji bi htjeli ući u poduzetništvo, jer već sam rekao da što je zemlja korumpiranija vama porezi izgledaju veći, jer država ne funkcionira i puno je skuplja. A zašto su porezi efektivno veći od nominalnih u ovakvoj korupciji? Jer plaćate istovremeno i bolesnog djelatnika i onog tko ga mijenja, jer morate možda platiti mito, jer predugo čekate dozvole zbog kojih ne možete početi s radom i niz ostalih problema, navodi Podobnik.
Interes Vlade za konkurentnim poduzetništvom
- Da država uistinu želi jako gospodarstvo i poduzetništvo Vlada bi, da poveća konkurentnost, smanjila broj dana koji plaća poduzetnik, jer što manje plaća, konkurentniji je i više doprinosi gospodarstvu. Još se ništa nije dogodilo, a to je možda i poruka Vlade da ih poduzetništvo previše ne zanima. Ali u nadi je spas, pa strpimo se još malo, zaključuje Podobnik.
Iz Ministarstva zdravstva na prijedlog UGP-a stigao je općeniti odgovor u kojem su naveli kako ništa konkretno nije odlučeno, ali da i dalje međuresorno traže rješenja te, osvrnuvši se na lažna bolovanja, oni ipak nešto rade.
- Na navedenu temu održan je nedavno sastanak u Ministarstvu financija na kojem su bili ministar financija, ministar gospodarstva te ministrica zdravstva. Ministarstvo zdravstva smatra da se o ovom prijedlogu treba prije svega izraditi međuresorni stav i detaljna analiza budući da Ministarstvo zdravstva može komentirati isto sa stajališta zaštite zdravlja naših građana i unaprjeđenja zdravstvene skrbi. Što se tiče pak kontrole bolovanja – ista se detaljno kontroliraju, stoga ističemo kako su u 2024. godini kontrolori HZZO-a, pri ugovornim subjektima, proveli ukupno 7.272 kontrola, od toga 7.090 kontrola na razini primarne zdravstvene zaštite, 165 kontrola na razini sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite i razini zdravstvenih zavoda te 17 kontrola pri isporučiteljima ortopedskih i drugih pomagala. U 6.555 kontrola ili 90 % svih provedenih kontrola nisu utvrđene nepravilnosti. Kršenje ugovornih obveza utvrđeno je u 10% provedenih kontrola te su kontrolori HZZO-a ugovornim subjektima izrekli 717 ugovornih mjera, od čega 515 opomena, 155 opomena s naplatom štete, 38 opomena s novčanom kaznom, osam opomena s novčanom kaznom i naplatom štete, te jednu opomenu pred raskid Ugovora. Nakon detaljne analize ovog prijedloga moći će se utvrditi točan iznos opterećenja HZZO-a, navode iz Ministarstva zdravstva.
Poslali smo upit i u Ministarstvo financija da pojasne ovu problematiku iz financijske perspektive državnog proračuna, no do zaključivanja broja nisu odgovorili.
Rasterećenje poduzetnika uz očuvanje socijalne sigurnosti
Dok nadležne državne institucije traže rješenja, i sami poduzetnici smatraju kako svakako nešto po ovom pitanju treba promijeniti, ali isto tako,neki od njih, žele da te promjene budu blaže s mogućim kompromisima koji ne bi sve preko noći okrenuli naglavačke.
- Podupirem argument da trenutačni sustav smanjuje konkurentnost hrvatskih poduzetnika i da je određena reforma potrebna. Također, važno je da država povećanim kontrolama osigura da se bolovanja ne zloupotrebljavaju, što je, koliko znam, trenutačno čest slučaj. Vjerujem da bi kompromisno rješenje između sadašnjih 42 dana i predloženih 5 dana moglo donijeti najbolje rezultate - rasterećenje poduzetnika uz očuvanje socijalne sigurnosti, što je temeljni cilj svakog dobro uređenog društva. Slažem se da trenutačnih 42 dana bolovanja na teret poslodavca predstavlja značajno opterećenje, posebno za male poduzetnike i obrtnike. U usporedbi s drugim europskim zemljama, ovaj period je zaista značajno veći. No, nagli prijelaz s 42 na 5 dana mogao bi stvoriti preveliki pritisak na HZZO, što bi lako moglo dovesti do većih nameta u nekom drugom segmentu. Zadržavanje nešto dužeg perioda, oko 14 dana na teret poslodavca, održava ravnotežu između poslovnih interesa i socijalne sigurnosti radnika. Taj period bi mogao biti dovoljan da poslodavci zadrže određenu razinu kontrole nad kraćim bolovanjima, dok bi država preuzela odgovornost za duža odsustva, smatra Marko Mišulić, osnivač i vlasnik tvrtke Rentlio.
I u ovakvom sustavu, može i drugačije
Mišulić nam također objašnjava na koji način je unutar njegove tvrtke postignuta ravnoteža između potreba i interesa njega kao poslodavca i potreba njegovih zaposlenika, kad je riječ o bolovanju i radu.
- Mi svojim zaposlenicima pokrivamo prvih 42 dana bolovanja plaću u 100% iznosu umjesto uobičajenih 70%. Želimo da se fokusiraju na oporavak, a ne da razmišljaju o tome koliko gube svakim danom dok se oporavljaju. Uz to dajemo im do 10 dana godišnje koje mogu iskoristiti kada se ne osjećaju najbolje da ostanu doma i ne rade, dakle govorimo o situacijama koje nisu za otvaranje bolovanja, ali znamo i da neće biti 100% učinkoviti na poslu. Sigurno da to osjetimo i da njihov izostanak utječe u tom trenutku na našu produktivnost, ali to je odluka koju smo donijeli, koja je bitna našim ljudima, koja je neke od tih ljudi i privukla, a oni nam onda to vraćaju kroz povećani angažman kada su prisutni. Nismo primijetili, osim možda u nekim iznimnim slučajevima da se išta od ovoga zlorabi, kako bi možda netko mogao na prvu pomisliti, govori Mišulić.
Bolje rješenje i uređenje zakona po pitanju bolovanja, za neke bi bio samo još jedna olakšica poduzetnicima, ali iz šire perspektive to bi bio korak prema uređenijoj i razvijenijoj Hrvatskoj, koja je otvorena za poslovne poduhvate i poduzetništvo. Realni sektor je rekao svoje, sad je red na državi da učini nešto i pokaže da, ipak, nije tolika maćeha koliko se za sad čini.
