“Kazalište je uvijek bilo sveprisutno u mom životu”

Maja Šimić diplomirala je kroatistiku u Zadru, radijsku i kazališnu režiju u Beogradu, završila trenersku školu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, osnovala i vodi Dragon teatar, trenerica je joge...

Ispričala nam je o svom stalnom učenju, napredovanju, radu, kreativnom putu, ali i djetinjstvu na Poluotoku i studentskim danima.

Raditi u školi - nemoguća misija

Dakle, rodila se i odrasla u Zadru, točnije na Poluotoku gdje je provela, kako kaže, čarobno djetinjstvo i ranu mladost.

- To je bio najljepši, najslobodniji dio mog života. Kampo Kaštelo, riva, Forum... Tada je Poluotok bio oaza, bez gužvi kao danas, bilo je puno više djece. I trenutno živim na Poluotoku sa svojim sinom, ide u školu u koju sam i ja išla, OŠ Petra Preradovića. Premda nije više kao što je bilo u vrijeme mog djetinjstva, drago mi je da i on odrasta u ovoj čaroliji, započinje Maja koja je u Kampo Kaštelu, početkom osnovne škole, s drugom djecom organizirala izvođenje predstave.

Studirala je najprije kroatistiku u Zadru i to je bila inicijacija u teatar. No, u teatru je na neki način odrasla, bila je učenica Baletne škole Blagoje Bersa, zatim i članica Zadarskog plesnog ansambla, imali su često nastupe u HNK Zadar...

- Kazalište je uvijek bilo sveprisutno u mom životu. Krajem prve godine studija upoznala sam zanimljivu grupu ljudi, većina njih su danas profesori na raznim studijima na zadarskom Sveučilištu zbog čega sam jako ponosna. Rado se sjećamo tih trenutaka stvaranja kazališnih predstava u našem studentskom amaterskom kazalištu Didaškanja. Čak smo s predstavom “Nevrime” koja je bila obrada Shakespearove Oluje na čakavski idiom gostovali u Zagrebu na studentskom kazališnom festivalu, prisjeća se Maja i dodaje da nikad nije radila u školi kao profesorica Hrvatskog jezika.

- To se zaista pokazalo kao nemoguća misija. No, i ja sam oštro okrenula kormilo nakon studija kroatistike upisavši Akademiju za kazališnu i radio režiju u Beogradu, dodaje.

Ljubav prema jogi

No, njen život isprepleten je i sportom i plesom i jogom. Naime, kao djevojčica obožavala je ples što su njeni roditelji prepoznali pa je već sa šest godina krenula u Baletnu školu, nakon toga nastavila je u Zadarskom plesnom ansamblu, a uspredno s Baletnom školom trenirala je gimnastiku u Gimnastičkom klubu Zadar.

- U Gimnastičkom klubu sam bila 12 godina, a zadnje dvije godine radila sam kao pomoćna trenerica. Ispreplela se ljubav prema plesu s ljubavlju prema sportu. Bavila sam se i plesnom pedagogijom, ali i vodila rekreativne programe za žene kao što su aerobik i pilates. Tijekom studija režije imala sam pauzu, no između kroatistike i režija studirala sam višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, osjetila sam potrebu da taj ozbiljan posao kojim sam se bavila godinama dobije profesionalnost, priča Maja.

Nakon povratka s Akademije u Zadar, igrom slučaja je počela voditi satove joge kojom se bavila već nekoliko godina. Potaknuta dobrim rezultatima, upisala je i završila poligon za voditelja joge u Zagrebu, u OM studiju tako da ima i međunarodnu licencu voditelja Ashtanga Vinyasa joge.

U svim tim poslovima, neumornom učenju i obrazovanju, stvaranju i napredovanju, najveća su joj podrška obitelj i prijatelji.

- Najviše od svih moja majka, ali i prijatelji koji su često pomagali na razne načine. Studirala sam i radila na različitim mjestima, a sve je bilo lakše uz pozitivno okruženje puno podrške, ističe Maja.

Uvjeti rada u kulturi

Na koncu, popričali smo i o životu kulturnjaka i uvjetima rada danas.

- Kultura je već nekoliko godina u teškoj situaciji, a sad je zbog inflacije i svega što nas okružuje još teže. Rad u kulturi postao je jako zahtjevan i praktički neisplativ. Potrebno je uložiti mnogo truda i vremena da bi se uopće napravio bilokakav kulturni sadržaj, pogotovo kazališni, priča Maja i komentira da rad u kazalištu uopće ne ostavlja slobodnog vremena.

A kad bi imala slobodnog vremena, odgovara nam, provodila bi ga u prirodi. Voli putovati, a omiljena joj je destinacija Pariz.

- Putovanje traži vrijeme i sredstva, no uspijem otići jednom godišnje, malo se inspirirati za cjelogodišnji rad. Vrlo sam sretna ako je to Pariz kamo se idem obasjati kulturom, to je ipak svjetski centar kulture. Postoje muzeji kojima se uvijek vraćam, volim posjećivati kazališta u bilokojem obliku. Sve te lijepe dojmove utkam u svoj rad u svom Zadru, kaže Maja za koju je najveći uspjeh prenositi znanje koje ima i koje neprestano stječe.

Ostvarila je gotovo sve svoje želje, no smatra da bi uvjeti u kojima radi mogli i trebali biti bolji i kvalitetniji.

- Konkretno, prostori u kojima nastupamo kao Dragon teatar, također i prostori u kojima radimo. Nadam se studiju u budućnosti... Nije riječ samo o prostoru, već u cijeloj, recimo to tako, logistici koja nije mala stvar s obzirom da je kultura, ali i rekreativna priča u koju spada joga, u lošim i neadekvantnim uvjetima. Dakle, poboljšanje kvalitete uvjeta, to je cilj i plan u skoroj budućnosti, zaključuje Maja.