Ivan Knez je u svijetu lokalne politike, najblaže rečeno, neobičan i vrlo osebujan lik. Ali, lako i uvjerljivo pobjeđuje na izborima, pa još uvijek, kao višemandatni gradonačelnik Biograda, za to dobiva mjesečnu plaću od oko 1.600 eura.
Prije dvije godine, Knezu je palo na pamet pod okriljem noći i u tajnosti pred zgradu biogradske gradske uprave postaviti krajnje apsurdnu “sanitarnu izložbu” sastavljenu od – WC školjki jer je bio nezadovoljan što u Biograd sporo stižu državna sredstva za izgradnju kanalizacije! Pa, kad već nije uspio kroz “uigrane stranačke kanale”, odlučio je gurnuti prst u oko i Plenkoviću i stranačkim kolegama iz HDZ-a, državnim tajnicima i ministrima koji su mislili da je njegov performans s WC školjkama “blesava i nepotrebna reakcija” i “Knezov prepoznatljivo grezi stil političkog ponašanja”.
Privatizacija vrtića
Sada, pred kraj svog vjerojatno posljednjeg gradonačelničkog mandata, kao da se radi o tko zna kakvoj prijetnji, Knez najavljuje - privatizaciju tamošnjeg Dječjeg vrtića Ivana Brlić Mažuranić!?
Nakon što su zapeli pregovori između predstavnika gradske uprave i Sindikata obrazovanja, medija i kulture o sklapanju kolektivnog ugovora, sindikalisti su najavili pokretanje štrajka. Ne osporavajući zaposlenicima pravo na štrajk, Knez najavljuje privatizaciju vrtića, a za sadašnji nesporazum odgovornost prevaljuje na Vladu i nadležno ministarstvo koji “zaposlenike vrtića nisu uvrstili u uredbi o dizanju plaće”, a kada to netko ispravi, u roku od dva tri mjeseca, oni će ostvariti svoja prava, rekao je gradonačelnik Knez.
Mediji su prenijeli i njegove opservacije kako je “uvijek stvar socijalizma ili kapitalizma, mi imamo dva dječja vrtića koja su privatna i nemamo nikakvih problema niti pritisaka, uvijek to bolje funkcionira kad je privatno”.
Iz gradske uprave su rekli da su odgojiteljice u vrtiću, ovisno o stručnoj spremi, plaćene i do 1.300 eura, rekli su i da “sve ono što imaju djelatnici gradske uprave, imaju i djelatnici gradskog vrtića, čak su imali trinaestu plaću, imali su božićnice, imali su sve”, a sada traže dodatno povećanje plaća. Iz gradske uprave nisu rekli, ali je očito da im smeta što bi se s novim povećanjem plaća i materijalnih davanja zaposlenici vrtića “opasno” približili - plaći gradonačelnika Kneza!
I sve to zahvaljujući Plenkoviću i Vladi koji su pred izbore brojnim “korisnicima državnog proračuna” omogućili, nekima trajni, a nekima jednokratni, ali svakako prigodni predizborni rast primanja. Unatoč tome, Plenković sada ima glavobolju pri sastavljanju Vlade, ali brufene piju Knez i “knezovi”, a konačni račun ionako plaćaju najbogatiji među nama - porezni obveznici.
Bezbrojni birokrati i politički aparatčici
I sad bi rješenje trebalo biti u privatizaciji biogradskog vrtića?! Ne u tome da konačno i Plenković i brojni ministri, državni službenici i još brojniji zaposlenici silnih ministarstava i agencija, lokalnih uprava i samouprava i gigantskih državnih poduzeća, konačno počnu sustavno raditi svoj posao ne stvarajući neprekidne “proračunske debalanse” svaki put na rashodovnoj strani?! Ako je Knezova dilema “socijalizam ili kapitalizam” primjerena, onda je posve jasno da u limbu socijalizma predugo žive bezbrojni birokrati i politički aparatčici, što je podjednako glomazno koliko i neodgovorno tijelo. Svi drugi su odavno postali žrtve neke prohujale privatizacije ili se grčevito bore čupajući iz ralja kapitalizma ostatke svojih života.
Nevezano za Biograd i gradonačelnika Kneza, koji očigledno vodi neke svoje političke borbe, vrijedi postaviti pitanje jesu li naši upravljači stvarno do te mjere nesposobni da bi sve privatizirali kako bi time prikrili vlastitu nesposobnost i poslovnu bezidejnost? Ili ne mogu odoljeti primamljivom koruptivnom zovu raznih “privatizacija” i dodjela koncesija. Recimo onih na sve ugroženijem i sve manje javnom i dostupnom pomorskom dobru. Vidjet ćete, ubrzo će crne kronike biti krcate vijesti o tučnjavi za ležaljku na nekakvoj lokalnoj plaži, unezvijereni građani će vrištati kako su nekakvom još lokalnijem koncesionaru morali platiti cijelo bogatstvo za obični mali makijato ili kuglicu sladoleda, žalit ćemo se medijima zbog astronomske naplate ulaza na do jučer “slobodnu plažu”, a parking i suncobrane ćemo “transparentno izabranom koncesionaru” moći platiti tek nakon što dignemo kredit. Bezbrojni jadranski gradonačelnici, načelnici, pročelnici i komunalni direktori pritom će nas uvjeravati da to treba “prepustiti tržištu”, da to nije posao lokalne samouprave, da će to privatnici bolje obavljati nego mjesni komunalci i, uostalom, gdje bi oni stigli kada bi još morali voditi računa i o tim navodno neisplativim poslovima, iako zdrav razum govori da se radi o ekonomski održivim djelatnostima jer u protivnom ne bi postojao ni interes koncesionara.
Potraga za stanarima gradskih stanova
Njima je lakše na sumnjivim javnim natječajima sve uvaliti podjednako sumnjivim poduzetnicima, pa neka se oni bogate nakon što su nekome iz tog upravljačkog lanca provizijama podmazali džepove. Za sve te likove bi trebalo organizirati dvodnevni seminar i odvesti ih u Nin čiji su gradonačelnik Emil Ćurko i tamošnja gradska uprava sve to odlučili raditi u vlastitoj režiji, kroz ionako postojeća komunalna poduzeća i – stvar funkcionira bez “privatizacije”, a s kilometarskih ninskih plaža godinama ne dolaze crnokronikaške vijesti o ljetnom kaosu i općem sezonskom neredu.
Kvaka je, valjda, u tome da bi netko morao raditi svoj posao.
I za kraj: da je netko radio svoj posao, Damir Biloglav, zadarski gradski vijećnik i predsjednik Komisije za dodjelu socijalnih stanova, ne bi na prošloj sjednici Gradskog vijeća ukazao na zaista skandalozan primjer. Biloglav je najavio da će podnijeti ostavku jer od gradske uprave, unatoč višekratnom traženju, ne može dobiti listu svih trenutnih korisnika socijalnih stanova!? Što bi u svakoj urednoj gradskoj upravi trebao biti posao od, otprilike, deset sekundi! Pogotovo zato što Biloglav tvrdi da su iz Agencije za zaštitu podataka rekli da nema zapreke objavi takve liste.
Je li moguće da lista uopće ne postoji? Da je u nadležnom upravnom odjelu samo u proteklih godinu dana bilo tko (pročelnik, njegov zamjenik ili netko od zaposlenika) svakog radnog dana deset minuta posvetio “potrazi” za stanarima gradskih stanova, lista bi bila ažurirana i Biloglav bi dobio odgovor za deset sekundi. Ako lista postoji, ali se gradska uprava iz nekog razloga krzma oko njene objave, Biloglavov skandal postaje još veći.
