SC Torba - mjesto gdje se rađaju nogometni snovi i slavi zajedništvo

U Debeljaku, u dvorištu obiteljske kuće Torbarina, smjestio se Sportski Centar Torba, koji obuhvaća nogometni teren dimenzija 16 x 10 metara. Unatoč malim dimenzijama terena, onaj koji na ovome terenu zaigra nema vremena za stajanje jer za pravu igru na malome terenu potrebna je iznimna fizička spremnost.

Imali smo privilegiju upoznati obitelj Torbarina, koja već generacijama živi i diše za nogomet. Tradiciju je započeo Bruno, a prenio ju je na svoje sinove Domagoja i Karla, koji danas svojim profesionalnim angažmanom žive za nogomet. Srdačno su nas ugostili i s njima smo razgovarali o njihovom nogometnom putu, klubovima u kojima su igrali, planovima za budućnost te o tome kako je uopće došlo do osnivanja Sportskog Centra Torba.

Kakav otac, takvi sinovi

Brunova nogometna priča započela je 1976. godine kada je, s napunjenih 13 godina, počeo trenirati nogomet u NK Bagat. U tom klubu ostao je sve do odlaska u vojsku, a nakon odsluženog vojnog roka, pridružio se NK Omladincu, gdje je igrao do 1988. godine. Nakon toga, proveo je jednu sezonu u Bibinjama, a zatim u Zlatnoj Luci u Sukošanu. Godine 1990., zajedno s ostalim zaljubljenicima u nogomet, osnovao je NK Debeljak, gdje je aktivno igrao i bio trener sve do svoje 45. godine.

Stariji sin, Domagoj, 2002. godine, sa samo 10 godina, upisao se u NK Zadar i ostao vjeran tom klubu sve do 2011. godine. Tijekom tog razdoblja, prošao je kroz sve mlađe kategorije i istaknuo se kao kapetan pionira, kadeta i juniora. Tijekom svojeg vremena u NK Zadru, Domagoj je dobio priliku i za jedan nastup u prvoj ligi za Zadar. Nakon toga, prešao je u Raštane, a zatim se pridružio HNK Gorici. Imao je priliku pokazati se i u inozemstvu, u Luxembourgu i Singapuru. Njegova nogometna avantura nastavila se u klubovima NK Zmaj Blato i Posedarju, a osam godina proveo je u BOŠK Dubrovnik, da bi trenutno igrao za HNK Primorac Biograd na moru. Tijekom svoje karijere, Domagoj je imao ukupno 11 nastupa za mladu reprezentaciju, kombinirano u kategorijama U18 i U19, na što je iznimno ponosan.

Mlađi sin, Karlo, profesionalno se bavi i nogometom i boćama. U nogometu je ostvario značajan uspjeh kao strijelac, budući da je dvije godine zaredom bio najboljim strijelcem treće nogometne lige, kako u Posedarju, tako i u Zadru. Karlo je svoju nogometnu karijeru započeo 2006. godine, kada je imao 10 godina, trenirajući u NK Zadar. Kada je napunio 16 godina, baš na svoj rođendan, debitirao je za seniorsku momčad Raštana u trećoj ligi. Nakon toga, Karlo je nastavio svoj put igrajući za klubove poput Zlatne Luke, Vrbovca, BOŠK Dubrovnika, HNK Primorca Biograd na moru, Nove Zore i Posedarja. Trenutno, Karlo brani boje NK Zadra, a paralelno s nogometom, aktivno se bavi i boćanjem.

Predan rad

Karlo Torbarina istaknuo se kao jedan od najboljih boćara u Dalmaciji, čije su vještine i talent privukli pažnju mnogih profesionalaca. Njegov predan pristup sportu urodio je plodom i postigao je jedan od najboljih svjetskih rezultata u brzinskom izbijanju na otvorenom. Od 47 izbačaja, uspio je pogoditi njih 46, što je iznimno impresivno dostignuće i pokazatelj njegovoga talenta.

- Ostvarili bi mu se snovi da za četiri godine nastupi na Olimpijskim igrama, ukoliko se boćanje odobri kao disciplina. On je osvajač Hrvatskog kupa u boćama s Boćarskim klubom Gorčina Omiš, što svjedoči o njegovom talentu, posebno jer u vrijeme kada je osvojio Hrvatski kup, Karlo je igrao nogomet u Sukošanu, ali je svaki vikend putovao u Omiš kako bi se posvetio boćanju, ponosno je kazao otac Bruno.

S obzirom na svoj izvanredan potencijal, Karlo bi mogao postati reprezentativac u boćanju ako bi se u potpunosti posvetio tomu. Međutim, trenutno se nipošto ne želi odreći nogometa, što ga dovodi u situaciju da se paralelno bavi s oba sporta, što zahtijeva veliku posvećenost i napor. Ipak, u ovome trenutku, malo više pažnje pridaje nogometu.

- Boće sam krenuo igrati s 14 godina. U Debeljaku imamo boćalište, a ja sam svaki dan promatrao ljude kako igraju i nakon nekog vremena me jedan čovjek pitao hoću li probati. I tako sam probao i odmah zavolio, počeo sam igrati i evo nikako se odvojiti od toga. Trenutno igram za Boćarski klub Debeljak koji se natječe u Drugoj hrvatskoj boćarskoj ligi srednja Dalmacija, gdje trenutno držimo četvrto mjesto, ali još imamo vremena da postignemo i bolji rezultat. Igram u Klubu i njegov sam voditelj, ali nažalost ne stižem trenirati, iako je riječ o profesionalnoj ligi. Mislim da bih mogao ići i u najveću ligu, ali onda bih se trebao ostaviti nogometa i posvetiti se boćanju, a to još uvijek ne želim napraviti. Teško je balansirati jedno i drugo, al evo ja već sigurno 10 godina guram tako, ispričao nam je Karlo.

Od ideje o terenu u dvorištu do nadaleko poznatog turnira

Bruno je kao otac oduvijek njegovao ideju o tome da imaju nogometni teren u dvorištu obiteljske kuće, još od trenutka kada su Karlo i Domagoj bili još dječaci. Ta ideja oduvijek je tinjala u njemu, sanjajući o tome da imaju vlastiti teren na kojem će moći trenirati i igrati nogomet. Ta dugogodišnja Brunova želja obistinila se u vrijeme pandemije koronavirusa.

- Iskoristili smo slobodno vrijeme i resurse koje smo imali na raspolaganju kako bi izgradili nogometni teren u dvorištu naše obiteljske kuće. Kako je bilo vrijeme korone, počeli smo se hvatati posla pa smo sve radili korak po korak, iako sam ja još uvijek igrao u Dubrovniku. Čak smo relativno brzo uspjeli sve izrealizirati i tako smo 2021. godine odlučili organizirati malonogometni turnir tri na tri, a već prve godine imali smo odaziv od 50 prijavljenih ekipa, kazao je Domagoj.

SC Torba na svojim malonogometnim turnirima privlači mnogo ekipa ne samo iz Zadarske županije, već i iz šire regije. Sudjeluju ekipe iz Šibenika, Kaštela, Splita i drugih gradova. Za nadolazeći, treći malonogometni turnir, koji se otvara 5. lipnja u 20 sati, već je prijavljeno 66 ekipa, no ta brojka još uvijek raste jer prijave i dalje pristižu. Turnir obično traje okvirno petnaestak dana, a utakmice se odvijaju u trajanju od dva poluvremena po 15 minuta, pružajući dinamičnu igru i šanse za preokrete i pobjede.

Turnir je iznimno dobro prihvaćen u lokalnoj zajednici jer je na taj način Debeljak konačno dobio još jedan značajan događaj kojem se može veseliti, osim tradicionalne fešte koja se obilježava 13. kolovoza svake godine. Ovaj nogometni turnir postao je važan datum u kalendaru lokalnih stanovnika i privlači veliki interes i okolnih mjesta i gradova. To je prilika za zajednicu da se okupi, podrži prijavljene ekipe i uživa u uzbuđenju natjecanja.

Glavni, dječji i lokalni turnir

- Paraleleno s glavnim turnirom odigrava se i dječji turnir, na kojem će sudjelovati više od deset pozvanih ekipa. To jako puno znači za djecu, iznimno se vesele tomu. Kada ovaj turnir završi, onda imamo i lokalni turnir na kojem mogu sudjelovati samo domaći i zetovi. Prve dvije godine je i Subašić došao sa svojom ekipom, strpljivo je posvetio vrijeme svakom djetetu. To puno znači kad vam netko takvog kalibra dođe, da vam pruži podršku, ali i da se uklopi sa svima, istaknuo je Bruno.

Ispričali su nam kako nije nimalo jednostavno organizacijski se posvetiti ovakom projektu jer trebaju misliti na sve - od administrativnog dijela, prijava ekipa, slaganja rasporeda utakmica, održavanja istih, pa do posluživanja jela i pića, organizacije zabavnog dijela...

- Imamo puno prijatelja, poznanika, članova obitelji i sponzora bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. Uigrani smo tim i zahvalni smo svakome koji je na bilo koji način dio ovog projekta. Ove smo godine sve podigli na malo veći nivo, imamo i tombolu s 20 atraktivnih nagrada, od kojih je prva polaganje vozačkog ispita u B kategoriji, ali tu su i vikend putovanja, večere u restoranima, potpisani dresovi i lopte..., kazao je Domagoj.

SC Torba postaje sve omiljenije odredište za brojne nogometne ekipe iz različitih gradova, pružajući ne samo izazovne utakmice, već i priliku za upoznavanje, druženje, zabavu, razmjenu iskustava i izgradnju nogometne zajednice. Ovo igralište u srcu obiteljskog dvorišta postalo je mjesto gdje se susreću ljubitelji nogometa i gdje se bavljenjem sportom stvaraju posebne uspomene, uz pozitivnu atmosferu i povezanost među ljudima.