Kako živjeti s Chronovom bolesti i ulceroznim kolitisom?

Razgovarali smo s doc. dr. sc. Melanijom Ražov Radas, dr. med. spec. interne medicine, gastroenterologinjom o Chronovoj bolesti - uzorcima, simptomima, načinima dijagnosticiranja te najvažnijem - održavanju kvalitete života oboljelih.

Mogući uzroci i simptomi

Više je uzroka Chronove bolesti, no niti za jedan od njih ne može se reći da je isključivo on odgovoran.

- Medicinski gledajući, primjećujemo da se javlja u određenim obiteljima, češće nego u drugim obiteljima. U zadnje vrijeme su to sve ćešće mlađi pacijenti. Bolest se dovodi u vezu s određenim poteškoćama, oslabljenim imunološkim sustavom, jednim dijelom s velikom izloženošću stresu, kao i narušenom mikrobiotom, ukupnim brojem bakterija koje žive u tijelu, poglavito u probavnom sustavu, i služe da bi štitile probavni sustav. Kad se naruši njihova ravnoteža, to se naziva disbioza, tada se ispoljavaju razne bolesti debelog crijeva, mahom upalne bolesti debelog crijeva, tumači dr. Ražov Radas.

Simptomi za sve vrste upalnih bolesti crijeva, Chronovu bolest ili ulcerozni kolitis ili kombinaciju jednog i drugog, slični su - različiti bolovi u trbuhu ovisno o lokalizaciji upale, brojne česte stolice koje su uglavnom proljevaste nakon koje nema olakšanja, bolovi su i dalje u trbuhu.

- Ako je riječ o ulceroznom kolitisu, često će se u stolici vidjeti krv. S obzirom da to stanje traje, pacijenti počinju gubiti na tjelesnoj težini, nemaju baš energije, nemaju tek, gube kompletnu kvalitetu života. A da stvar bude kompliciranija - kako ta bolest nije ograničena samo na crijevo, ima i vancrijevni oblik bolesti, to su ostale komplikacije. Primjetit ćemo anemiju, nedostatak vitamina topivih u mastima, posebno vitamina D. Isto tako, kod pacijenata ćemo primijetiti razne promjene na očima, na potkoljenicama, na zglobnom sustavu (često su vezane te bolesti). A kod ulceroznog kolitisa čak i poremećaje vezane za jetru koji se očituju kod vrlo neugodne bolesti koja se naziva primarni sklerozirajući kolangitis koja dodatno otežava način liječenja, govori dr. Ražov Radas.

Kolonoskopija - zlatni standard

Kolonoskopija je još uvijek pretraga koja se smatra zlatnim standardom.

- Pretraga jest neugodna i priprema nije nimalo laka. Nastojimo mlade pacijente, pogotovo one kod kojih smo već uspostavili dijagnozu bolesti, a moramo raditi kontrole, sedirati, a ponekad, uz pomoć kolega anesteziologa, dublje sediramo kako ne bi osjetili bol za vrijeme pretrage. Pretraga se mora napraviti jer na taj način vidimo koliki je segment crijeva zahvaćen upalom, koliko je upala jaka i moramo uzeti biopsije, uzorke tkiva sa zahvaćenog područja crijeva kako bi patolog postavio konačnu dijagnozu, govori dr. Ražov Radas i dodaje da Chron i ulcerozni kolitis nose rizike od nastanka malignih bolesti, stoga se pacijente mora redovno kontrolirati.

Osim kolonoskopije, koja je dakle zlatni standard, postoje različite pretrage koje se rade u krvi, gdje se prati upalne parametre bolesti. Zatim, jednostavan test koji se određuje iz uzorka stolice oboljele osobe koji pokazuje aktivnost proteina čime se provjerava je li se upala ponovno aktivirala. Treća mogućnost je praćenje pacijenta rađenjem magnetne enterografije gdje će liječnici vidjeti postoji li zadebljanje i na kojoj crijevnoj vijuzi.

- Počinjemo uvoditi i intestinalni ultrazvuk, praktički ultrazvuk, ali ultrazvuk crijeva. Može se dobrim dijelom pokazati čitavo debelo crijevo, a ono što nam je jako važno kod tankog crijeva je spoj tankog i debelog gdje ćemo vidjeti aktivnost upale, apsces (nakupine gnoja u tijelu), fistule... Mogućnosti dijagnostike su ogromne, ali kolonoskopija je ono bez čega se ne može, tumači dr. Ražov Radas.

Savjeti za održavanje kvalitete života

Uvijek je cilj postići remisiju kod pacijenta - kliničku, laboratorijsku, histološku i na koncu duboku, što je zasad nedostižno, koja bi značila da su sve tri navedene komponente zadovoljene, odnosno da pokazuju da nema znakova bolesti.

Premda su svi pacijenti relativno individualni, pitali smo dr. Ražov Radas za savjet kako se nositi s bolešću i održavati kvalitetu života.

- Najvažnije je da se pacijent, kod sumnje, pregleda. Ako se takva dijagnoza potvrdi, čeka ga cijeloživotno druženje s gastroenterolozima. Naravno, to ne mora biti svakih tri mjeseca. Kad se bolest dovede do mirovanja, ti su naši sastanci i druženja rjeđi - jednom godišnje, nekad čak i jednom u dvije godine. Ali uvijek molimo pacijente da ne zaborave doći napraviti kontrolu. Ako se izgubi vrijeme da djelujemo terapijski, stanje pacijentovo stanje se može toliko urušiti da se više ne može popraviti njegova kvaliteta života. Predlažemo da se, nakon što dobiju terapiju, pokušaju vratiti aktivnostima koje su imali prije dijagnoze - jednako se baviti sportom, paziti na prehranu (što bismo i inače morali) što ne znači da nikad ne smijete napraviti prekršaj, to je nemoguće. Ako je pacijent pušač, bilo bi dobro da prestane ili bar smanji, ali za to pacijent sam mora smoći snage. Zatim, alkohol svesti na minimum i pokušati se odmoriti barem šest, sedam sati, preporučuje dr. Ražov Radas i dodaje da je normalno da kod pacijenata koji imaju veliku anksioznost zbog svoje bolesti u tim bude uključen psiholog ili psihijatar, prema želji pacijenta, jer je njihova korist zaista jako velika.

- Pokušajte živjeti sa što je moguće manje razmišljanja o tome da imate neku bolest, zaključuje dr. Ražov Radas.