Vinko Šimunić iz Bibinja, zvani Vinko Bubanj, zauvijek nas je napustio u 74. godini života. Šok, nevjerica, suze, nemoć, bol. Svi ti osjećaji obuzeli su njegovu obitelj i velik broj prijatelja.
Poznati ronilac i legendarni ratni zapovjednik bio je čovjek duše velike kao Velebit na kojemu nas je kao hrvatski branitelj čuvao odoljevajući buri, snijegu i ledu, srca širokoga kao Jadransko more čije je dubine pohodio pedesetak godina i poznaje kao svoj dom.
Vinka Bubnja, otvorenog i iskrenog, pristupačnog i nadasve pravednog, neumornog i savjesnog, zaljubljenika u ronjenje i ljude, jednostavnog i plemenitog čovjeka sjećat ćemo se po vedrom duhu i srcu s kojima je nesebično pomagao i razveseljavao sve koji su mu dolazili u susret. Osvajao je svojom jednostavnošću i gostoljubivošću, uvijek nasmijan i spreman za pomoć i suradnju. Nedostajat će nam.
Bubanj je u obrambenom Domovinskom ratu bio zapovjednik Bibinjske satnije koja je bila u sastavu 159. i koja je držala južnu stranu zlogasnog Križa. U ratu je bio od prvih dana, među ostalima organizirao je transport tenkova iz Bjelovara na južno bojište. A o onom što je radio kao ronilac na održavanju pontonskog mosta u Novskom ždrilu mogao bi se snimiti film.
Najteže mu je ipak bilo u ratnom paklu novigradskog bojišta u VRO Maslenica, od 7. veljače 1993. do 10. veljače 1993., kad se njegova grupa od 18 bojovnika 2. bojne 112. brigade našla između dviju artiljerijskih vatri. Bio je zapovjednik i na Velebitu, pa južnije.
U podmorju našeg Jadrana, u blizini ugljanskog otočnog mjesta Kukljica, s ekipom je postavio 7-tonsku zavjetnu kapela sv. Nikole biskupa. Trodimenzionalni kameni objekt, kapela u moru, u koju i čovjek može ući i u njoj se pred križem i pokraj Gospinog kipa pomoliti. Kada zaroni.
Za svoj gušt, gušt obitelji i prijatelja izgradio je kamenu kuću i maslinik na brdu iznad Bibinjskog polja, odakle puca na Velebit, i na Križ, koje je u ratu obranio i osvojio.
Privilegija je bila biti tvoj prijatelj, biti u tvom društvu. Bio si svoj, jedinstven, nesvakidašnji, bio si jednostavno Vinko Bubanj.
I dok kucaš na nebeska vrata, neizmjerno smo tužni, jer bio si legenda i ostat ćeš legenda Bibinja i ljudi, ljudina i istinski ponos Lijepe Naše. Želimo ti mirne snove i pronađi tamo gore neko mjesto gdje ćeš uživati, mjesto gdje ćeš se uvijek osjećati dobro. Vinko Šimunić Bubanj, laka ti hrvatska gruda, onu koju su toliko volio.
Posljednji ispračaj bit će u srijedu, 24. siječnja 2024. u 15.30 sati, na bibinjskom groblju Sasavac iznad Jadranske magistrale. Počivao u miru Božjem. Bog blagoslovio sve Tvoje drage, hvala Ti i do viđenja, prijatelju Vinko Bubanj!
